Pa ne baš... Kseroks Eplu nije ništa prodao, s obzirom da je, prema tom ugovoru, Kseroks dobio pravo da kupi deonice (po povlašćenoj ceni). Dakle, Kseroks od Epla nije dobio nikakve pare -- naprotiv, Epl je Kseroksu prodao deonice (za milion dolara), a Kseroks mu je za uzvrat ustupio tehnologiju (bez naknade). Kseroks je na kraju indirektno profitirao od tog ugovora. Kad se sve sabere i oduzme, transakcija je po definiciji bila trampa tehnologije za deonice.
Nategnuto objasnjenje. Da je Xerox ustupio Apple-u tehnologiju to bi znacilo da Apple dobija sors kod, dobija hardverske sheme, dobija nekakve GUI patente koje Xerox ima u to vreme (mada ih i nema), a Apple od toga nije dobio nista. Nije mogao ni da ih dobije, obzirom da takav ugovor ne postoji. Dogovor je bio vrlo jednostavan - vi nama deonice po ekstra cenama, mi vama pristup do naseg hardvera i softvera, koje mozete samo spolja da gledate i dirate. Normalno, obe kompanije su se nadale da ce iz toga da izvuku neku korist. Sto se na kraju i desilo. Naravno da ni ljudi iz Xeroxa nisu bili glupi i da nisu shvatali da ce Apple poceti da pravi OS koji podseca na njihov PARC.
Dakle, jos jednom - ne postoji nikakav ugovor iz tog vremena gde Xerox prenosi bilo kakva prava na Apple, niti patentna, niti hardverska, niti softverska.
A što se tiče tužbe, niko nikoga ne sprečava da podnese tužbu. Kad je Epl tužio Mikrosofta, neko u Kseroksu je shvatio da bi možda i oni imali šanse da tuže Epl. Ne treba zaboraviti, Epl je Mikrosoftu prodao licencu za Windows I da koristi GUI elemente (ugovor zbog kojeg je tadašnji direktor Epla, Džon Skali postao ozloglašen među fanovima Epla). Tužba je bila oko uslova te licence (Mikrosoft je ugovor shvatio kao licencu za sve buduće verzije). Dakle, tužba između Epla i Mikrosofta bila je za Epl izgubljena, jer je suština spora na kraju bila u uslovima licence, a ne u krađi. Tokom procesa, Epl je podneo sudu dokumenta u kojima se vidi da su pojedini GUI elementi iz spora (ikonice, prozori) tvorevina Kseroksovog PARC-a, i da su od Kseroksa licencirani deset godina ranije. Po tom osnovu, Epl nije nikako mogao da tuži za kršenje autorskog prava ("kopirajta"), jer je vlasnik prava prvobitni stvaralac, bez obzira da li je tvorevina licencirana za upotrebu trećem licu ili ne. Dakle, Epl nije imao pravnu osnovu, pošto je vlasnik bio Kseroks. U Kseroksovoj tužbi, Kseroks nije imao nikakvog osnova da tuži Epla kad je Epl imao ugovor po kojem je sporni sadržaj bio licenciran od Kseroksa.p
Nikakav dokument o licenciranju Apple nije podneo na uvid sudu, obzirom da takav dokument i ne postoji, ali jesu podneli dokument pogodbe o deonicama&poseti laboratorijama. Xeroxova tuzba odbacena na drugim osnovama - prvo, mis je odbacen kao prior art, a ostale stavke tuzbe koje se ticu elemenata GUI-ja su odbacene ne zbog toga sto je Apple to licencirao od Xeroxa, vec zato sto, iako idejno iste, bitno su se razlikovale u tehnickoj realizaciji i imale su drugacije mogucnosti.
I tu je sud odlucio sa pravom, kao sto je nesto kasnije sa pravom presudio i u slucaju Apple VS Microsoft, koji se otegao godinama jer je Apple pokusao slucaj da dobaci cak do Vrhovnog suda. U obrazlozenju presude stoji da su GUI elementi postojali i pre Apple-a, i da su razliciti, i da je nemoguce patentirati neke zdravorazumske koncepte koji vec postoje, dok je Apple kukumavcio nad ukupnim look&feel-om koji navodno windows 'krade' sa mac os-a. Jos jedna potpuno ispravna odluka.
Sto nas vodi do jako interesantne stvari - da je Xerox krajem sedamdesetih mogao da patentira prozor u GUI-ju i manipulacije istim (pomeranje, otvaranje, zatvaranje i sl) i da je satirao konkurenciju metodama koje danas vidimo kod Apple-a, taj isti Apple danas bi predstavljao samo davnu zaboravljenu epizodu u racunarskoj istoriji.
