reveal
Poštovan
- Učlanjen(a)
- 16.11.2021
- Poruke
- 139
- Poena
- 65
Nije lako naučiti novi jezik, ali daleko da je nemoguće. Potrebno je izdvojiti realno vreme, ne previše, ali ne ni premalo, naći stvarnu motivaciju (osećaj uspešnosti, sad mogu da putujem gde god jer svuda pričaju engleski pa ći i ja moći da upoznajem nove ljude i pričam engleski, mogu i da konkurišem na poslove na egleskom i slično...), i ako je moguće naći dobrog native predavača - čak i na A2 može da se radi sa nekim kome je engleski maternji.
Dok sam predavala jezike ono što se najčešće provlačilo kao "problem" prilikom učenja jezika, mogu reći i motiva za učenjem, je osećaj da student ne sme da govori nešto što nije ispravno, i ta sramota da ne znaju. Taj osećaj je logična posledica strukture našeg obrazovanja. Mislim da mi je kao predavačici najvažniji zadatak bio da naučim studente da je u redu da greše i da ih podstičem da iskomuniciraju svoju poruku drugoj osobi, a ne da to nužno rade pravilno. "I were doing" će se mnogo lakše ispraviti od "Ja nikada neću naučiti pravilno da pričam engleski".
Kad se premosti ta ogromna prepreka da je nekoga sramota, da neće da kaže nepravilno... i kad krene da priča kako god, onda ide ta postepena korekcija grešaka. Znam da su ih nekada baš smarali udžbenici i šta je John rekao Lucy i kako su oni razmišljali o tome šta treba da kupe u radnji, pa sam organizovala predstave i to već na A2 nivou - dam im 40 minuta da smisle predstavu, nemaju nikakva ograničenja, ako ne znaju neku reč kažem im da opišu drugim rečima kojima raspolažu tipa ne znaju da kažu tepih pa kažu soft thing on floor, i tako im bude zabavno i smeju se, i pričaju - što je i poenta. Blic prezentacije od 2 minuta su isto super način da se studenti oslobode od straha. Pričaju o bilo čemu 2 minuta. Naravno da je laganje uvek dozvoljeno 😁
Dok sam predavala jezike ono što se najčešće provlačilo kao "problem" prilikom učenja jezika, mogu reći i motiva za učenjem, je osećaj da student ne sme da govori nešto što nije ispravno, i ta sramota da ne znaju. Taj osećaj je logična posledica strukture našeg obrazovanja. Mislim da mi je kao predavačici najvažniji zadatak bio da naučim studente da je u redu da greše i da ih podstičem da iskomuniciraju svoju poruku drugoj osobi, a ne da to nužno rade pravilno. "I were doing" će se mnogo lakše ispraviti od "Ja nikada neću naučiti pravilno da pričam engleski".
Kad se premosti ta ogromna prepreka da je nekoga sramota, da neće da kaže nepravilno... i kad krene da priča kako god, onda ide ta postepena korekcija grešaka. Znam da su ih nekada baš smarali udžbenici i šta je John rekao Lucy i kako su oni razmišljali o tome šta treba da kupe u radnji, pa sam organizovala predstave i to već na A2 nivou - dam im 40 minuta da smisle predstavu, nemaju nikakva ograničenja, ako ne znaju neku reč kažem im da opišu drugim rečima kojima raspolažu tipa ne znaju da kažu tepih pa kažu soft thing on floor, i tako im bude zabavno i smeju se, i pričaju - što je i poenta. Blic prezentacije od 2 minuta su isto super način da se studenti oslobode od straha. Pričaju o bilo čemu 2 minuta. Naravno da je laganje uvek dozvoljeno 😁