Da, za vreme "nađi crveni ključ da bi otvorio crvena vrata gde te čeka plavi ključ pa se vrati na početak nivoa i otključaj prolaz za sledeći" FPSova, koje smo igrali štekajući se maksimalno jer nikad nismo znali koliko ima municije i ima li healtha i armora iza sledeće krivine ili će to doći tek kada se popnemo dva sprata, Half Life je bio ogroman korak napred i tu nema ničeg spornog. Danas je, međutim, to FPS u kome se ide napred kilometrima bez da se išta dešava, sa zagonetkama i mozgalicama koje su ultra-jednostavne za rešavanje i maltene samo razbijaju gejmplej, sa šmajserima iz kojih moraš da opališ 20 metaka da bi marinac pao (dok ga magnum obara iz prve ili druge) i totalno bezveznom poslednjom trećinom igre, bez ikakvog tempa u otkrivanju dešavanja ili pričanju priče - iako je za ono vreme to malo što smo saznavali od usputnih likova bilo fenomenalno iskusiti.
Tako da su obe strane u pravu. Pitanje je samo iz kog ugla gledate. Moje lično mišljenje jeste da u proceni tih promena, o kojima recimo ronin govori na prethodnoj strani, mnogi prave grešku što se fokusiraju na samoj izmeni umesto na onome šta je ta izmena omogućila. Recimo, famozne priče o regeneraciji. Pa naravno, kad se današnje igre prave tako da na ekranu sve pršti, sa više (desetina) neprijatelja i pucnjavom sa svih strana. Ko hoće da igra na smor način, može i danas tako da igra, niko mu ne brani. Štekanje i lagano, korak po korak napred. Naravno da ti je zeznutije, u nekoj teoriji, kada ti je HP ograničen i kada svaki neprijatelj može da ostavi poprilične posledice, ali se to u praksi ne dešava toliko, plus igre sa regeneracijom idu na nešto sasvim drugo, na masovne sukobe (makar one koje valjaju), ne libe se da pred tebe stave i više (desetina) neprijatelja, umesto 2-3 kao nekada. I šta je od toga realnije? Da se regeneriše HP, ili da svakih 200 metara nalaziš paketić sa tabletama koje popiješ i opet si OK? Nije, nego...
Slično važi i za sve ostale stvari. Dok se na Witcher 3 topiku, koji je RPG, kritikuje naširoko grafika, ovde na topiku posvećenom FPS-u ispada da grafika i efekti nisu bitni. Meni to nije normalno

Pa onda, ispada da bi bilo bolje da je fizika napucavanja u papir kao pre 15 godina, sad i to smeta. Te stvari nemaju veze sa težinom igranja, nego sa izvoljevanjima i ukusima, te iritiranošću nekakvim trendovima jer smo navikli da igramo tako i tako i onda nam sve nešto tobože smeta, jer smo pro. Ljudi odbijaju da shvate da postoje dobre i loše igre u svakom razdoblju i da karakteristike nekog razdoblja nisu nužno bolje od karakteristika drugog, već je važno kako to sve deluje na gomili i kako se uklopi. Sve u svemu, ja probao ponovo Half Life pre nekog vremena da igram i žešće me je smorilo, iako sam sve pozaboravljao. Dosadni kilometarski hodnici u kojima se ništa ne dešava, potpuno nevezano za grafiku i bilo šta što je prati. Deinstal. Stavim Half Life 2, kad ono, vožnje više nego u Need for Speedu i nekakve smešne zagonetke koje potpuno remete akciju, nabacane bez ikakvog reda, po sistemu "e sad smo im dali da pucaju, ajde sada da im damo da se vrte okolo". Deinstal 2. Prosto, neke stvari pripadaju drugom vremenu, a današnje igre pokrivaju toliko široke opsege da svako može da nađe neke sebi drage podžanrove, bez ikakve potrebe da ikada igra "univerzalno dopadljive naslove", koji su uzgred budi rečeno i glavna meta tih kritika sa prethodne strane...neka cveta hiljadu cvetova.