Šta je novo?

Industrija igara

I dalje ne znamo šta G@W "voli" ali definitivno znamo šta ne voli... :p ( i dalje čekamo na listu G@W)
Stoji za ovo sto si napisao gore, ali kada se tema otrgne kontroli onda ne vredi... Na prethodne par stranice je bilo mozda par posta koji su se odnosili na MEA... I na kraju se ispostavilo da je previše ljudi jahalo hate trainu a da nisu dovoljno odigrali igru...
 
Pa nista od toga ne moze besplatno, igre mogu. Najbolje da se narod zatvori u kuce i blene u svoj originalni softver, lol.

Sve što sam naveo može isto tako besplatno. I za jedno i drugo je krivično delo. Ne znam samo na koji način ti to rezonuješ da ako te za jedno krivično delo niko nije uhapsio da to onda i nije krivično delo.
 
Sve što sam naveo može isto tako besplatno. I za jedno i drugo je krivično delo. Ne znam samo na koji način ti to rezonuješ da ako te za jedno krivično delo niko nije uhapsio da to onda i nije krivično delo.
To je krivicno delo 21. veka u Zapadnim drzavama. Srbija je, realno, u 20. veku, po standardu jos malo iza.. Hej, izdavastvo u SAD su nastale na pirateriji, obrazlozenje je bilo da ne mogu da placaju knjige koje su stampane u Engeskoj pa preko Atlantika do kolonije - bile su im preskupe.

Za mene piratizovanje igara koje predjem za 5-6 sati, obrisem i zaboravim nije krivicno delo. A nije vise ni zabavno.
 
Koliko je tesko da se otvori nova tema sa recimo naslovom "sta je mislim o igrama/zivotu/ljudima/igracima oko sebe i trenutnom stanju gejming industrije" i sve to tamo napise ili eventualno ovo strpa? Ovo je bas postala teska svastara, tj. kad bolje razmislim ne samo ova tema nego skoro svaka koja eventualno moze da privuce paznju a nema sta pametno da se napise o konkretnoj igri ili ne daj boze bace licna iskustva i onda udri po temi jer ce neko morati da me primeti...

Malo moderacije stvarno nije na odmet.

Ovo je ta tema.
 
I dalje ne znamo šta G@W "voli" ali definitivno znamo šta ne voli... :p ( i dalje čekamo na listu G@W)

Ja sam sve napisao, koga zanima moze da procita. Mada vidim da je nekima zanimljivije da zapljunu u mom pravcu, onako na finjaka. Nije njima ni do teme, ni do razgovora, nego do licnog sukobljenja sa nekim koga nikada nisu upoznali. Zna onaj na koga se ovo odnosi.

Posto smo u drugoj temi a prosli put sam se trudio da jednom i ja budem koncizan i mudar pa je tebi to proslo onako preko glave, ovog puta cu da objasnim posto je direktno vezano za temu u kojoj se nalazimo.

Kada sam rekao da si shvatio da imas backlog na Steamu, to je prva faza ka izlecenju Steam hrcka. Da shvatis da imas toliko igara da vise nema smisla kupovati nove. Onda se kao nesto tripujes da ces ti te igre uzeti pa redom odigrati. Mozda neko krene tako junacki u kvest igranja svih igara koje ima na nalogu. Ali ce pre ili kasnije da shvati da to sto radi nema apsolutno nikakvog smisla posto igre nisu posao koji moras da odradis nego zabava za kojom posezes kada ti se cefne i kada si u mogucnosti. Tada nastupa druga faza a to je kada shvatis da nemas backlog nego da ono sto imas je kolekcija igara koje ces nekad mozda odigrati ali obzirom na prirodu ove industrije i konstantnog tehnickog napredka pre ce biti da ces probati da igras nesto novo nego da se vracas starim igrama koje si odigrao. Ceo ovaj pasus je objasnjen tom jednom recenicom, nego valja ukljuciti malo sive celije a ne shvatati sve kao prozivku i uvredu. Jer nismo svi takvi da nam je zabava u vredjanju drugih, mozda kazemo nesto sto se tako protumaci ali to nije bio osnovni cilj.

Zna Gejb sta radi, zasto je prosirio posao na zemlje drugog i treceg sveta. On je od nas, nekadasnjih pirata napravio kolekcionare iznamljenih igara. Naterao nas da platimo ono sto smo nekada uzimali za dzabe (ukrali, sto bi rekli ovi sto puse kapitalizam na litre dnevno). Sada nam je ostavio mutne vode jer smo tako prirodno mutni (sto bi oni rekli different culture) da u njima pecamo nekima od nas prihvatljive kupovine sa raznih kinguina, g2a i ostalih shady resellera vaskolikog interneta. Jer za zapadnu cenu jos uvek nemamo potrebni standard, tako da nema sanse da se osetis kao covek kada kupis igru. Sve lepo smisljeno i kalkulisano uz asistenciju mnogih strucnjaka koji poznaju sociologiju i psihologiju.

