Kad protivnički tim krene u napad, obično počnem sa čuvanjem njihovog pleja. Evo, kažeš da ubijaš sa Sparsima...recimo, Parker vodi napad sa leve strane, ja ga čuvam sa mojim bekom, a Đinobili je desno, na suprotnoj strani, skoro u ćošku. Dovoljno je da Parker samo mrdne bilo gde, moj AI saigrač koji čuva Đinobilija, iako ima 3 bliža saigrača, kreće u udvajanje, ostavljajući potpuno samog Manua da puni trojkama. Zato, lično, brzo menjanje igrača mi ne znači ništa, jer kad lopta dođe do Manua, igrač koji ga čuva je ko zna gde. Zato kad igram protiv Sparsa ili Kelta, uglavnom vodim igrače koji čuvaju Đinobilija i Alena. Ni FULL (HALF) COURT PRESS, ni ako u COACH SETTINGS namestim da ih udvajaju i igraju presing na njima ne pomaže, jer tek tada počinju sami da se šetkaju po terenu. Znam da je to mali bag u igri, ali ume da nervira. Evo, probaj i sam, uzmi Sparse i igraj protiv Bostona. Namesti u COACH SETTING da udvajaju Alena, da igraju presing na njemu (nemoj ga napadati igračem kojim ti upravljaš) i samo posmatraj. Bar 80% vremena će biti sam, dok AI saigrač koji treba da ga čuva luta unezvereno po reketu. Ponekad me to tako zasmejava...