Posle čitanja ove teme (http://goo.gl/JGlMZt), neke stvari su mi postale jasnije:
Ukratko, teorijski je moguće izvršavati Direct3D 9.0c aplikacije pod Linuxom skoro pa nativno. To takođe znači da je u teoriji moguće vrlo uspešno emulirati sve verzije DirectX-a, objavljene do sada (mnogo kvalitetnije nego što je Wine trenutno u mogućnosti). Zašto se onda ne radi ozbiljno na tome?
Odgovor na pitanje iznad i malo o GNU filozofiji:
OpenGL vs DirectX:
U borbi između Davida i Golijata (Linux vs Windows) postoje tri taktike:
Nažalost, ljudi koji čine zajednicu slobodnog softvera biraju čekanje. Čekaju da Android (verzija Linuksa koju retko ko od njih priznaje kao takvu) odradi posao tj. ubije DirectX. Umesto da preotmu neprijateljevo oružje i iskoriste ga da povećaju funkcionalnost.
Zamislite Linux sa hiljadama Windows aplikacija koje se izvršavaju jednako dobro kao na nativnoj platformi? To ne bi bio običan operativni sistem, nego supersistem koji bi se godina ispred nas nadograđivao i bivao sve kvalitetniji. To je moguće samo ukoliko se nađe balans između Stalmanovih ideja i korporativnih idea o zatvorenom softveru. To bi omogućilo nalaženje zajedničkog jezika sa mnogim kompanijama koje rade za profit i učinilo Linux kvalitetnijim sistemom.
Ovim putem bih želeo da pozovem sve članove open source zajednice da otvore oči i um i prestanu verovati u kvazi komunističke ideologije koje jednostavno ne funkcionišu.
Kada ovaj tekst bolje uobličim i prevedem na engleski jezik planiram da ga dalje širim, ključno za razvoj slobodnog ili polu-slobodnog softvera je da se ljudi koji čine zajednicu manu gluposti i počnu organizovati ka dostižnom cilju.
Ukratko, teorijski je moguće izvršavati Direct3D 9.0c aplikacije pod Linuxom skoro pa nativno. To takođe znači da je u teoriji moguće vrlo uspešno emulirati sve verzije DirectX-a, objavljene do sada (mnogo kvalitetnije nego što je Wine trenutno u mogućnosti). Zašto se onda ne radi ozbiljno na tome?
Odgovor na pitanje iznad i malo o GNU filozofiji:
Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan. Kriv je Stalmanov softverski komunizam kojim su još uvek zadojeni ključni ljudi koji vode zajednicu slobodnog softvera. Nemojte me pogrešno razumeti, ja nisam protiv ideala slobodnog softvera. Samo mislim da je to ne može funkcionisati u ljudskom društvu i otud paralela sa komunizmom. Način borbe, krutost mišljenja i nedostižni ideali sa jedne, a nikakvi rezultati posle dugog niza godina su tipična obeležja ideje komunizma kao i njene sajber verzije, onoga što Stalman propoveda.
Sad može neko reći da nije bilo osnovne ideje o slobodnom softveru, ne bismo imali Linux kakav danas imamo. Sa tim bih se složio. Ali se ne slažem da je sva zasluga za ovo što danas uživamo delo Stalmana i njegovih poklonika. Najveća zasluga, paradoksalno, leži na ljudima koji su u zajednici slobodnog softvera našli korist i interes. Pričam o gigantima industrije, poput IBM-a i Intel-a.
Druga je zabluda da većina koristi Linux zbog viših ideala. Ljudi koriste Linux zbog onoga što im otvorenost koda priža, koristi koje imaju od toga. Nekome je to cena, za drugoga mogućnost da menja softver ili kontroliše njegov rad. To jesu prednosti koje iznosi Stalman ali on se tu ne zaustavlja, nego to predstavlja kao borbu između dobra i zla, nas i njih.
Ja mislim da ta njegova filozofija u ovom vremenu nanosi mnogo štete prodoru Linuksa kao sveobuhvatnog rešenja na polju operativnih sistema.
Apsolutna sloboda ili delimična (umerena) sloboda uz visoku funkcionalnost? Ja biram ovo drugo.
Sad može neko reći da nije bilo osnovne ideje o slobodnom softveru, ne bismo imali Linux kakav danas imamo. Sa tim bih se složio. Ali se ne slažem da je sva zasluga za ovo što danas uživamo delo Stalmana i njegovih poklonika. Najveća zasluga, paradoksalno, leži na ljudima koji su u zajednici slobodnog softvera našli korist i interes. Pričam o gigantima industrije, poput IBM-a i Intel-a.