Od cele te price paradoksalno, najvise koristi imaju Linuks igraci koji su dobili opciju da odigraju neke od igara na maticnoj platformi. Recimo da je situacija na Linuksu u ovom momentu blizu onoj najgoroj koja je zadesila PC industriju pre desetak godina kada smo molili Boga da Ubisoft i EA izdaju bilo sta za PC i kada je, da nije bilo Valve i Steama, pretila propast platforme. Uz razliku da Linuks svake godine napreduje i dobio neocekivana izdanja.
 
Poslednja izmena:
nije nas naterao. mi to sve sami, jer je u bundle-u, jer je na 80% ili 90% popustu i slično. ***.
 
Ceo ovaj pasus je objasnjen tom jednom recenicom, nego valja ukljuciti malo sive celije a ne shvatati sve kao prozivku i uvredu. Jer nismo svi takvi da nam je zabava u vredjanju drugih, mozda kazemo nesto sto se tako protumaci ali to nije bio osnovni cilj.

Upravo. Tako da nemas potrebe da dozivljavas da si sa moje prozivan ili vredjan. Rekao sam ti, ako dodje do toga znaces... :) ( a sugestiju na quote iz Matrixa ocigledno nisi shvatio...)

Vecinu igara koje "imamo" u kolekcijama su stvari koje smo odigrali i imaju "sentimentalnu" vrednost ili pak kao sto kaze mmike, u bundle-u su ili na vecem popustu pa su dzabe.

Znam da necu moci da odigram ni 50% onoga sto trenutno imam u biblioteci, ali imam i "kraci backlog" i to bukvalno na spisku koje postepeno skidam sa iste. Za neke AAA naslove, sto starije, sto novije, primetio sam da nemam "staminu" kao pre i da mi vise leze da odigram krace indie naslove. Ne smem ni da pomislim koliko bi mi trebalo vremena za neki naslov koji se kotira na 60/80+ h, jer cak i da sam na odmoru nisam u stanju da pregazim ceo vikend ispred kompjutera vec igram "u cugovima" od par sati dnevno.

Takodje nisam ni vise u tripu kao pre da moram da odigram igru do kraja - sa mi je vise prioritet da uzivam u samom putesestviju nego da vidim ending.
 
i gotivan si ti nama g@w, barem meni. skoro se nikad ne složim s tobom, ali imaš stav koji umeš da objasniš i ja to cenim. e sad, nekad ton u priči sa nekim krene na pogrešnu stranu, pa bude i malo varnica, ali dok smo svi pristojni (dakle bez nepotrebnih familijarnosti i posprdnog čobanisanja) brzo se vratimo nazad u finoću. računam da smo svi preko 4 banke, eventualno preko 3, i tu ne bi trebalo da bude puno testosterisanja :) do sad smo naučili da komuniciramo, valjda.
 
Ma nemam ja nista protiv malo zezanja nego izvesni likovi a pogotovo jedan Gospodin to rade sa visine i napadaju coveka a ne ideju, a to ne volim. Pogotovo sto o gejmingu pricamo, nije nuklearna fizika pobogu pa sad da to jako ozbiljno shvatamo.

Meni najvise na zivce idu ovi njuejdz gejmeri sto serijale video igrica oslovljavaju sa IP a svaka treca rec u opisu igre im je narativ. Takvi seku vene na ono sto smo nekad zvali interaktivni filmovi sto su izlazili na po sest CD-ova i sto niko normalan nikad nije zvao vrhunskom video igrom. Jos kad neko dodje pa mi kaze da ja njega vredjam sto kritikujem njemu dragu igru, argumentovano, kao da je on pravio. Imam i ja igara koje su mi drage jer su prve ali necu ljudima da vadim dusu sto se ne slazu sa mnom. Takvi obicno nemaju kontra argumente.

Iskreno, ne mogu nikog ko video igre uzima za ozbiljno da shvatim ozbiljno. Zabava su, znace nam, mnogo smo naucili iz njih ali sad da dizem igre na neki pijedestal jer su neki jednako smesni likovi neke druge vidove zabave uzdigli, ma nema sanse. Zna se sta je bitno a sta nije, ko nije shvatio to je njegov problem.

Za mene, ponovicu, prirodan put first person igara je u simulaciju necega, uz negovanje zabavnog faktora. Zato guraju VR, ne zato sto je lepo imati kantu na glavi.

