Prvo nađi istorijske temperature za prethodnih 20 godina za tvoje mesto, i vidi koji je apsolutni minimum, vidi koja je prosečna minimalna temperatura. Izbroj koliko sati je bila temperatura ispod -7, može biti recimo 500 sati za 20 godina, ili 20-30 sati godisnje. Toplotne gubitke računaš na osnovu spoljašnje i unutrašnje temperature (dT). Ja sam za temperaturu unutra od 24C na brzinu izračunao da su ti gubici na -5 oko 6kW, za -10 7kW, za -15 8kW. To znači da tebi ako pumpa može da isporuči 8kW na -15 imaćeš 24 unutra. Ali isto tako, ako ne može 8kW nego 7kW na -15, nećeš imati 24 nego možda 22 što nije strašno jer ta minimalna temperatura obično bude noću i traje par sati. Dalje, na TP može da se doda električni grejač da bude ispomoć pumpi, pa ako ona recimo može da isporuči samo 6kW na -15, upali se 2kW električni grejač na tih par sati i dogreje ako treba. Cena toga je recimo par desetina hiljada dinara a COP je 1, dok pumpa na -15 ima možda COP 2, dakle i potrošnja struje grejača nije mnogo veća. Ali štediš par stotina hiljada dinara jer kupuješ jeftiniju pumpu, i ona ti u većini vremena radi u ekonomičnijem opsegu snaga, recimo kada je oko 0 C, tebi treba možda 2kW, a pumpa od 12kW ne može tako nisko da radi pa se pali i gasi, haba se više, a i troši više struje.
Zaključak, ne treba dimenzionisati TP da u istorijski minimalnim temperaturama održe traženu temperaturu već da u 99% vremena može da radi kako treba.