Bejah danas na ciklo maratonu do Kovačice, u organizaciji Biciklističkog saveza Beograda. Lepo što je bilo puno ljudi sa raznih foruma, naravno i nezaobilazni Džoni koji tera svoj 7faz kao da lanac i nije povezan na kasetu.

A gledao sam.

Lepo je i što smo išli u Vojvodinu, jer tamo još nisam imao priliku da vozim (ne računajući "ronjenje" na novosadskoj Kritičnoj masi). Lepo je i što smo imali odličnu policijsku pratnju, organizacija odlična. Nije lepo što nismo ni išli do Kovačice, nego do Crepaje (recimo da se mesto tako zove). Srećom, tu je bio Džoni koji zna sve tajne Vojvodine, pa smo samostalno otišli do Kovačice na sladoled. Malo je glupo što smo išli u nekoliko zasebnih grupa, ali možda je i bolje tako.
U povratku svratili do restorana/imanja/ergele 100 topola (mada Džoni reče da je 1000, možda bolje broji

). Nismo hteli da čekamo planirani povratak (trebalo je sedeti tamo još sat i po), pa Džoni, ja i Šone krenuli ka Bgd. Ubrzo nam se pridružila još jedna grupica sa kojom smo povremeno vozili zajedno (dogovor je bio da vozimo zajedno, ali eto...). Napravili pauzu na zgodnom mestu posle Pančeva, malo osveženja i onda nazad za BG. Nažalost, za mene je to bio tek početak muka, jer je trebalo da se dovučem i do svog brda.
Krenuh jutros u 8:15, vratih se u 18:30. Ukupno 125 km, novi lični rekord. Sutra ću da vidim da li je rekord preskupo plaćen. Nisam dobio grčeve (povremeno je malo falilo), ali sam zaradio stravične bolove u mišićima ili tetivama pored kolena, na obe noge. Desna je uglavnom bila problematičnija, ali na kraju je leva nastradala. Plaćen danak vetru i tronedeljnoj pauzi, ali najviše prokletstvu grupnih vožnji, jer mi tuđi ritam često nije odgovarao. Ljudi usporavaju kad bih ja da ubrzam, ubrzavaju kad bih ja da usporim, koče na nizbrdicama, a uglavnom nema prostora da teram svoj tempo. Srećom, kad sam upao u probleme, na povratku iz Kovačice, Šone je bio u još gorem stanju, pa me izvukao.

Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan svojim izdanjem, pogotovo što sam se na kraju popeo i uz Čukaričku padinu. Snimljena je cela vožnja od Trga do Kovačice (bar se nadam), a film će da bude jednog lepog dana. Dakle, sigurno ne sutra. ;D
P.S. Potvrđujem - kad mazite konja (čak i ždrebe od tek 14 dana), smrde vam ruke.
