Treba malo više za sinhronizaciju, s obzirom da je vreme pristupa L3 SRAM memoriji znatno veće nego L2 npr. Tu moraš da uračunaš i victim buffere koji se koriste za komunikaciju između keša različitog nivoa. Konkretno vreme pristupa u L1 kešu je fiksno i iznosi 3 ciklusa, dok je u L2 kešu takođe fiksno i iznosi 15 ciklusa kod K10 arhitekture, dok kod BD iznosi 4 ciklusa za L1, odnosno 20 ciklusa za L2. L3 kod oba ima latenciju oko 35-50 procesorskih ciklusa u zavisnosti od brzine jezgra i brzine northbridge-a.
S obzirom na to da AMD koristi ekskluzivnu keš arhitekturu, što znači da se podaci iz L1 ne nalaze u L2, ili u L3 osim ako nisu potrebni za koherenciju jezgara. Ipak, u bilo kojem slučaju da bi se pristupilo kešu višeg nivoa, procesor mora da prođe 8 blokova upisa u victim write buffer. Tako npr. K10 ima latenciju L2 keša 11-12 ciklusa + 64*8/128, gde je 64 bajta keš linija, 8 je broj bita u bajtu, a 128 je brzina transfera u bitovima, prilikom upisa u L2 keš. Tako dolazimo do latencije od 15 ciklusa.
Što se tiče L3, tu opet nema nikakve magije, osim što je veza ostvarena preko internog crossbar interfejsa, koji postoji i u K8 procesorima.
L3 je tu da bi se ostvarila bolja sinhronizacija thread-ova, mada to u praksi vrlo malo utiče na performanse. L3 je tu između ostalog da poveća prosečni hit rate celokupne keš arhitekture. Uostalom, Phenom II je brži od 0-15-tak % u single thread operacijama, klok za klok, od Athlona II koji nema L3. U multithreadu je još nešto malo veća razlika, naravno u zavisnosti od toga koliko data aplikacija uopšte traži memorijski i keš pristup.
Tačno je da kompleksnost dizajna utiče na broj mogućih grešaka i to eksponencijalno, međutim razloga za npr. korupciju podataka ima zaista mnogo. Konkretno, imam godinama u različitim konfiguracijama overklokovane procesore i to radi uglavnom korektno za kućnu primenu, i zaista mi se nikada nije desilo da mi overklokovan procesor napravi brljoke po HDD-u. Naravno, dešavalo se svašta u slučajevima preterivanja, npr. BSOD, korupcija registry-ja na Windowsu itd... i to uglavnom na starijim konfiguracijama sa lošom memorijom. Opet, naglašavam, ovo se dešavalo na lošim konfiguracijama, gde se preterivalo sa overklokom.
Opet, imam hiljadu primera gde procesor radi godinama overklokovan i nikada se ni jedan jedini bug nije desio, a i čak ako je i bilo nešto, to nije bilo do overkloka, već je bilo potpuno druge prirode.
Daću ti svoj primer gde je Phenom II X6 1100T koji je stock 3.3 GHz i turbo na 3.7, radio na 3.6 GHz za sva jezgra i turbo na 4. Pri tom je RAM radio na 1866 MHz i northbridge na 2800. Za 2 godine, na adekvatno podešenim setovanjima se nije dogodio ni jedan sumnjiv bug, a da ne pričamo o korupciji podataka.
Na konfiguraciji je vožen RAID0, gomila diskova, a kasnije i SSD. Konfiguracija ima kvalitetno Corsair HX napajanje i Megashadow hladnjak.
Komp je korišćen za svašta, počev od programiranja, preko virtuelizacije do klasičnog gaminga i korišćenja u raznim operativnim sistemima.
Od drugara kućni desktop, Athlon 64 X2 3800+ 90nm F3 jezgro, uboden u Biostarovu 770 plocu, adekvatno hlađen, umesto na 2 GHz, radi od 2008. na 3GHz. Takođe ni jedan jedini problem izuzev napajanja koje je promenio, a koje je ionako bilo matoro.
Možda ćeš reći da sam kontradiktoran, ali ne...samo nisam striktan po pitanju overkloka. Da se razumemo, smatram da ne treba baš sve overklokovati, ali opet, oc. u razumnim granicama je isplativ i prilično bezbedan. S obzirom da mi je kroz ruke za poslednjih 15tak godina prošlo zaista mnogo hardvera i da se tu radilo sve i svašta, znam tačno o čemu pričam.
Imaš s druge strane grupu korisnika, entuzijasta koji se bave overklokom iz sporta i razonode. Na kraju krajeva, to je vrlo skup sport i u suštini predstavlja ekstremni test za proizvođače hardvera, konkretno procesora, ploča itd... Niko normalan ne koristi za svaki dan tečni helijum da bi hladio CPU i GPU.
Suštinski gledano ako nešto ima visoku overklok marginu, velika je šansa da će imati veliku pouzdanost na stock frekvencijama. Naravno, ne mora da bude uvek tako, ukoliko postoje bug-ovi koji su zaobišli fazu verifikacije samog dizajna.
Intel i AMD na svojim heppeninzima, tipa IDF i slično organizuju overklok sesije gde se demonstrira dostignuće u njihovoj poluprovodničkoj tehnologiji.