Meni Rust nije dobra igra kao sto mi recimo Factorio nije dobra igra. Zasto? Zato sto je ocigledno da me vuku za nos. Potreban je balans izmedju progresije i osecaja slobode. Posto kod igre koja se igra ovako: a) kopaj ovo x kol. b) preradi to u ovo x kol. c) iskori x kol. ovoga za nesto, ti osetis da radis a to ni jednom momentu tokom igranja ne sme biti slucaj. Zasto je novi Doom dobar? Grafika? Ok dobra je ali ima mana. Fizikalnost? Prosek. Muzika? Jeste sjajna ali ne cini to igru. Napucavanje? Dobro je ali samo po sebi ne znaci puno. Pa sta onda igru cini dobrom. Flow ili tok igre je zakon. Tu igra razbija. To je ono na cemu sve skupljacice ovog sveta pada, singl ili multiplejer.

U igri u svakom momentu moras biti zabavljan i moras imati apsolutnu slobodu pa i po cenu rusenja toka, ako ti hoces da prekines tok ti to moras biti u stanju, koga briga jel NPC bitan za pricu ili ne. Znaci snazan tok uz osecaj slobode da mozes raditi sta hoces. To je moj ideal, ne ove smuti prospi smaracine sto stancaju.
 
Ta kanta na glavi ti nece doprineti nikakvoj boljoj simulaciji od obicnog monitora, ali videcete i sami ;)
 
Hoce kada je unaprede i ukljuce ostatak tela. Naravno, igra sve to mora da prati. Za sada jedina ozbiljna VR igra koja izlazi ove godine je Fallout 4 VR Edishn. Onaj hajper menadzer Pete Hines pusta neke dimne signale kako mu je Tod licno rekao daje FO4 u VR nesto najbolje ikad. Pa da vidimo. Ali se zna da su obojica teski lazovi :D
 
Meni Rust nije dobra igra kao sto mi recimo Factorio nije dobra igra. Zasto? Zato sto je ocigledno da me vuku za nos. Potreban je balans izmedju progresije i osecaja slobode. Posto kod igre koja se igra ovako: a) kopaj ovo x kol. b) preradi to u ovo x kol. c) iskori x kol. ovoga za nesto, ti osetis da radis a to ni jednom momentu tokom igranja ne sme biti slucaj. Zasto je novi Doom dobar? Grafika? Ok dobra je ali ima mana. Fizikalnost? Prosek. Muzika? Jeste sjajna ali ne cini to igru. Napucavanje? Dobro je ali samo po sebi ne znaci puno. Pa sta onda igru cini dobrom. Flow ili tok igre je zakon. Tu igra razbija. To je ono na cemu sve skupljacice ovog sveta pada, singl ili multiplejer.
U igri u svakom momentu moras biti zabavljan i moras imati apsolutnu slobodu pa i po cenu rusenja toka, ako ti hoces da prekines tok ti to moras biti u stanju, koga briga jel NPC bitan za pricu ili ne. Znaci snazan tok uz osecaj slobode da mozes raditi sta hoces. To je moj ideal, ne ove smuti prospi smaracine sto stancaju.
:)))
naravno da si promašio poentu rust-a :) zato što gledaš iz svoje perspektive i ne uzimaš u obzir da je u pitanju multiplay only naslov u kome košmije samo gledaju da te ubiju i izotimaju i da UOPŠTE nije lako ni iskopati količinu x, a kamoli doneti kući, skraftovati šta si smislio i posle iskoristiti. suština te igre je pvp, a ne raditi nešto jer moraš. u suštini, i ne moraš. možeš da se šetaš ceo wipe ciklus po mapi golišav i da budeš meta za target practice svima koji traže metu (dakle svima), ali tek to neće biti neki zabavan gameplay.
poenta je upravo u tome što nisi sam, guramo se po serverima od 300 slotova, budem 150-i u que-u, čekam po sat i po samo da imam priliku da DOŽIVIM TO UZBUĐENJE, često i nervozu, razočarenje, bes... što rekoše onomad u "računarima" - možda je situacija emulirana, ali EMOCIJE SU PRAVE jer se sve u maloj bari punoj krokodila teško stiče a lako gubi. ništa ti nije "osigurano", čak i kuća u koju si doneo nešto može za koji tren da postane meta ekipi sa c4-kama i raketama, pa onda dolazi na red to kako si kuću gradio, koliko si slojeva zidova napravio, kako si organizovao zalihe, loot room-ove i sl.
a bogme i umeš li i možeš li to sve da odbraniš oružjem, i pokupiš im opremu sa kojom su krenuli da te rejduju.

