Elvir
Cenjen
- Učlanjen(a)
- 05.09.2012
- Poruke
- 286
- Poena
- 180
Slično je i kod mene samo što ja imam preko 30 originala za spectrum.
Kod c64, je prilično mrka kapa, posebno sa starijim igrama, gde su loaderi uglavnom dosadni, da ne pominjem maratonsko učitavanje.
Jedan slikovit primer je originalni loader za igru Parallax, koji je težak smor, začinjen neverovatnim flešovanjem ekrana, veoma "prijatnim" za oči.
Džaba genijalna muzika i jako dobra igra, kad su vlasnici originala morali da prođu torturu svaki put dok je učitaju.
Tek kad se krenulo sa turbo loaderima i melodijama u toku učitavanja, to je počelo da liči na nešto ali osim ocean loadera 4 i 5, meni je malo šta drugo tu zanimljivo.
Eventualno neke novije igre, zbog svog kvaliteta, recimo nešto od Thalamusa (Creatures, Mayhem), ali su im igre jako skupe, skoro kao neke Ultimate-ove za spectrum, koje imaju bukvalno kultni status među fanovima.
Imam Parallax u kolekciji.To flesovanje ekrana je na samom startu igre kada se ucitavanje zavrsi uz tu legendarnu muzicku pratnju.Pre toga je samo slika sa letilicom uz nesto drugaciju numeru u toku loadinga.Na slican fazon je i Sanxion.
Maratonsko ucitavanje je bila glavna odlika igara do negde 1985 godine.Nakon toga su vec izasli napredniji loaderi tako da je bilo daleko manje glavobolje.Pogotovo sto su u tom periodu 1985/86/87 vecina najboljih naslova bili u single load rezimu.Primer je Uridium sa svega 60 obrtaja.Paradroid je imao jos manje.
Thalamus multiload igre su bile najbolji primer genijalnog pakovanja.Recimo ,Armalyte igrati sa kasete je jedno sasvim prijatno iskustvo.Na zalost za raznorazne lose portove sa arcada itd ,to se ne bi moglo reci .
Poslednja izmena: