There is No Evil (2020)
Film je objedinjen kroz četiri nepovezane priče koji govori o pojedincima i njihovim izborima, gde i čin poslušnosti i čin otpora nose neminovnu kaznu u kontekstu smrtne kazne u Iranu.
Ovo su takve veličine sa petljom od glumaca i reditelja (Mohammad Rasoulof) jer je i ovaj film kao i njegov poslednji
The Seed of the Sacred Fig (takođe sjajan), tajno sniman u Iranu, jer mu je iranska vlada zabranila rad, a čoveku oduzela pasoš tako da je posle silne torture i zaprećene kazne zatvora, nakon poslednjeg filma čovek prebegao za Nemačku.
Ko se nije susretao sa iranskom kinematografijom bilo kroz Rasoulofove ili Farhadijeve filmove, možda će mu određeni postupci ili radnje delovati nerazumno, ali verujete sve ima svoje zašto.
Ovo govorim sa aspekta poslednje priče koja može delovati nejasno u smislu zašto i zbog čega, ali u Iranu važi pravilo
starateljstvo i zakonsko starateljstvo, gde prioritet imaju muški srodnici posebno ako se majka ponovo uda, a u kontekstu poslednje priče da dete ne bi bilo odbačeno i uskraćeno za školovanje i život uopšte, zbog postupaka oca, dete je (kao malo) dato ujaku koji je u filmu lekar i obrazovana ličnost, da bi detetu obezbedio "čista" dokumenta za dalji život.
Ima jednu zamerku, a to je dužina trajanja jer je ovo pavi "slow cinema" sa dugim, statičnim i dead time kadrovima koji su najviše izraženi kod treće i četvrte priče pa znaju da zamore, ali tu je njegovo veličanstvo 2x FF.