Iskustvo u gejming svetu me je naučilo jednu stvar a to je da je apsolutno nebitno šta piše u creditsu. Obisidian ekipa je navodno zaslužna za Fallout 2, Baldurs Gate i Torment ali kad pogledaš njihove skorije radove, nijedna od tih igara nema ni približan kvalitet. Dok sa druge strane Troika je takođe nastala raspadom Interplaya je napravila igre čiji je kvalitet mnogo približniji legendama iako ima manje zvučnih imena.
Warren Spector je napravio Deus Ex, igru koja je nemerljivo bolja od oba Bioshocka koje je radio Ken Levine, čovek kome se pripisuje da je tvorac System Shocka. Mada ni Warren nije bez mane jer je posle napravio Deus Ex 2. Ali je ipak poslednji napravio legendarnu igru (Deus Ex - 2000. godina, System Shock 2 - 1999. godina).
Mislim da si previše isključiv po ovom pitanju. Rad na jednom projektu tipa film ili video igra u principu jako je kompleksna i teško sagledljiva stvar, a u pogledu uspešnosti totalno ne predvidljiva. Mene je iskustvo naučilo da ništa pa čak ni sam kvalitet niti nekakva originalnost nekog naslova ili projekta ne znače baš previše kada je upitanju epitet "legendaran nalsov"! Mnogo kockica treba da se složi u datom momentu da bi neka igra zaslužila da ponese ovaj da tako kažem prefix u svom naslovu! To je tako i u svetu filma a i ovde u svetu videoigara. Naprimer, postoje filmovi poput recimo jednog "Brazila" koje je svojevremeno spadao u red skupljih i svakako u tehničkom pogledu zahtevnijih filmova, koji je takođe okupio plejadu vrsnih glumaca, koji je imao genijalnu i originalnu atmosferu i priču, a u komercijalnom pogledu predstvljao je totalni promašaj. Mislim da čak nije uspeo da izvuče ni uloženi novac, a generalno film je genijalan i više nego odličan, pa se samim time postavlja logično pitanje kako je to moguće? Ja ovde ne bih sada otvarao to pitanje, ali svakako mogu da konstatujem da je takvih momenata bilo i ovde u svetu video igara poprilično. Recimo ja volim da navedem primer jednog Blade of Darkness-a, koji i dan danas barem kada su PC naslovi u pitanju nosi epitet naj Hack & Slash igre, pa ipak u komercijalnom pogledu skoro totalni promašaj baš kao i recimo gore navedeni Brazil! Dakle zaključak je da nijedan studio koji se bavi izradom video igara ne može da bude 100% siguran u uspešnost sopstvenog naslova, a u većini slučajeva nisam ubeđen ni koliko tačno uopšte mogu da procene kako će proći na tržištu i naročito u tom komercijalnom delu!
To je jedno, a druga stvar se odnosi na ovo što si rekao za ovu dvojicu autora čuvenih serijala. Pa ne znam, ja ne bih merio to po tome ko je poslednji od te dvojice napravio legendarnu igru jer mislim da to nije važno koliko to ko je napravio od njih dvojice bolju i originalniju igru. Sysem Shock nisam odigrao do kraja, pa ne bih da donosim bilo kakav zaključak ali Deus Ex jako dobro znam šta je! Lično bih ja recimo Deus Ex stavio u prvi plan i ispred jednog Sysem Shocka i to iz nekoliko razloga a možda glavni od njih bi recimo mogao da bude, kompleksnost i raznovrsnost za šta sam siguran da toga nema u igri kao što je Sysem Shock! S tim što opet ponavljam, System Shock nisam završio pa ostavljam mogućnost i da me neko ovde eventualno demantuje...
Omaške tipa, nastavak Deus Ex 2 ili šta god već ne bih pripisivao tvorcima ovih igara, jer retko kada nastavci izađu kao nešto što je bolje od originala pa cenim da to ne treba da umanji nešto specijalno poimanje i veru u sposobnost ovih autora da naprave dobrar koncept za igru, a pogotovu u slučajevima gde nastavci nisu ni planirani od samog starta što je slučaj predpostvaljam kod obe igre, te je originalna priča ili radnja tu zaokruženog ili mahom zaokruženog karaktera i sa jasnim raspletom. Deus Ex to ima, čak i više od toga! On nudi nekoliko različitih krajeva i svaki od ovih je jednako logičan i interesantan. Ono što treba da nastupi dalje u budućnosti kao nekakav dalji rasplet samo je nabačeno na kraju ali je to opet nešto što je jako teško i sagledati i isplanirati odnosno formulisati u vidu nekakvih novonastalih situacija i to pre svega jer se završnice drastično razlikuju u hronologiji eventualnih događaja. To ukazuje samo na jedno, da je vrlo ne zahvalno uopšte i pomišljati a kamo li planirati nekakav iole pismeniji i ozbiljniji nastavak. Predpostvaljam da je to i glavni razlog zašto su se autori odlučili ovaj put za prequel a ne sequel, što u neku ruku i jeste mudrija odluka. Pa sad videćemo šta će ispasti od svega toga na kraju...
S tim (to moram reći) što ja apsolutno ne očekujem da će Deus Ex 3 postati legendarna igra, već u najboljem slučaju prolazni hitić!
