U svakom slucaju, meni je ovo odlicno resenje jer mogu da cedim sargarepu, cveklu, celer i slicno (koje i inace unosim kroz hranu, ali su sve manje-vise termicki obradjene). A i veliki plus je taj sto narandze cedi zajedno sa onim "belim" delom. Limun sa korom, jabuku sa kosticama itd. Jer su to i (naj)zdraviji delovi konkretnog voca...
A i pranje je stvarno lako. Ispere se sam aparat sa vodom u toku samog rada (sipa se cista voda kada se zavrsi sa cedjenjem), i onda se samo rasklopi i spere pod mlazom vode. Nema potrebe za trljanjem i drljanjem...
A ako ce se koristiti u toku dana vise puta, dovoljno je ostaviti vodu u samom aparatu i onda ga na kraju dana oprati. Jako zgodno i jednostavno...
Ali ako smem da kazem svoje misljenje o cedjenju sokova:
Skrenuo bih paznju na par vaznih stvari a to su apsorpcija i nutritivni sastav.
Voce - Voce je biljka namenila da ga zivotinja/covek pojede i time raseje seme. I zato nema losih biljnih hemikalija (sem sto je odredjeni diuretik) u sebi koje uticu na apsorbciju. Medjutim ima secer/fruktozu, koja je
najgora forma secera. To nije neki problem, jer ne moze se puno uneti jeduci voce, ali postaje problem jer se cedjenjem dobija kolicina soka/secera, koji inace ne bismo mogli kolicinski da pojedemo jeduci direktno voce (zbog vlakana koje smo odstranili cedjenjem). Jer mozemo da popijemo puno soka/fruktoze bez problema. Samim tim unosimo veliku kolicinu fruktoze koja je jako losa. Sto se tice nutritivnog sastava, suprotno opsteprihvacenom shvatanju voce ne moze preterano da se pohvali sa sastavom vitamina i minerala.
Povrce - Kod povrca imamo jos goru situaciju. Npr povrce je za razliku od voca puno antinutrijenata. Antinutrijenti sprecavaju apsorbciju minerala i hranljivih materija. Na primer zbog istih, mi ne mozemo da jedemo ziv krompir, mahunarke, ili zito npr itd itd. Dobar deo povrca se mora termicki obraditi da bi uopste bili jestivi. Pri tome mogu neke hranjive materije da se izgube, ali ni povrce nije nista bolje od voca kad je u pitanju sastav vitamina i minerala. Cak i ta sargarepa koja kao ima Vitamin A ima losiju formu vitamina koji je neaktivan za razliku od onog iz zivotinjskih proizvoda.
Velike su zablude da je sirovo povrce bolje od onog termicki obradjenog (ne kuva se dzabe), kao sto je velika zabluda da je cedjeno voce ista bolje od zasecerenih sokova.
Odlican primer su spanac, koji je poznat da je bogat gvozdjem iako to uopste
nije, a kada se na to doda da je apsorbcija nikakva (8x manja od zivotinjskih izvora) zbog antinutrijenata (oksalatne kiseline), onda je sve jasno.
Drugi primer je cvekla, sa kojom neki pokusavaju da lece deficit u gvozdju (?!), koja je prvo jako
siromasna gvozdjem plus je apsrobcija nikakva jer je puna nitrita i oksalatne kiseline.
Treci primer (na dnu od sve hrane al moram da spomenem iako nije povrce) je zito, medju njima ovde jako hvaljene ovsene pahuljice. Puno
fitinske kiseline koja drasticno unistava apsorbciju minerala (gvozdje, cink, magnezijum, kalcijum), a kod ovsenih cak i potapanje u vodu
ne pomaze u neutralizaciji iste.
Fitinska kiselina je takodje prisutna u mahunarkama, raznim semenkama jos po kojem povrcu.
Takodje postoje
goitrogene biljke, koje ubijaju apsorbciju joda, i koje se neutralisu (opet) termickom obradom.
Sem voca umereno, prakticno nista od biljaka ne vredi jesti sirovo, neke zbog katastrofalne apsorbcije a neke jer bi umrli ako bi jeli sirovo.
Itd itd, prakticno nema povrca koje nema neke antinutrijente, koje sprecavaju apsorbciju minerala, varenje i slicno.
Sve su to zavaravanja koje slusamo na tv-u od priucenih nutricionista ili jos gore ideoloski opredeljenih ishranom ljudi (vegUni), a samo malo kada udjes u pricu i proucis, otkrijes da sve vreme pokusavaju da ti prikazu nutritivno najsiromasniju hranu kao najzdraviju, a onu najbogatiju kao najnezdraviju. Iz kog razloga stvarno ne znam, i ne bih ulazio u to.