rust nikako nije igra za casual zabavu, i tu ona tebe gubi, i to mi je jasno. i sad nisam rekao da si ti casual igrač, već da si navikao na "vođeni flow", na pripremljenu zabavu koja će nekad biti laka, nekad teška, ali uvek isključivo zabavna. isto tako, ni to kako sam se ja postavio prema toj igri ne znači da je mmike nekakav grieferski i trolerski manijak koji voli da se iživljava na noob-ovima, već da sam se jednostavno navukao na te nejednako raspoređene adrenalinske šokove, na to što se lagano farmanje u trenu pretvara u pakao, na to da sve ono što sam prethodnih 20 sati na serveru gradio "od četvrtka" mogu do jutra da izgubim zbog samo jednog "mrzi me sad da dogradim bazu, idem da spavam".
onda se probudim i... ***, idemo ponovo.
ali osećaj kada pokradem tako nekog, napunim čestove puškama i raketama, dovučem nečiji teškom mukom isfarmani sulfur kojim ću posle da pravim još eksploziva... ne znaš kakva je to satisfakcija. ili kad ubijem s leđa samostrelom lika sa najređom i najskupljom puškom, pa mu maznem sve to što je imao kod sebe u momentu kada sam ga ubio... a on je možda najbolji strelac na serveru, nisi siguran da li je aimbot, koliko je *ebeno dobar.

i kao što rekoh, igranje takve igre nema veze sa robovanjem u smislu toga da nešto moraš da radiš, već sa robovanjem celoj situaciji da ŽELIM da još samo malo dogradim bazu, da je baš ovo momenat kad ima "samo" 70 igrača na serveru, pa mogu (ako bog da) bez previše muke da se zaletim da odradim samo još jedno pretraživanje militere tunnels-a i pronađem poneki rifle body... i onda me baja sačeka na izlazu i promaši mi glavu za milimetar, ostanem na 3 helta, trčim nazad...
ludilo koje neprekidno traje, koje nije unapred zamišljeno, u kom se svakog trena menja situacija jer drugi ljudi učestvuju u igri i imaju svoje planove i ciljeve.
i samo još ovo... a igram se već devet sati u cugu i nemam snage ni koncentracije ni za šta...

o jasno je da nije u pitanju moderisani flow i "zabava radi zabave", ali rust je toliko mnogo više od toga. pre svega, to je OZBILJNO no-lajfovanje :)
 
Ja pricam mehanici igre a ti o uticaju zivih ljudi na onlajn gejming. Za to ti ne trebaju igrice, samo se okruzi ljudima i nesto nepredvidjeno ce se dogoditi.

Smorilo me posle pet godina jahanja, jer nove generacije preferiraju "da se šetaš ceo wipe ciklus po mapi golišav" umesto da se takmice po pravilima igre. Za njih je meme nacin zivota. Rust nema snaznu takmicarsku komponentu jer je kombat mehanika plitka, sav competition izvire iz nadmudrivanja ko ce kome da srusi kucu. Na kraju brojevi pobedjuju i oni sto nisu totalni retardi. Ja preferiram hero ulogu tj. *******i lone wolf protiv bande iskezenih hijena a to slabo prolazi u modernim onlajn igrama.

To tesko stice je relativan pojam. Grind u tim igrama nije jeziv, nije to Lineage super mac koji si kraftovao 2000 sati pa ti ga neko ukrao i sad zelis da ga ubijes irl. Par sati po sesiji, ma na to sam oguglao. Nema tu ozbiljnog gubitka da mi triggeruje neki vid uzbudjenja.

To na sta se przis moze u puno onlajn naslova a samo retki imaju razvijenu borbu koja zaista daje na znacaju prozivkama.
 
Poslednja izmena:
Ono o cemu ja pricam je singl-multi hotswap iskustvo poput westworld parka ali bez striktne diktature dizajnera. Oni daju okvir misije na raspolaganju AI-ju a on bira tok. Ti si samo jos jedan ucesnik.

Zamisli da Microsoft nije zastranio, da se xbox nikad nije desio. Da izlazi peti nastavak B&W gde je Richard Evans doveo AI sa nivoa bebe (prvi B&W) do nivoa modernog hipstera. Da je taj AI mustra, klasa koja se instancira i rukovodi svim zivim stvorovima u igri na osnovu odredjenih granicnih vrednosti za svaki tip, pa pseudo randomizacija u okviru tipa za svakog aktora tj. instancu. Dizajneri napisu mnogo predefinisanih okvirnih situacija koje se mogu miksati. Startujes igru, AI bira i zonglira sa tim okvirima, donosi odluke na nivou sistema, drveta odlucivanja, emocionalnog, kognitivnog podsistema itd. AI imaju interakciju, vode igru, menjaju je. Ti se prilagodjavas ali postoji progresija za sve. Kao i potencijalne super moci, sve u okviru datog konteksta koji igras. Ultimativni cRPG ili ono sto je Todd Howard sanjao da ce napraviti kad poraste, pa je napravio Skyrim..
 
