Generalno slabije se čita...
Međutim u poslednje vreme mi leže manje obimne forme (nemam više živaca za knjige u sedamnaest nastavaka, koje se još i ne završe, Martine, gledam u tebe)...
U poslednje vreme pročitao sam tri takve "knjige" - novele, sve tri pisaca sa teritorije bivše Juge...
Prva je knjiga V. Kecmanovića - Top je bio vreo. Potresna priča iz prvog lica o ratu u BIH (Sarajevo konkretno). Nije najbolje napisano, ali je direktno i potresno. U svakom slučaju za svaku preporuku.
Druga je knjiga B. Dežulovića - J e b o sad hiljadu dinara. Humoreskna tragedija o predratnim i ratnim dešavanjima u Brezovači i Gračaničkoj krajini u BIH... Opisuje žitelje pre svih grupu mladića jednog malog gradića pre i u toku rata...koji kako to biva završe na različitim stranama, jedni hrvatskoj, drugi muslimanskoj... Neću dalje jer bi sve ostalo bilo spojl jer sam zaplet priče nije previše komplikovan, više je zanimljivo da se čita o predratnom životu mladića, kako je ko dospeo tu gde jeste i sl...
Treća knjiga je M. Vidojković - Kandže. Suštinski (autobiografska) priča o mladiću-studentu koji se 1996/97 bori protiv režima S. Miloševića... I ova knjiga je pisana u prvom licu, živopisno, sa svim frazama i rečnikom a la Vidojković, bez dlake na jeziku... Realno, najlošije napisana od sve tri, ali ima tu iskrenu energiju i gnev...
U svakom slučaju svaka preporuka za svaku od knjiga, pitke su i ne zahtevaju mnogo vremena da se pročitaju...