Meni je uspon na Košutnjak (pored restorana Košuta) uvek nezgodan, ono skroz gore. Prvo me ubije deo do česme, a onda posle one ukosnice već baldišem. Ipak, činjenica je da to vozim samo kada se vraćam sa vožnje i kad sam već crknut. Nisam nikada vozio odmoran. Nezgodan je i uspon na Banovom brdu, kod pumpe pravo gore, mada ne mnogo. Tu je i ona kratka uličica (koja se uliva u Visoku) na Banovom brdu, kad se sa Ade ide malo levo, pa gore. Kratko, ali baš mi ne prija. Onaj pored OMV pumpe je još gori, ali je jednosmerna ulica na dole, pa nije baš pametno voziti bajk na gore.
Na Lešće sam se peo isto posle već dosta vožnje i šta znam. Bilo je nezgodno, ali opet ne mnogo. Te Vitezove sam vozio po trotoaru po kom je skoro nemoguće, a pritom nisam bio siguran gde idem, pa sam i zato silazio sa bajka (i na kraju morao da se vraćam dole, sve je bilo uzalud

). Inače, i na profi trkama usponi se karakterišu ne samo po dužini uspona i nagibu, nego i po tome gde se nalaze na etapi. Jasno je da će svaki uspon biti lakši ako si tek počeo vožnju. Opet, neki usponi koji su na papiru (a i na oko) stvarno i dugački i teški, nisu mi tako teško padali kao recimo, cela vožnja do Kosmaja. Evo, baš u ovom serijalu od Rijeke to Trsta, peo sam se sa skoro 0 na ~700 metara (ukupan uspon daleko viši), pa onda iz Trsta opet to isto. Plan je bio da u povratku guram bajk da bih slikao usput, ali je to oduzimalo previše vremena (uspon je ~16 km do Kozine), pa sam na kraju opet vozio i samo stajao zarad slikanja. I to već crknut, a grčevi su me debelo hvatali na spustu u Trst, nekoliko sati pre toga. S druge strane, onaj mini-uspon iz Resnika ka Pinosavi (ili glavnom ulicom kroz Resnik, od okretnice 47 do centra), pa posle od škole u Pinosavi do samog podnožja Avale... ubije me svaki put.
Mada, trebalo bi ponovo da probam sve uspone, jer spadoh na ~83 kg. Poređenja radi, prve filmove za YT snimio sam 2011, sa ~112 kg. Uz to sam ove godine mnogo više šetao (preko 200 km u martu) i odavno prestao da koristim lift. Prošle nedelje otvorih sezonu baš vožnjom na Avalu i za razliku od svih prethodnih godina nijednom nisam prednji menjač morao da prebacim na najniži prenos, a zadnji samo do treće (od 9). To mi se nije dešavalo ni u sred sezone, kad sam već u kondiciji.