Pošto su svi gosti dočekani dobrodošlicom i napokon ušli na vratnice, zaredale su
pjesme plesovi, glazba, igre i, naravno, jelo i pilo. Predviđena su tri službena obroka:
ručak, užina i večera. Ali ručak i užina razlikovali su se od ostalog vremena samo po tome
što su svi gosti tada sjedili i zajedno jeli. Inače je neprestano mnogo gostiju jelo i pilo –
sve negdje od jedanaest do šest i pol, kad je počeo vatromet.
Vatromet bijaše Gandalfova briga: ne samo što je dopremio rakete nego ih je i sam
zamislio i izradio; a one najvažnije, specijalne efekte postizao je sam puštajući rojeve
raketa. Ipak, dijelio je na sve strane petarde praskavice, prskalice, baklje, patuljačke
svijeće, vilenjačke vodoskoke, goblinske lajavce i gromopuce. Sve je to bila prvorazredna
roba. Gandalf je s godinama napredovao u svom umijeću.
Bijaše tu raketa nalik na jato iskričavih ptica koje pjevaju umilnim glasovima.
Bijaše tu i zelenog drveća s deblima od tamnog dima: lišće im je pupalo kao da se cijelo
proljeće razlistava u jednom trenutku, a s njihova blistava granja padalo je jarko cvijeće
na zapanjene hobite, gubeći se usred slatkog mirisa upravo prije nego što će im dotaknuti
zavraćene glave. Bijaše tu i kaskada od leptirova što su se svjetlucajući spuštali na drveće;
bijaše tu i stupova od šarene vatre koja se dizala i pretvarala u orlove ili u jedrenjake ili u
falangu labudova u letu; bijaše tu i crvena oluja i pljusak žute kiše; bijaše tu i šuma od
srebrnih kopalja koja su iznenada polijetala uvis s ratnim pokličima, pa onda opet padala
u vodu šišteći i psičući poput stotinu vrelih zmija. I bijaše još jedno, posljednje
iznenađenje u Bilbovu čast, koje je silno prestrašilo sve hobite, kao što je Gandalf i želio.
Pogasila su se sva svjetla i podigao se velik dim, koji poprimi oblik planine viđene iz
daljine, što se na vrhu žari rigajući zelene i skeletne plamenove. Odatle izleti crvenozlatni
zmaj – doduše ne u prirodnoj veličini, ali strahovito uvjerljiv; iz ždrijela mu je
sukljao oganj, sijevao je očima gledajući na zemlju; razlegne se urlik i zmaj preleti tri
puta iznad glava uzvanika. Svi su prignuli glave, a mnogi su pali ničice. Zmaj je proletio
iznad njih kao ekspresni vlak, premetnuo se u zraku i rasprsnuo iznad Uzvođa uz
zaglušnu eksploziju.
"To je bio znak za večeru!" reče Bilbo. Učas je nestalo tjeskobe i straha, a polegli
hobiti skoče na noge.