А ако гледамо само систем (iTunes i iPhoto иду уз нови Мек), ту Windows тек нема шта да тражи. Уђите само у Sistem Preferences и у Control Panel, одмах ће вам бити јасно. Пробај да умрежиш Win 7 са Win XP-ом нпр. А онда пробај Мек да убациш у целу причу.
Нпр. не мораш цео office да инсталираш да би видео један .doc (reader za .pdf i sl.) фајл. Нема .dll-ова, нема систам регистра, expose, spaces, Time machine, networking, дизајн који су заправо осмислили дизајнери
Далеко од тога да је Windows бескористан, али када се види колико је Mac напредовао, а мајкрософт блејао за то време то је баш за жаљење.
A ti probaj da ubacis Mek u napr. windows 2008 domen, pa javi kako je proslo. Do duse to i nije problem OS X-a vec open-sors sambe.
Kapiram ja na sta ti ciljas, samo nekoliko kontraargumenata, istine radi.
- prvo, moj mac ima gomilu instaliranih programcica koji ispravljaju, kao sto si rekao, 'dizajn dizajnera' ;tu je witch, hyperdock, growl, programce za setovanje default appova (kome sam, o sramote, zaboravio ime), te normalno zamena za nesretni finder (ove nedelje je to path finder, a sledece who knows)
- drugo, svi ovi programi kostaju - po 10-20 dolara. Hvala bogu na narodnim verzijama....
- trece, spaces - ovo sam, brat bratu, prvi put koristio pre 15 godina na CDE-u a u ostatku *nix sveta to se jednostavno zove - virtual desktop. Nekad korisno, nekad manje korisno, kad se sve sabere i oduzme nisam primetio da brze radim kad koristim virtual deskope; mnogo bolja stvar je, hands down, pregledan taskbar koga OS X nema.
- cetvrto, windows registry (ili kako si ga nazvao - sistemski registar). Da se podsetimo istorije - pre nego je windows zafasovao registry sve aplikacije su imale svoje posebne konfiguracione fajlove, kao sto je to danas slucaj sa OSX-om ili sa bilo kojom varijantom *nixa. Ocito je da ovakav pristup ima mane (jedinstvena tacka otkaza je najveca od svih), ali takodje ima i prednosti - sve aplikacije svoja setovanje trpaju u registry koje druge aplikacije lako citaju, ne moraju da se jure i parsiraju konfiguracioni fajlovi po folderima i diskovima vec su svi uvek na istom mestu, remote pristup setovanjima masine i setovanjima korisnika je lagan i jednostavan za bilo kakve modifikacije i sl.
- peto, OS X nema dll-ove, ali ima svoje share-ovane libove; ukoliko se neka od njih osteti, simptomi su isti kao i na windowsu - jedna ili vise aplikacija prestace da rade. Ne verujes? Evo uzmi pa kreni da brises *.so fajlove na svom disku.
- i sesto, sto se networking dela tice tu je OS X taman toliko failovao kao i windows, pa jos i gore ukoliko se uzme u obzir da je OS X pure unix, a unixu je vazda najjaca tacka bio upravo networking. Gde nestade podrska za VLAN-ove, NAT-ovanje, rutiranje, filtriranje, i bilo sta iole kompleksnije od nabadanja IP adrese? Potpuno je jasno da ovog i ne treba da bude kada se otvori osnovni ekran za setovanje mreznog interfejsa, ali 'advanced' set opcija bi zaista i trebao da bude advanced.