Poslednja izmena:
ne razumeš.

mehanika je totalno odlična u okviru zadatih parametara. ako si *******i lone wolf, možeš i te kako da sabiješ bandu hijena, samo moraš stvarno da budeš *******i lone wolf, ne samo da misliš da si. znam bar jednog što mi je pre par godina u dve sekunde pobio pola ekipe, a bilo nas je devet ako se ne varam u tom momentu (ggblade - belgium); i još jednog što me je za dve sekunde ostavio samog a izašlo nas je četvorica (soulkreet - lithuannia), ali to su vanserijski igrači, nisi siguran da l je aimbot ili je stvarno, koliko su dobri.

grind NIJE jeziv i nije poenta ginda da bude jeziv. ako mene pitaš, reč grind je psovka i NEĆU DA GRINDAM DA BIH GRINDAO, život je prekratak da ga trošim na tuđe zamisli. jezivo u rustu je to što niti u jednom jedinom momentu nisi siguran, i tu je rust neprikosnoven. džaba svim tim onlajn naslovima, kada su oni strukturirani, imaju safe zone i slična ******, imaju rejd slotove, moji teammates-i su označeni da ih razlikujem sa pola kilometra, imaju npc-ove... ma kao da sam u video igri.

ovde je sve sasvim suprotno. nema strukture, nema nikakve linije koju pratiš, nema granica dozvoljenog i nedozvoljenog. ima samo mapa koji može da farma (svašta nešto po toj mapi je korisno) i imaju svi ostali koji to isto rade. i ima odlična crafting mehanika, ima savršena base building mehanika, ima sjajan pucački modul rađen od ljudi koji su realno izmislili counter strike...
ali nema sigurnosti, nema ačivmenta, nema bodovanja, nema rang listi, nema ničega osim psovki, krvi, bežanja, progona i svega onoga što zapravo pravi razliku između casual zabave i znojave majice posle isfarmanog airdropa.
 
Zamisli da Microsoft nije zastranio, da se xbox nikad nije desio. Da izlazi peti nastavak B&W gde je Richard Evans doveo AI sa nivoa bebe (prvi B&W) do nivoa modernog hipstera. Da je taj AI mustra, klasa koja se instancira i rukovodi svim zivim stvorovima u igri na osnovu odredjenih granicnih vrednosti za svaki tip, pa pseudo randomizacija u okviru tipa za svakog aktora tj. instancu. Dizajneri napisu mnogo predefinisanih okvirnih situacija koje se mogu miksati. Startujes igru, AI bira i zonglira sa tim okvirima, donosi odluke na nivou sistema, drveta odlucivanja, emocionalnog, kognitivnog podsistema itd. AI imaju interakciju, vode igru, menjaju je. Ti se prilagodjavas ali postoji progresija za sve. Kao i potencijalne super moci, sve u okviru datog konteksta koji igras. Ultimativni cRPG ili ono sto je Todd Howard sanjao da ce napraviti kad poraste, pa je napravio Skyrim..

dozvoli da na tren skočim na elite dangerous. on je prepun dubokog gameplay-a. ima skoro pa savršen letni i borbeni model. ima npc-ovi koji su sve bolji i bolji. ima gigantski playground koji može da se istražuje. ima i tu sandbox slobodu da možeš da radiš šta želiš.
ali to meni više nije to. zapravo, od prvog minuta mi nije bilo to.
a utukao sam bog te pita koliko sati dok nisam ovladao tim letnjem jer je ono zaista fenomenalno.
i moji dragi wingmeni i ja delimo prošlogodišnje treće mesto u pvp ligi sa ekipom koja je osvojila drugo mesto u svojoj grupi.
hoću reći - nismo loši o:)
a zašto mi to nije to?
zato što se igra trudi da zaštiti igrača. kad mi pukne brod, platim 5% (pišljivih pet posto, aman) vrednosti broda i eto ga opet. pritom, ne mogu da otmem nikome njegov brod. ne mogu da ga dovezem negde i da ga prodam. igra NIJE zamišljena da me motiviše da pvp-ujem. naprotiv, dobiću bounty kad nekog ubijem i još će da se pojave npc-ovi da me smaraju. ako nekog cimam preblizu stanice, ista će opaliti destinama turreta po meni. igra brani ljude od griefinga.
igra brani loše pilote od dobrih.

rust to ne radi. rust ti je dao mehanike, a ti radi šta god hoćeš u okvirima tih mehanika.
to je prijatelju, prava sloboda odabira u igri. i to je prava odgovornost pritom. jer, kad dođe ekipa da me cima i smara, neće se niotkud pojaviti veliki npc da me brani. kad mi uzmu sve, neće se pojaviti dobra vila da mi vrati deo izgubljenog.
stvarno sam ostao bez toga što su mi oteli i ko me *ebe.

to je detalj kojeg nema u ostalim igrama, i zato je to najbolja igra do sada, a ne presjajni, a opet za malu decu elite: dangerous.
 
