Strasno je prosto kako se ljudi razlikuju, mislim da je to bas strasno, i kako neki ljudi mogu svoje standarde da obore na bas najnize nivoe.
Mislim da je to stvarno neverovatno.
Preko 42" na 2m, pa to je samoubistvo, ne daj boze samo neprijatelju, slican osecaj kao odvratni bioskop i kompromis prvog i zadnjeg reda.
Druga stvar je takodje jeres, gledati 4:3 materijal odnosno SD u 16:9 modu, pa zasto ljudi. Ajde razumeo bih zoom modove i cropovanje, ali nenarusivanje AR-a, to ne razumem.
Razumem i 14:9 mode i cropovanje bez uticaja na AR, ali 16:9 mode ili Cinematic ili bilo koji mod koji menja aspect pa to je strasno, neinteligentno i jednostavno nedostojanstveno.
Opkladio bih se da je Nani bas takav model coveka, sto vece i sto razvucenije, kad je SD u pitanju
Kvalitet je, bolje manje nego vece a ne obratno!
52" morao bih na minimum 4,5-5m da se odaljim kako bih uspostavio neki kvalitet prikaza, na 3 i manje metara je apsolutni napor za ljudski vizir, pregled je otezan, i prikazani materijal se upija sa mnogo manjom vizuelnom snagom, to jest koncentracija je usmerena na pojedine delove ekrana tako da se vecina okolnog vizira i ne pamti.
Povrsni ljudi bivaju opcinjeni velicinom jer prelazak referentnog centralnog vidnog polja svodi dozivljaj na vidjeno u prolazu, osoba koja poseduje iole analitickog mozga apsolutno bi morala da odbaci savete o velikim panelima.
Recimo primer referentne montaze ili kontrole filma, se vodi u tacno definisanim vrednostima velicine ekrana, dok bi u pozadini bio kontrolni ekran vece velicine koji bi sluzio za pregled zoomiranih delova.