Meni je kosa strma ravan na desno od srednjih tonova bila nekada. Duboki i srednji podnošljivo a visoki jako loše. Imam neko oštečenje živca. Ne znaju zašto, ili kod rođenja ili penicilinski šok u uzrastu od oko 2 godine. Negde '96 sam diplomirao, tada se i optrilike pojavili višekanalni kod nas koji su mogli da se regulišu. Neke stvari nisu ni doktorima jasne. Pričamo i kažu da ne bi trebalo uopšte da ih čujem, a čujem ih lepo. Neke nikako. Danas je nikako.
Škole sam završio bez njih uglavnom. Imao sam probem jedino sa predavanjima u amfitetaru, nosio obične linearne i koristio u tišini. Za buku su podizali duboke iznad normale.
Mali sestrić i od dobrog drugara sin su se rodili u razmaku od par sati ovde u Pančevu. Oboje ošečen sluh. Nešto im se desilo očigledno.
Nisam pametan za preporuke. Živac je pipav a nisam baš bio pažljiv u životu. Nije ni da sam nešto mnogo mogao da biram ali radio sam uglavnom sve suprotno. Rad u bučnim okruženjima itd... Otišao bi on meni i ovako i onako, možda sam ga malo ubrzao ali moraš i da živiš.
Ja i dalje pričam normalno sa telefonom, baš retko koga ne razumem ali postoji tu neka granica gde počinje da utiče kvalitet veze, pozadinska buka.. Sa VoLTE je savršeno, sa fiksnima je ubi bože bilo koliko zavisi od telefonskog aparata. Imaš i faktor koliko si odmoran, aktivno slušanje takođe pomaže...
Mislim da ih treba nositi. Imaš i drugih problema koji su u prvom momentu neuočljivi, stres, glavobolje... A umeju prilično jako da zveknu

Danas uopšte ne funkcionišem bez njih. Ne danas, zadnjih 30-tak godina. Pre toga sam mogao uz određena odricanja.
Generalno je preporuka uvek za premijum aparate, ali nije baš ni to najbolje rešenje za svakoga. Mislim da ovo danas (počeo sam na trokanalnim i ne mog da se setim na koliko bita procesoru) je već jako dobro i u srednjoj klasi a može da se desi da ti i više odgovara "sirovije" pojačanje snage. Filteri i programi su odlični već i u nižim kategorijama. Kao premijum auto, sve je odlično, ali nije za svakoga
Audiogram mi je sada katastrofa. Ovaj je zadnji, PVO bolnica. Radio sam za invaliditet pri zapošljavanju, 2018.
Ranije je to išlo od nekih 20 na dubokim (levo) malo padne ka sredini i onda pad na 90 na visokim. Kraj skale i najviše tonove nisam nikad uspevao da čujem.

Ja sam sestri dao savet za malog, posveti koji mesec tome, obiđi sve, i preko idemo ako treba... Ona je naravno zapalila pravo u Sani, na doktorkinu proporuku, i katastrofa je bila sa tim prvim aparatima. Sada je mali iskusan, omladinac od 15 godina i zna tačno šta da kupi. Mora da ide neko u koga imaš poverenja sa tobom, ko ima smisla za komunikaciju. Ja ne znam šta je normalno i šta treba da čujem kao normalno, šta je malo teže i naporno... Okreneš se od njih, i probaj polako. Traje to poprilično ali jedini pravi rezultat, posebno oko razumevanja govora. Još ako je neko tu da pomogne na čiji glas nisi navikao, još bolje. Audiogram je dobar početni korak ali finese su u realnom svetu gde se koristi.
U Audivoxu, ovde u Pančevu, me je zvala da svratim. Neka devojka je uzela neke jako skupe i premijum aparate i ne može da podesi lepo. Kod mene zna pošto se dugo poznajemo. Uglavnom i njoj i meni je više odgovaralo podešavanje na snagu uz minimalno korišćenje sofisticiranosti u radu. Prilično je odstupalo od podešavanja prema audiogramu. Inače se ide u prvo vreme bar nekoliko puta na štelovanje

Baš sam se raspisao