Mehanika je fps i rudimentaran melee koji smara (click-click-click->hit-hit-hit). Ako je fps hitscan, sve pada u vodu. Aimbot se pise za pola sata. Zato ne igram fps, jer ides na poverenje u igru, u anti-cheat u ljude da nece varati. A varati je lako jer je sistem kesa. Tek sa simuliranom balistikom ima smisla gde mnogo faktora utice pa je aimbot ozbiljna skripta.

Znaci potrebna je ozbiljno simulirana mehanika sa mnogo dokumentovane i sto puta vise nedokumentovane dubine za pravi competitive a to Geri Njumen nije u stanju da napravi.

Edit: 80% Slovena vara u igricama. Rusi pogotovo. Ako nisu ljudine mozes racunati da varaju. Igraju se uglavnom neki ljigavci iz studentskih soba, sa deljenog interneta... uhh ta ruska online mladez :S:
 
Poslednja izmena:
inače ne znam niti jednu drugu igru u kojoj municija prati "kosi hitac" fiziku i metak stvarno putuje kao što je to u rustu. ali na žalost, to nas ne brani od čitera :(
malee smara, i ne koristi se. pa za svega par minuta kao freshspawn možeš da napraviš barem luk i strelu i da gađaš. kakv crni malee. ovo je fps bez pogleda iz trećeg lica.

čiteri su totalno ozbiljan problem, ali to me nije udaljilo niti od jedne igre do sada, pa neće ni od rust-a. trudim se da igram na administriranim serverima, i ponekad se desi da nisam baš siguran u regularnost onog šta se desilo, ali ***. kao što rekoh, ne igram zato da bih nekome dokazao da sam bolji od njega (možda samo ponekad, možda samo pomalo) već zbog emocija koje me prate dok igram. adrenalin je stvaran. testosteron je stvaran. osećanja očaja, sreće... nervoza koju možeš seći nožem.
to je sve toliko stvarno da nema tih сука бљат-ova koji će da me oteraju očigledno nerealnim hicem u oko dok sam trčao u cik cak na 300 metara razdaljine.
iznerviraće me, i zaobići ću ih, ali neću odustati zbog njih.

p.s. nisu samo sloveni. varaju i englezi, turci, brazilci, gomila izraelaca (znam jednog što je popio eac ban posle 4500 sati u igri). varaju i ja ih ne razumem zašto to rade. nisu oni time bolji u igri, to je njihov čit bolji.
 
Poslednja izmena:
još jedan detalj:
fps NIJE core mehanika rusta. to je supportive mehanika ove igre; kao i base building, farming, crafting, hendlovanje zalihama, raiding (rušenje zidova, vrata, čega god)...

core mehanika ove igre je "your loot stays where you died". zato je to pravo pvp igra (a ne kao elita). igra koja te motiviše da napadneš nekog, u kojoj rizikuješ svoj inventar da bi došao do inventara nekog drugog.
 
Zar nije Geri presao sa projectile na hitscan prosle godine? Pritom taj projectile nije ozb. sim prave balistike. Mada to simulirati onlajn je zeznuto. Ne raspada se ARMA sto su bohemijanci vune programeri nego zato sto je mnogo toga CPU kalkulacija. Ako ostavis klijentu da racuna otvaras put za cheat skriptu, ako prebacis na server gusis ga. Mada moze i hajdzek serverske kalkulacije da se iskoristi za cheat.
 
Poslednja izmena:
ne razumem se u to šta me pitaš, ali metak putuje (u smislu vremena) i pada naniže sa pređenom razdaljinom u odnosu na to koji je kalibar, koja je vrsta metka i iz čega sam ga ispalio.

ne znam da li čitovanje može da se spreči, ali ovo: https://bitwise.systems/store/category/4-rust/ je sramotno.

kapiram ja i da je mnogo da server koji već obrađuje 300 ljudi koji se kreću i čeprkaju po mapi još računa takve stvari, ali u nekom budućem savršenom rustu će očigledno morati.
 