Ko god se ikada bavio kreativnim stvaralaštvom zna veoma dobro koliki je značaj zaštite autorskih prava i patenta za njegov kreativni rad. U zemljama u razvoju, svest o zaštiti intelektualne svojine je još uvek na veoma niskom nivou (što svedoči masovno piratizovanje svega, od softvera, preko muzike, filmova i televizije, i to ne samo holivudskih, već i lokalnih). Ja donekle i razumem racionalizaciju piratizacije proizvoda i sadržaja iz razvijenog sveta (kada Acobe CS Master Collection košta 2.000 USD, izvesno je da, čak i kad bi potpuno onemogućili pirateriju, Adobe ne bi zaradio ni centa u npr. Burkini Faso, gde među lokalnim kreativcima kruže piratske kopije -- niko od njih ne bi bio u stanju da izvdoji tri godišnje plate samo za softver). Međutim isti taj svet koji kopira holivudske filmove, kopira tako i domaće pevače, serije i filmove. Na taj način direktno potkopava nacionalnu kulturu i stvaralaštvo, koje gubitke zbog piraterije ne može da nadoknadi na nekom razvijenijem stranom tržištu.
Ko god se bavio i bavi programiranjem morao bi da zna da, sta god iskodira, garantovano krsi sijaset patenata a da toga verovatno nije ni svestan. Ovo je narociti problem u Americi jer je jedino tamo zakon o softverskim patentima takav da je moguce patentirati same ideje, bez neke preterane price o tehnickoj realizaciji. Recimo, predsednik porotnickog veca u ovom sudjenju je covek koji drzi jedan takav patent na (slobodna interpretacija) "Aparatus koji sluzi za download muzike sa interneta, skladistenje na hard disk i slobodnu reprodukciju u proizvoljnom vremenu". Sad ti meni reci sledece - ne cini li se tebi patent doticnog gospodina prokleto poznatim i vec vidjenim?
Takodje bi taj isti potkovani programer trebao da bude dovoljno promucuran da vidi da su i svi ostali patenti o kojima se govori u zadnje vreme a ticu se mobilne telefonije (jer je o tome rec na ovome topicu) ili previse opsti (dizajn cetvrtastog uredjaja sa dugmetom, ehej!) ili su debelo zagazili u prior art.
Nazalost cini mi se da opet kreces u pricu koju sam od tebe vec nekoliko puta video ranije - da pokusavas da neslaganje nekih od nas sa patentnim americkim zakonodavstvom objasnis time sto zivimo u zemlji u razvoju te ne razumemo niti postujemo neciji intelektualni rad. Ovo je, naravno, potpuno netacna hipoteza. Kako postovati neciji 'rad' kada se, makar u ovim partikularnim slucajevima, zasnivaju na vec vidjenim stvarima? To znaci da se ne postuje intelektualni napor prvobitnih inovatora a nagradjuju velike korporacije koje imaju dovoljno resursa, novca i vremena, da ranije prezentovane koncepte uoblice u patent i proguraju ga kroz USPO.
Uostalom, nas 'neslagaca' nema samo u Srbiji, puna je Amerika ljudi koji razmisljaju kao mi.
Nije ovde problem da se ispostuje trud Adobe programera koji su napravili softver, vec da se ispostuje intelektualni 'rad' koji je potreban da se patentira cetvrtasti oblik uredjaja sa zaobljenim ivicama. Pitacu i tebe - sta mislis, koliko milijardi dolara je Apple odvojio za ovaj nadasve, 'nikad vidjeni', inovativni oblik uredjaja? Ja mislim - nista. Uredjaja takvog oblika bilo je i ranije.
Patenti spadaju u istu kategoriju, bez obzira da li se radi o Mikrosoftu, Guglu, Eplu ili Kseroksu.
Obzirom da je tako, verujem da ces svim srcem sada stati na stranu Gugla u novopokrenutoj tuzbi protiv Epla obzirom da Motorola aka Google drze patente na pustanje multimedijalnih sadrzaja na ekranu telefona kao i na dovlacenje podataka na telefon putem wirelessa.
Zvuce ti glupo ovi patenti? I meni. Taman toliko glupo, taman toliko deja vu, i taman toliko previse uopsteno koliko i ovi Eplovi.
I navijacu da Google izgubi spor.