Ogromne. Međutim, ima naftu, i visok kreditni rejting, može joj se.
Trenutno je zadužena skoro 120 milijardi na 5 miliona stanovnika.
Mi dugove Jugoslavije nismo nasledili u crippling debt smislu. Najveći deo tih dugova je restrukturiran. U svakom slučaju, ne čine opterećenje za privredu i stanovništvo toliko koliko se to prikazuje po kojekakvim feljtonima po Kuririma, Novostima i sličnima, koji danas pokušavaju da nam racionališu ondašnju krizu kroz nekakve ekonomske probleme, a suština je da je tadašnja Jugoslavija relativno lako mogla da ispliva iz istih da državu nisu blokirale nacionalističke interesne grupe, ili što bi se nekad reklo, unutrašnji neprijatelji potpomognuti spolja.
Prva rečenica ti je kontradikcija. Ne možeš ti da odrediš svoju cenu i kvalitet rada sam; drugi će to odrediti za tebe, a ti ćeš se kretati u određenim okvirima. Naravno, uvek je moguće da neko vanrezonskim metodama uspe, ali to je mali procenat i svaka čast ako se nađeš među njima. Verovatno aludiraš na mikro-plan u smislu "ja ću da tražim 2000 evra plate, pa ko da, da" samo to, sve i da ti uspe, nije nešto što je primenjivo na makroplanu.
Slično važi i za penzije ili zdravstveno osiguranje koje spominješ. Mali hint: ti ne plaćaš svoje zdravstveno osiguranje; plaćaš penzionerima i onima kojima je zdravstvena pomoć neophodna danas, odmah, sada. Naravno, govorim o suštini, bez ulaženja u kvalitet usluge. Sutra će neko doći i plaćati zdravstveno osiguranje da bi ti mogao da se lečiš. Ako raskineš sada taj niz, ti si taj koji se sutra neće lečiti, neće primati penziju i tome slično. Ili tvoja deca. Sve dolazi na naplatu, a ovakve stvari ne odmah.
Lepo je videti liberale koji su majstori ovladavanja ekonomskim teorijama donde dokle njima lično odgovara :d