Druga je zabluda da većina koristi Linux zbog viših ideala. Ljudi koriste Linux zbog onoga što im otvorenost koda priža, koristi koje imaju od toga. Nekome je to cena, za drugoga mogućnost da menja softver ili kontroliše njegov rad. To jesu prednosti koje iznosi Stalman ali on se tu ne zaustavlja, nego to predstavlja kao borbu između dobra i zla, nas i njih.
Ja mislim da ta njegova filozofija u ovom vremenu nanosi mnogo štete prodoru Linuksa kao sveobuhvatnog rešenja na polju operativnih sistema.
Apsolutna sloboda ili delimična (umerena) sloboda uz visoku funkcionalnost? Ja biram ovo drugo.
OpenGL vs DirectX:
Tema je o DirectX-u, red bi bio reći nešto i o tome. Postoje mnoge zablude kada je u pitanju poređenje OpenGL-a i DirectX-a i do njih dolazi usled toga što mali broj ljudi razume materiju. Ukratno, OpenGL ima mnoge prednosti. Međutim, najbitnija prednost tj. otvorenost je ujedno i najveća mana. Usled prevelike slobode danas imamo poprilično različite implementacije na različitim operativnim sistema, čak i od raličitih proizvođača grafičkih akceleratora. Te razlike su teško uočljive i slabo dokumentovane, što ionako malom broju programera koji znaju da rade sa OpenGL stvara velike glavobolje pri portovanju aplikacija sa sistema na sistem, pri tom podržavajući sve velike proizvođače grafičkih akceleratora.
Tako da, iako je po funkcionalnosti jednak pa i u nekim slučajevima ispred Microsoftovog DirectX-a, danas OpenGL nije kvalitetniji API. To zna svaki programer koji je radio sa oba API-ja.
Zašto onda ne podržati prethodnu a i aktuelnu verziju Direct3D-a na Linux/BSD/OSX? Zato što postoji strah da će Direct3D preovladati i nadživeti kompaniju koja ga je stvorila (pod uslovom da bi vremenom došlo do otvaranja).
Tako da, iako je po funkcionalnosti jednak pa i u nekim slučajevima ispred Microsoftovog DirectX-a, danas OpenGL nije kvalitetniji API. To zna svaki programer koji je radio sa oba API-ja.
Zašto onda ne podržati prethodnu a i aktuelnu verziju Direct3D-a na Linux/BSD/OSX? Zato što postoji strah da će Direct3D preovladati i nadživeti kompaniju koja ga je stvorila (pod uslovom da bi vremenom došlo do otvaranja).
U borbi između Davida i Golijata (Linux vs Windows) postoje tri taktike:
- Pasivna taktika (po mom mišljenju najgora) koja se sastoji iz čekanja da Golijat umre, uz nadu da David neće umreti pre njega
- Fer borba na fizičkom nivou između Davida i Golijata (u kojoj David nema šanse, jednako glup izbor kao taktika iznad)
- Pod pretpostavkom da je David ako ne fizički snažniji onda bar pametniji, najbolja taktika je nadmudriti Golijata
Nažalost, ljudi koji čine zajednicu slobodnog softvera biraju čekanje. Čekaju da Android (verzija Linuksa koju retko ko od njih priznaje kao takvu) odradi posao tj. ubije DirectX. Umesto da preotmu neprijateljevo oružje i iskoriste ga da povećaju funkcionalnost.
Zamislite Linux sa hiljadama Windows aplikacija koje se izvršavaju jednako dobro kao na nativnoj platformi? To ne bi bio običan operativni sistem, nego supersistem koji bi se godina ispred nas nadograđivao i bivao sve kvalitetniji. To je moguće samo ukoliko se nađe balans između Stalmanovih ideja i korporativnih idea o zatvorenom softveru. To bi omogućilo nalaženje zajedničkog jezika sa mnogim kompanijama koje rade za profit i učinilo Linux kvalitetnijim sistemom.
Ovim putem bih želeo da pozovem sve članove open source zajednice da otvore oči i um i prestanu verovati u kvazi komunističke ideologije koje jednostavno ne funkcionišu.
Kada ovaj tekst bolje uobličim i prevedem na engleski jezik planiram da ga dalje širim, ključno za razvoj slobodnog ili polu-slobodnog softvera je da se ljudi koji čine zajednicu manu gluposti i počnu organizovati ka dostižnom cilju.