Vozači te vide i paze, kako zbog tebe tako i zbog sebe.
Ti, reklo bi se, ipak živiš u Diznilendu.

Na veoma preglednoj raskrsnici, udario me klinac bez dozvole u neregistrovanom autu.
Elem, možda ja ne čitam kako treba, ali zvučiš mi isto kao vozači automobila samo u suprotnom taboru. Posmatraš sve iz ličnog i vrlo specifičnog ugla, želiš za sebe apsolutni komfor, proglašavaš ga globalno prirodnim i normalnim, a eventualnu opoziciju vidiš kao ruganje. U stvari, zvučiš kao tipičan pušač.
1. Biciklisti su za motorni saobraćaj isto što i pešaci za biciklistički. I gore, jer mislim da je brzina prosečnog bicikliste manja u odnosu na kola (i to po propisima), nego pešaka u odnosu na bicikliste. Nepredvidivost biciklista i pešaka je otprilike na istom nivou. Ako ti nije normalno da se, u određenim okolnostima, mešaju pešaci i biciklisti, ne može ti biti normalno da se mešaju vozači i biciklisti.
2. Potpuno je "prirodno i normalno" da određene ulice i putevi budu zatvoreni za određene vrste vozila, čak i u određeno vreme. Kao što je prirodno i normalno da neke ulice budu zabranjene za vožnju samo u određenom smeru. A ima čak i kolovoznih traka koje su u određeno vreme zabranjene za određeni smer. Dakle, ničeg neprirodnog i nenormalnog nema u tome da skloniš npr bicikliste iz nekih ulica.
Evo šta kaže ZAKON (mrzelo me, ali ajde): "Član 7. (...) Saobraćaj je kretanje vozila i lica na putevima, čije je ponašanje uređeno u cilju njegovog bezbednog i nesmetanog odvijanja"
Dakle, ZAKON kaže, kao prvu definiciju korišćenih izraza, da je saobraćaj nešto što mora biti uređeno i to da bi bilo bezbedno i protočno. Drugim rečima, bilo kakva odluka, ideja i delovanje koje su u suprotnosti sa tim automatski su i protivzakoniti. (ne impliciram da bi se ovi na funkcijama naročito potresli) Naravno, može da se dovede u pitanje šta je opasno. Ti lično kažeš da nije opasno da kamiončina prolazi tik uz biciklistu koji bi u trenutku mogao da se nađe pod točkovima čak i bez ičije greške, prosto zato što naleti na neki kamen. Mislim da se većina ipak ne bi složila. Možda grešim, ali evo iz drugog ugla. Pre svega, puno je dece koja voze bicikle. Deci mlađoj od 12 godina nije dozvoljena vožnja "na javnim putevima". Kako Član 40 implicira da tamo gde postoji traka/staza ona mora da se koristi, ti bi mlađima od 12 godina efektivno zabranio prelazak Brankovog mosta biciklima. Osim toga, isti zakon kaže i da biciklističkom trakom smeju da se voze i mopedi i "laki tricikli". Ne znam za tebe, ali ne znam nijednog roditelja koji bi pustio i dete starije od 12 godina da vozi bicikl po traci na Brankovom mostu. A ako biciklistima bude dozvoljeno da voze i po stazama i po trakama i po kolovozu onda bi se prvo svi bunili, a drugo bilo bi besmisleno pravljenje i traka i staza, a onda se vraćamo na ono "uređen sistem" i "bezbedno". Možda ćemo jednog dana imati vozila koja sama izbegavaju sve nesreće i bicikle koji sami održavaju ravnotežu i sprečavaju padanje, ali dok nije tako, vožnja bicikla zakrčenim i opterećenim ulicama, pa još sa teretnim saobraćajem jeste opasna, odnosno veoma rizična.
Ono što svakako jeste ogroman problem kod nas su obično vaspitanje (u stvari, neverovatna samoživost ogromne većine) i postojeća celokupna infrastruktura. Ni jedno ni drugo ne pogoduje biciklizmu, pogotovo ne bezbednom. Naročito je teška situacija u centru grada, tu se slažem. Ipak, ne mislim da je rešenje u anarhiji, niti da odlično rešenje možemo da dobijemo preko noći. Pa i sami vozači imaju probleme sa mnogim ulicama, jer nisu predviđene za današnji broj vozila. Elem, za sve grupe vozila postoje problemi i ni za koga ti problemi ne mogu biti rešeni preko noći. Vozači nekada moraju da stoje u kolonama ili da idu okolnim ulicama, biciklisti nekada moraju da se obilaze za pešacima, jer jednostavno nije moguće imati obilje prostora za sve i tako da svi budu bezbedni i da mogu nesmetano da se vozaju. Pa ni mnogi trotoari nemaju dovoljan kapacitet, pa se i pešaci obilaze, guraju i sudaraju. Ja mislim da je ovo crtkanje oko Brankovog mosta loša ideja, ali nemam ni bolju. A da li bi bilo bolje ostaviti sve bez oznaka i upućivati bicikliste među pešake bez farbanja... Opet, ja mislim da jeste, ali možemo na proleće da sačekujemo tamo bicikliste i pitamo njih. Mislim da je za porodice ovako ipak bolje, a da je bolje i za decu, odnosno nove generacije, da se navikavaju na postojanje nekih staza (i traka) i na poštovanje tog prostora (i drugih pravila) bez obzira na to da li su na biciklu ili ne. Ako je nemoguće vaspitati sadašnje generacije, da probamo barem sa budućim da napravimo nešto pametno.
Hm, počeću da pravim i kratke verzije poruka, kao što radim sa filmovima.