Kada sam igrao Exteel na NA serverima na pocepanom kablu (150 ping pa spike 250 pa 170 pa spajk 300 ugh), brazilac vodja beanera koji su obicno iz MEX a ovde su bili citava srednja i juzna Amerika, svi latinosi, me pozvao na privatni server. Ja sam igrao neko vreme i provalio kako da zaobidjem tehnicki hendikep pametnim kretanjem, taktikom itd. Tu sam ih poducavao oko sat vremena. Kasnije su na osnovu te moje igre provalili exploite u endzinu. Njih par hiljada, jajajaja hivemind puta madre decurlije terorisao je igru. A taj lik se ponasao kao megazord kojem sjaji jedno oko dok osmatra minione sa najviseg vrha. Insufferable cunt sto kazu.

Tako da sam upucen u brazilsko pitanje kao i rasizam azijata iz USA prema njima, gundame, budzene acure i skajlajne i sva ostala USA ******. Tu sam uspeo pricom da slomim lika iz Orlanda, bivseg robijasa siledziju od dva metra, doziveo nervni to vece. A realno je zasluzio, papak.

Kanadjani su kul btw, nikad nijedan problem. Super opusteni i uvek spremni za zezanje.
 
Poslednja izmena:
sve zavisi šta igraš. na krekovanom legacy rust-u (onom prvom od pre 3 godine) su vladali turci čiteri, preko dana, noćom brazilci čiteri.
na legit legacy rustu su problematični rusi, na ovom novom izraelci.
mislim, čituju očigledno ljudi koji vole da čituju, bez obzira na naciju i poreklo, ali nekim ekipama je to očigledno kao dobar dan.
rekao bih i da nema velikog zerg klana na najvećim community srverima bez barem jednog esp čitera (wallhack sa dodacima).

eksploitovanje mi je ok. ***, ti si nešto pametno otkrio i nećeš nikome da kažeš za to. poznaješ igru bolje nego drugi. to nije čit.
da se ne lažemo, svojevremeno sam u elite dangerous za manje od nedelju dana postao imperijalni princ, a ne znam nikog ko je trejdovanjem zaradio anakondu :)
 
Moze u Elite jer su ingejm krediti pa Brejbena boli uvo. Ja sam u tom Exteelu koji je P2W Korean (NCsoft) akciona grindacina pukao jer su me ostetili ranije za kredite pa odlucio da samo jednom probam exploit za koji se saznalo jedno vece a sutra ujutru zakrpljen. Nabacio paid opremu. Tri dana kasnije, 20 banova (preko sto ljudi probalo exploit). 19 banova izmedju 50-100 dolara spent, znam ljude oni mi rekli. Ovi preko 100$ investirano dobili upozorenje. Jedan permaban, ja sa 20$ u istoriji kupovina :) Smece kapitalisticko. Dabogda ih Kim Un obrisao sa lica zemlje, njih i njihov Seul. A ja imao sve Gild Warse, zamrzli mi citav nalog. Nikad vise nista od tih smecara.

Masterovanje Warbanda se svodi na ovladavanje exploitima u sistemu animacija, to svaki jak igrac zna. To je ko dobar dan, zna i dev.
 
Tako da sam upucen u brazilsko pitanje kao i rasizam azijata iz USA prema njima, gundame, budzene acure i skajlajne i sva ostala USA ******. Tu sam uspeo pricom da slomim lika iz Orlanda, bivseg robijasa siledziju od dva metra, doziveo nervni to vece. A realno je zasluzio, papak.

Jel ti ovo Igoritza hakovao nalog? :D.

Kako znaš sve to o njemu? Intimiziraš se do te mere u online igrama? Ne mogu da zamislim da vodim neku takvu diskusiju dok igram IGRICU online.

Mislim da bi pre ja doživeo napad smeha nego bilo ko nervni slom.

Ali, izgleda da vi ozbiljnije pristupate svemu ovome nego što sam ikad mogao da pretpostavim.

A kažeš da ne shvataš ozbiljno bilo koga ko ozbiljno doživljava igre.

Pazi ceo ovaj tvoj tekst čoveče, pa može li ozbiljnija situacija iz svih uglova? :D
 
Poslednja izmena:
Ivane, ti kao da nikad nista nisi igrao online. Po ceo dan si na Ventrillo/TeamSpeak/Mumble, vise se druzis nego sto igras. Jer igra pocne da smara a druzenje ostaje. Cega sam se sve naslusao... imao sam dva slucaja potencijalnog samoubistva zbog nemogucnosti da se promeni pol, ja izigravao psihologa u fazonu don't kill yourself life is a beautiful thing there will come other opportunities... 9 osoba sa tajlanda koje su igrale na jednom nalogu (igraonica) od kojih je vlasnica bese ladyboy i voli da flertuje online... preko prica o muzici sa kanadjanima satima bez prestanka, pa trodnevni fajt na 50 strana sa arhineprijateljem iz velsa koji se medjusobno mrzite dve godine pa je netrepeljivost oko duela u pare kulminirala... lud je svet onlajn igara.

