ne da bi primetio senke dok u delti karakondžula gamiže po svetlarniku, nego ono..
nekoliko utisaka po završenoj igri:
-kretanje je shit, ne možeš da naskočiš na ivicu koja se ne vidi od hud-a kada gledaš pravo, trčanje je sporo, nema strafe jump-a i ostalih trikova
-uspeli su u nameri da igra ima horor atmosferu
-dizajn igre je odličan
-glasovni zapisi i mejlovi u palmovima su najgotivniji aspekt igre.. da se poslužim CNN žargonom: prikazuju ljudsku stranu priče
-gotivno je i kad prave omaž sami sebi (super turbo turkey puncher i klinac koji piše ujaku/stricu da mu se quake 34 mnogo sviđa)
-sviđa mi se kako su objasnili i produbili priču prvog duma (možda zato što nisam znao engleski kada sam ga igrao pa i ono malo priče nisam shvatio)..
-igra posle nekoliko nivoa postane strašno jednolična i to je najveći problem.. karakondžule nisu dovoljno raznovrsne, nivoi su monotoni i redovno mi se dešavalo da posle borbe krenem nazad putem kojim sam došao jer izgleda isto kao put kojim je trebalo da idem..
-kao što zerbah reče, soul cube deluje nekako suviše mlohavo, s obzirom da je najjače oružje u igri..
-uopšte, oružja su mogli malo bolje da odrade.. plazma je super, kao i mašinka, sa aspekta multiplejera je do jaja što su rakete brze, ali nedostaje instant-hit semiauto oružje (rail), a za reload u kvejkolikom multiplejeru nema mesta.
-multiplejer mape su ******, lako se kontrolišu, nema prostora za pravu borbu, kretanje shit..
sve u svemu, dobra igra, ali daleko od najbolje koju sam igrao, kako sp (deus ex i hl), tako i mp (q2).. prerastao sam run&gun fazon, a verujem da je to slučaj kod svih koji su igrali prvi dum.. možda je trebalo da uzmu u obzir da su fanovi duma 10 godina stariji kada su pravili rimejk..