Ono sto je zajedničko za Fear i Far Cry (a i za Chrome i Chorme: Specforce

) i ono sto vuče da se dalje pređu jeste izuzetna zanimljivost samog napucavanja i milion različitih strateskih pristupa istom. Ne mogu da verujem da se rasprave ne vode oko toga vec da razvlačite na 10 strana priču o tome koja je od ovih igara koje sve fenomenalno izgledaju - lepša!?
Q4 je izvanredna igra, fps klasik, koja nema ambicije da sada muti sa raznoraznim elementima da bi ubacila eto tako nešto novo rizikujući pri tome da izgubi sopstveni šmek. Ne, ona ide na sigurno. Ali ko osuđuje takav potez tj. takvo ciljno usmerenje id-a može slobodno da kaže da on ne voli fpsove. Q4 je jednostavno izuzetno zabavna igra, tehnički najsavršenija do sada, i šta nekog klinca koji je uzeo komp pre 2 godine boli uvo što smo mi, matore budale koje se i dalje igraju, igrali Quake 2 pre 7 godina i što smo igrali/isprobavali svaki fps u međuvremenu?
Pored toga meni se čini da je glavna zamerka id-u što je, eto, bezobrazan pa je iskoristio, sram ih bilo, postojeći D3 endzin da napravi Q4. Auh, strašno!
Fear - jeste, igra se po hodnicima, ali to može da smeta opet samo nekome ko ne igra fps ili ko ih samo katkad isproba pa izađe i onda smišlja razloge da ne uđe opet, kao što ja često radim kad je u pitanju neki žanr koji me ne zanima. Ono što karakteriše ovu igru je fenomenalna zanimljivost samog napucavanja, velika replay-abilnost svakog segmenta gde se odigra sukob jer gotovo nikad neće ići ne po ustaljenoj šemi, već se sukob najčešće neće ni približno isto odigrati. Ako to ne treba da se ceni, ja ne znam šta treba.
Pored toga Fear je verovatno jedina indoor fps igra koja je postigla ovakvu zanimljivost samog napucavanja. Far cry, Chrome i Chrome Specforce su to imali ali su bili outdoor orijentsani što im je omogućilo neuporedivo zanimljiviji koncept prelaska nivoa "cilj ti je tamo a kako ćes donde da dođeš, koje ćeš oružje da koristiš to je tvoja stvar, svugde unaokolo možeš da kupiš sve sa mrtvaka pa ti izaberi". Što takođe treba ceniti.
Uopšte mi nije jasno kako neko i dan danas može da kaže da je Far Cry samo tehnodemo i nšta više od toga.
I da, Maxo, indoor nivoi u Far Cry-u su očajni i tu je Nedjo u pravu. Paradoksalno, i zahtevniji su, sto se možda ne vidi kad se igra na high endu ali kad se tera na mašini poput moje i malo pretera sa rezolucijom to se itekako vidi/oseti.
Na samom kraju moram da se složim sa Maretom u jednoj stvari - pričate bre o tim igrama kao da se igraju po deset godina a ne 1-5 dana. Koliko je puta samo Max u ovom i drugim tredovima koristio izraz "igram Call of Duty tako i tako..." Alo, bre

Ja sam za 5 sati igranja prešao kompletnu Sovjetsku i više od pola britanske kampanje.
Ono je nekome zanimljivo? Meni je CoD2 ubedljivo najdosadniji fps godine, bez ikakve konkurencije! Gomila naskriptovanih event-ova na koje se ne može uticati ili je uticaj minimalan, klasičan antipod onoga što bi Ameri nazvali "rewarding unrepetitive gameplay experience". Postoji samo 1 put do cilja (koji se ponekad u nekim misijama "grana" pa možete da birate da li ćete uništiti bunkere A, B pa C, ili B pa C pa A. I sve sve maksimalno naskriptovano i totalno frustrirajuće u smislu
da postoji samo jedan jedini način prelaska - da se zaletite i to je to, jer ako to ne uradite neprijatelj će se spawnovati do beskonačnosti u tom sektoru!? Totalno bezveze, igrač nema ama baš nikakav osećaj da učestvuje i da od njega zavisi nešto. Što je najgore time se najviše oduševljavaju ljudi kojima je D3 bio smor "jer se stalno nešto spawnuje".
Ne znam za druge, ja želim da kad me smori mitraljez uzmem snajper pa ih skidam jednog po jednog, pa onda običnu pušku itd. Ovde je bilo kakvo razmišljanje i taktiziranje totalno obesmišljeno nauštrb repetitivne i sulude akcije koja u početku deluje intrigantno i adrenalinski nabijeno, ali kad se shvati da je sve skriptovano i kad se ponovi po 75. put smori.
Da sve bude još lepše, napravio sam eksperiment gde sam jedan kompletan nivo u sovjetskoj kampanji prešao ne ispalivši nijedan metak, već samo jurišajući ka Švabama računajući da će ih moji saborci pobiti. Ej, bre, ceo nivo bez ispaljenog metka. A neko je gore pitao "a koliko si puta zaginuo u CoD2". Ja sam tokom cele sovjetske i pola britanske kampanje zaginuo jednom, samo da vidim koliko trebaju da me pune da bih zaginuo, tj. da proverim da nisam neranjiv. Strašno! Igrao sam na medium, i naravno, pošto na mene adrenalin ne deluje baš toliko i volim da razmišljam dok igram nikad nisam išao kao junak golim prsima na mitraljesko gnezdo. U Codu2 je fps ubijen u smislenosti raznolikog napucavanja. Totalno. Što je neoprostivo za fps.
Naravno ovo se sve odnosi na single, multiji su potpuno druga priča.
Što se mene tiče:
1. Quake 4
2. Fear
3. Chrome Specforce
.
.
.
x. Call of duty 2