Što više gledam, to mi se više čini da je Canon promašio metu. Nije ni prvi ni poslednji ko, da bi zaštitio liniju proizvoda po kojoj je poznat, zakaže sa inovacijama koje su drugi prihvatili.
Sa palačinkom na sebi je najveći od svih u svom cenovnom rangu sa svojom palačinkom, deluje manje ergonomski od glavnog konkurenta (SONY) i fizičke kontrole su drastično osakaćene u odnosu konkurenciju. Touchscreen jeste super, ali je pitanje koliko je prisupačan kada zgrabiš aparad šakom jer je na njemu, na primer, adapter i EF 50mm f1.4. I touchscreen i aparat koristie palac desne ruke a imam samo jedan.
Da me još više zbuni, potrudio se cenama. Ako je ovo što vidimo na amazonu tačno, Canon računa da se probije na tržište SAD. Tamo je cena kompleta sa 22mm f2 800 dolara to jest 100 dolara ili cirka 13% više od NEX 5N sa 18-55 kit objektivom. Dodaj blic u za NEX u računicu i bore se na ravnoj nozi. Sa druge strane u Velikoj Britaniji je samo 140 funti ili cirka 15% jeftiniji od NEX 7 sa kojim stvarno ne vredi vršiti poređenje, ni po kvalitetu ni po opremi.
I ergonomski je čudan. Daleko od toga da NEX mogu da stegnem onako sigurno kao DSLR ali se SONY makar potrudio da korisniku da oblik koji može, donekle, da drži bez upotrebe palca. Neko će sigurno da napravi dodatak koji će reči to za Canon ali, pitam se, što to nisu sami uradili?
Naravno, ne kažem da je aparat loš. Prvo što ne sumljam da će davati rezultate makar u istoj klasi sa konkurencijom, a drugo što je zasnovan na 650D koji je dobar DLSR po svima koji su uspeli da stave svoje šape na njega. Naravno i sva oprema koju ljudi poseduju kao i lojalnost brendu će obezbediti uspeh ovom aparatu ali, deluje mi kao da je Canon pokušao da nađe putić gde ga nema, da zaštiti svoj DSLR biznis a da opet ne pribegne Nikonovim metodama.