Kol'ko znam nema dokaza da je u bilo kom smislu nasumičan, tj. sve što znamo sugeriše da je determinisan.
ovde se nadovezujem na tvoj prethodni post -
Nauka mora da krene od negde, kada pokusava da definise konstante koje smo u stanju da izmerimo. Ako odredjena fizicka vrednost ima svoje karakteristike i poseduje odredjenu vrednost, korelacija svih tih konstanti daje odredjeni rezultat. U ovom slucaju koji mi primecujemo (univerzum) te konstante su suludo podesene kako bi se "po svaku cenu" dobila hemija. Moras da shvatis da entropijsko stanje maksimuma iskljucuje bilo kakvu mogucnost za postojanje hemije jer materija tezi svom najstabilnijem obliku - bilo da je to crna rupa ili neki maksimalno sabijeni gravitacioni element (posto u novijoj teorijskoj fizici postoji teorija da crne rupe uopste i ne postoje)
kad sam dao odnos gravitacione i jake, a to je razlika od 10 na minus 38mi, to je cifra koju nisi tek tako mogao da preletis u citanju, dakle Jaka sila (fundamentalna sila koja privlaci i drzi kvarkove i od njih stvara protone i neutrone, i ogranicena je na jedan femtometar) je jaca od Gravitacione (sila koja privlaci svu barionsku materiju i deluje beskonacno) -
100000000000000000000000000000000000000 puta
ako vratimo film na makro univerzum, sta donose ta podesavanja ? menjanje bilo koje od ovih sila za hiljaditi deo (0.1% ) dovodi do univerzuma koji funkcionise komplet drugacije. Bilo da je pretpostavka da su vrednosti izabrane nasumicno (govorimo o dogadjaju Big Bang koji apsolutno ni fizika ni teologija ni filozofija nemaju kako da objasne) onda su vrednosti fino tunirane da bi eventaulno nastala hemija koja eventualno stvara DNK lance koji proizvode zivot.
Ajde da ubacimo jos jednu suludu meru - kosmoloska konstanta. za sada je posmatramo kao anti-gravitacionu silu koja spada u domen teorije o "tamnoj energiji" < na fundamentalnom nivou ne znamo ama bas nista o njoj, ali je evidentno da ona deluje i da siri kosmos, i dalje.
Izracunali naucnici (konkretno Roger Penrose) da je njeno "fino podesavanje" reda 1 : 101 na 20ti, dakle toliko mali procenat da ne mogu da ga ispisem ovde na forumu.
Nemojte pogresno razumeti - aposlutno SVI naucnici, ateisti ili ne, se slazu da je skup konstanti koje definisu ovaj univerzum fino podesen da stvori zivot. To nije teorija vec skoro-cinjenica jer nema zaista nikog da se ne slaze sa time. Vrednosti koje postoje u svemiru su ili suludo slucajne da nastane svemir, ili dizajnirane tako.
Kada se kaze "fino tunirano" niko tu ne misli na dizajn, vec da su fundamentalne konstante i vrednosti prirode spadaju pod uzasno mali opseg koji renderuje nas univerzum zivotno-podobnim.
da bi se tako nesto desilo, postoje samo tri opcije:
1. fizicka neophodnost (da sile moraju da budu ovakve kakve jesu i nikako drugacije) << sto zahteva da sednes i zamislis se u izjavi da je upravo onakav kosmos kakav jedino i moze da postoji, zivotno-podoban ?
2. slucajnost << ovde se susrecemo sa ateistickom kontra argument teorijom multiverzuma koja je, kako si i rekao, isto nedokaziva koliko i bog
3. dizajn << Bog
slucaj jedan tautologijom dovodi do Boga, slucaj 3 je pretpostavka Boga. ostaje slucajnost, odnosno slucaj 2 -
Trenutno glavna naucna teorija o unifikaciji fundamentalnih sila, odnosno "Teorija svega" je M teorija - suvise kompolikovano za objasniti, but here goes:
nas univerzum zapravo postoji na 10+1 dimenzija od kojih mi registrujemo samo 3+1 (prostor i vreme). stringovi su zapravo manji i od kvanta, u pitanju su jednodimenzionalne tvorevine koje u zavisnosti od toga kako se "ugibaju" odnosno "vibriraju" sa preostalih 10, stvaraju kosmos kakav poznajemo. M teorija to jes String teorija pretpostavlja i mogucnost da se oni svi komplet ugibaju sa svim komplet kombinacijama sto dovodi mogucnost razlicitih svemira na 10 na 500ti (opet, izracunao neko upucen). I upravo M teorija pretpostavlja da zapravo postoje razliciti univerzumi, ali vodjeni istim zakonima prirode, koji opet dozvoljavaju razlicite vrednosti sila.
slikovit primer je recimo, upravo to poredjenje kosmosa gde je u odnosu na nas, gravitaciona slabija za naprimer 6%, i galaksije se nikad nisu ni formirale a sva barionska materija (ako je uopste i nastala jer su sve sile korelativne) lebdi po svemiru besciljno i bez strukture kakvu mi ovde poznajemo (galaksije, planete, itd)
I onda zakucavamo u isti ekser od malopre (sto neki ovde opasno nisu skapirali) a to je dizajn celog svemira, zarad jedne svrhe - zivot. Dakle da ne dodje do zabune - upravo velicina kosmosa je SAMO JOS JEDNA od konstanti koja je KLJUCNA za nastanak zivota. Da je manji, ne bi bilo hemije, da je veci, ne bi bilo hemije, kraj price. Ova velicina je IDEALNA da nastane zivot, odnosno covek, i u takvom konceptu covek ne da je mali i nebitan, vec je glavna figura tog "tako velikog" kosmosa, glavni "proizvod".
E da se vratimo na M teoriju i 10 na 500ti mogucih univerzuma - Ko onda moze da kaze da su svi ti univerzumi, cak i da postoje, upravo i sam razlog da nastane ovaj jedan koji je bitan .. ? Identicna logika kojom barataju ateisti i koja govori da je u ogromnom skupu univerzuma ovaj jedan eto bas tako slucajan pa fino tuniran, moze da se upotrebi da cak i ako postoje ti silni ogromni univerzumi, oni zapravo popunjavaju jednu svrhu - a to je da obezbede fizickim zakonitostima da nastane ovaj jedan gde je to bitno.