Drug je u WoW upoznao prvu zenu i dobio holandsko drzavljanstvo. Nije uopste cudno ono drug izbo druga zbog Unique Sword of Excellence +3. Uzive se ljudi.

Edit: Nalog Villy_da_man sa bencha je pre mnogo godina jahalo pet drugara. Sada je ostao samo jedan. Cega se ja secam ***e.

Edit2: Taj baja iz Orlanda je bio stariji 5-7 godina, kacio slike u koznom kaputu sa replikom maca claymore. Imao cerkicu, sve pisao i kacio.
 
Poslednja izmena:
Uh... Moram duboko da udahnem posle ovoga.

TAKO online nikad nisam igrao ništa. I to vrlo svesno.

Daleko sam svetlosnim godinama od cele te priče i pristupa igrama.

Ovo sve mi je bilo kao da čitam kineski, mada sam više u neverici nego što ne razumem.

Ali interesantno je da se čuje, svakako.

Otkrivaju ovakve priče dosta toga, pa će biti lakše i u drugim temama.

Recimo, više mi neće pasti na pamet da se pitam zbog čega ti pišeš neke stvari baš na taj način, sad vidim da postoji drugi svet :D.

Bez ikakve *******cije, naravno. Iskreno kažem.
 
Poslednja izmena:
Ja sam igrao i razgovarao sa ljudima kojima je bilo do toga, bez predrasuda. Na primer, kada su ljudi "prozdrali" sav vanilla WoW pocele su meta igre. Nisu mogli da se skinu, da prestanu da igraju a sadrzaja nije bilo. Onda su poceli da se okupljaju po tavernama i trgovima sirom Azerotha i tada su krenule prve perverzne igre u World of Warcraft. Sodoma i gomora. Prestao sam igrati nesto pre toga, gledao sam kod ortaka na kompu. Jer nisam drugacije mogao da ga vidim, nije izlazio napolje mesecima. Radio neki raid od 12 sati, poslao me kuci kada je krenulo... kaze ceka ga drustvo.

Ne shvatam ozbiljno iako sam ucestvovao u online gejmingu. Bio bi lud da to shvatam ozbiljno.

Edit: Igor vecinu stvari izmislja, takav je. Ja upadam u te situacije jer se pravim fin... jer ko ce normalan da prica o promeni pola sa nekim preko neta? Vecina ce reci otkaci mi se idijote. A ja kao da probam da pomognem... kao oni osamljeni penzioneri na okretnicama autobusa. Sednes li pored njih, ugasio si ga.
 
Poslednja izmena:
Ivane, ti kao da nikad nista nisi igrao online. Po ceo dan si na Ventrillo/TeamSpeak/Mumble, vise se druzis nego sto igras. Jer igra pocne da smara a druzenje ostaje. Cega sam se sve naslusao... imao sam dva slucaja potencijalnog samoubistva zbog nemogucnosti da se promeni pol, ja izigravao psihologa u fazonu don't kill yourself life is a beautiful thing there will come other opportunities... 9 osoba sa tajlanda koje su igrale na jednom nalogu (igraonica) od kojih je vlasnica bese ladyboy i voli da flertuje online... preko prica o muzici sa kanadjanima satima bez prestanka, pa trodnevni fajt na 50 strana sa arhineprijateljem iz velsa koji se medjusobno mrzite dve godine pa je netrepeljivost oko duela u pare kulminirala... lud je svet onlajn igara.

Opis mog života u periodu 2007-2010. Noći i noći provedene na VoIP-u. Nema čega se nisam naslušao, ljudi su daleko slobodniji preko VoIP-a, spremni da podele stvari koje ne bi smeli da podele ni sa najboljim prijateljem, devojkom/ženom, bratom/sestrom. Posle par meseci družanja saznaš svaki detalj iz nečijeg života, igrao igru ili ne, a u pozadini se odvija priča poput onih sastanaka anonimnih alkoholičara/narkomana sa TV ekrana. Zatim putovanja, čak i u inostranstvo da upoznaš te ljude ili dovlačenja istih na Exit. Na kraju ipak svatiš da je to otišlo predaleko i batališ tu priču jer počne da utiče na vezu sa devojkom i ljudima koji su ti zaista bitni i koji su fizički blizu, a u kontaktu ostaneš samo sa par njih.
 
Poslednja izmena:
Tako se ja sad osećam dok slušam ovo vaše otvaranje ovde :D.
 
Nazad
Vrh Dno