Meni Rust nije dobra igra kao sto mi recimo Factorio nije dobra igra. Zasto? Zato sto je ocigledno da me vuku za nos. Potreban je balans izmedju progresije i osecaja slobode. Posto kod igre koja se igra ovako: a) kopaj ovo x kol. b) preradi to u ovo x kol. c) iskori x kol. ovoga za nesto, ti osetis da radis a to ni jednom momentu tokom igranja ne sme biti slucaj. Zasto je novi Doom dobar? Grafika? Ok dobra je ali ima mana. Fizikalnost? Prosek. Muzika? Jeste sjajna ali ne cini to igru. Napucavanje? Dobro je ali samo po sebi ne znaci puno. Pa sta onda igru cini dobrom. Flow ili tok igre je zakon. Tu igra razbija. To je ono na cemu sve skupljacice ovog sveta pada, singl ili multiplejer.
U igri u svakom momentu moras biti zabavljan i moras imati apsolutnu slobodu pa i po cenu rusenja toka, ako ti hoces da prekines tok ti to moras biti u stanju, koga briga jel NPC bitan za pricu ili ne. Znaci snazan tok uz osecaj slobode da mozes raditi sta hoces. To je moj ideal, ne ove smuti prospi smaracine sto stancaju.

))
naravno da si promašio poentu rust-a

zato što gledaš iz svoje perspektive i ne uzimaš u obzir da je u pitanju multiplay only naslov u kome košmije samo gledaju da te ubiju i izotimaju i da UOPŠTE nije lako ni iskopati količinu x, a kamoli doneti kući, skraftovati šta si smislio i posle iskoristiti. suština te igre je pvp, a ne raditi nešto jer moraš. u suštini, i ne moraš. možeš da se šetaš ceo wipe ciklus po mapi golišav i da budeš meta za target practice svima koji traže metu (dakle svima), ali tek to neće biti neki zabavan gameplay.
poenta je upravo u tome što nisi sam, guramo se po serverima od 300 slotova, budem 150-i u que-u, čekam po sat i po samo da imam priliku da DOŽIVIM TO UZBUĐENJE, često i nervozu, razočarenje, bes... što rekoše onomad u "računarima" - možda je situacija emulirana, ali EMOCIJE SU PRAVE jer se sve u maloj bari punoj krokodila teško stiče a lako gubi. ništa ti nije "osigurano", čak i kuća u koju si doneo nešto može za koji tren da postane meta ekipi sa c4-kama i raketama, pa onda dolazi na red to kako si kuću gradio, koliko si slojeva zidova napravio, kako si organizovao zalihe, loot room-ove i sl.
a bogme i umeš li i možeš li to sve da odbraniš oružjem, i pokupiš im opremu sa kojom su krenuli da te rejduju.
rust nikako nije igra za casual zabavu, i tu ona tebe gubi, i to mi je jasno. i sad nisam rekao da si ti casual igrač, već da si navikao na "vođeni flow", na pripremljenu zabavu koja će nekad biti laka, nekad teška, ali uvek isključivo zabavna. isto tako, ni to kako sam se ja postavio prema toj igri ne znači da je mmike nekakav grieferski i trolerski manijak koji voli da se iživljava na noob-ovima, već da sam se jednostavno navukao na te nejednako raspoređene adrenalinske šokove, na to što se lagano farmanje u trenu pretvara u pakao, na to da sve ono što sam prethodnih 20 sati na serveru gradio "od četvrtka" mogu do jutra da izgubim zbog samo jednog "mrzi me sad da dogradim bazu, idem da spavam".
onda se probudim i... ***, idemo ponovo.
ali osećaj kada pokradem tako nekog, napunim čestove puškama i raketama, dovučem nečiji teškom mukom isfarmani sulfur kojim ću posle da pravim još eksploziva... ne znaš kakva je to satisfakcija. ili kad ubijem s leđa samostrelom lika sa najređom i najskupljom puškom, pa mu maznem sve to što je imao kod sebe u momentu kada sam ga ubio... a on je možda najbolji strelac na serveru, nisi siguran da li je aimbot, koliko je *ebeno dobar.
i kao što rekoh, igranje takve igre nema veze sa robovanjem u smislu toga da nešto moraš da radiš, već sa robovanjem celoj situaciji da ŽELIM da još samo malo dogradim bazu, da je baš ovo momenat kad ima "samo" 70 igrača na serveru, pa mogu (ako bog da) bez previše muke da se zaletim da odradim samo još jedno pretraživanje militere tunnels-a i pronađem poneki rifle body... i onda me baja sačeka na izlazu i promaši mi glavu za milimetar, ostanem na 3 helta, trčim nazad...
ludilo koje neprekidno traje, koje nije unapred zamišljeno, u kom se svakog trena menja situacija jer drugi ljudi učestvuju u igri i imaju svoje planove i ciljeve.
i samo još ovo... a igram se već devet sati u cugu i nemam snage ni koncentracije ni za šta...
o jasno je da nije u pitanju moderisani flow i "zabava radi zabave", ali rust je toliko mnogo više od toga. pre svega, to je OZBILJNO no-lajfovanje
