Šta je novo?

Trčanje kao hobi/rekreacija/sport/izgovor za putovanja

Posle 5.5 godina pukao nosac kopce na 645 kad sam savio zglob, i kupio 255 music. Sat koristim za pracenje dzogiranja i da slusam muziku dok dzogiram.
Zanima me, da li nocu spavate sa satom na ruci? Pitam pre svega, zbog mogucnosti da mu opet pokidam deo oko kopce pri spavanju i savijanju ruke...
Ja 955 ne skidam. Mislim da svi plastikaneri imaju taj problem posle par godina. Nekako kao da se plastika osuši, verovatno od sunca pa postane krta. Video sam gomilu slika sa tim problemom po forumima i na svakoj je bio baš neki stari model, tipa 4-5 godina. Mislim da treba da se opustiš i uživaš u jednom jako laganom i udobnom satu. Ako ga ne nosiš 24/7 onda i neće imati smisla to što će da ti "prikazuje".
 
Kako ste prošli danas na "plivanju" u Novom Sadu?
1:42:20. Popravio sam rezultat u odnosu na prošlu godinu za skoro 6 minuta (1:48:09).
 
Da podelim i ja moja iskustva sa trcanjem, mozda ce nekom znaciti neke lekcije koje sam naucio na tezi nacin.

Poceo sam aktivno da trcim 2011, kada sam imao 24-25 godina. Pre toga sam se aktivno bavio raznim sportovima, ali nikada nisam trcao distance preko 15km. Od 2011 do 2017 sam spustio vreme na polumaratonu na 1:35 i trcao 5-6 polumaratona godisnje. Posle toga su krenule povrede i postepeno napustanje distanci od preko 5km.

Sta bih drugacije uradio:
1) Kada krenu povrede, odmorite i dozvolite da se povrede zacele. Jedne godine sam trcao polumaraton sa povredjenim skocnim zglobom i od tada mi taj zglob izgleda kao da sam progutao tenisku lopticu koja je tu zastala. Takodje, zglob je nesiguran i jos sam ga dva puta izvrnuo na najmanje neravnine.
2) Istezanje je jako bitno. Posle par dana aktivnijeg treninga desavalo mi se da ujutru jedva hodam prvih pola sata. Period kada sam aktivnije trcao se poklopio sa osnivanjem porodice i obavezama na poslu tako da sam obicno krao vreme od istezanja. Greska.
3) Samo trcanje bez treninga gornjeg dela tela nije dobra prica. U periodima kada sam imao najbolja vremena i dalje se nisam osecao dobro i snazno (u jednom momentu sam spustio 10km na 40min. Vidim da ovde pojedinci imaju bas ozbiljna vremena, ali pretpostavljam da me ovo ubacuje u neku srednje-jaku amatersku kategoriju). Da napravim kontrast, u periodu posle 2018 sam se prebacio na plivanje, teretanu, krace distance i jace istezanje i mislim da mi je ta kombinacija mnogo vise prijala telu.
4) Trcanje moze biti opsesivno. Pogotovo tokom priprema za maraton, treninzi postaju dugi a svi volimo da pobedimo neko vreme. Desavalo mi se da ujutru preteram sa treningom sto je recept za kataklizmu kod kuce kada posle takvog treninga treba izgurati sve ostale obaveze tokom vikenda. I dalje pamtim kako sam se vukao do pijace odmah posle istrcanog longest run-a pripreme za maraton :). U principu, ako ne gadjate olimpijadu, nikoga nije briga za vas personal best (iako sam svestan da sam pomenuo svoja vremena vec dva puta u ovom postu :)).

Kraj balade je da danas pocinju da me bole skocni zglobovi i kolena posle 6-7km. Na godisnjem sistematskom svake godine pricam sa fizijatrom i uvek je odgovor - pa ti nemoj da trcis. Odradio sam MRI obe noge na kom se vidi da postaje ostecenja, tako da izgleda da znaju o cemu pricaju. Takodje, fizijatar za kog sam dobio preporuku od profesionalnih atleticara mi je rekao da sam pretezak za trcanje (tada 85-90kg na 191cm) i kako bi mi savetovao da se spustim ispod 80 ako zelim da trcim, sto bas ne zelim da radim.

To su neka moja iskustva. Van ovih posledica, trcanje mi je mnogo toga lepog donelo. Pogotovo u periodu kada je i moja supruga trcala zajedno smo iskoristili polumaratone kao opravdanja da proputujemo veliki deo Evrope. Trcanje mi je dosta pomoglo da koliko, toliko sacuvam razum u nekom zeznutom periodu, ali je i ostavilo solidne posledice.

Takodje, ako neko ima iskustva sa povredama, voleo bih da cujem druga iskustva.
 
Što si pretežak za trčanje? Pomaže kad si lakši ali 85 na 191 je skroz ok.

Nemam treninge da ne znam gde sam posle dva dana. Najteži mogući trening znači da neću trenirati sutradan, ali normalno funkcionišem. Nemam to ni posle polumaratona, iako ne bih mogao da treniram odmah, već tek posle 2-3 dana lagan kraći trening.

Princip po kome treniram je da mogu da se oporavim do sledećeg treninga. Cela poenta je u nedeljnom paketu trčanja, iznad pojedinačnog treninga.

E sad, šta mi je nepoznata zona još uvek su treninzi od 30km, trebalo je već da ih uvedem ali baš sam bio bolestan, pa otišao na skijanje, nisam imao kad. Ne znam kako će da izgleda sutradan, ali kapiram da će da zavisi pre od tempa, nego od same dužine.
 
Kraj balade je da danas pocinju da me bole skocni zglobovi i kolena posle 6-7km. Na godisnjem sistematskom svake godine pricam sa fizijatrom i uvek je odgovor - pa ti nemoj da trcis. Odradio sam MRI obe noge na kom se vidi da postaje ostecenja, tako da izgleda da znaju o cemu pricaju. Takodje, fizijatar za kog sam dobio preporuku od profesionalnih atleticara mi je rekao da sam pretezak za trcanje (tada 85-90kg na 191cm) i kako bi mi savetovao da se spustim ispod 80 ako zelim da trcim, sto bas ne zelim da radim.

To su neka moja iskustva. Van ovih posledica, trcanje mi je mnogo toga lepog donelo. Pogotovo u periodu kada je i moja supruga trcala zajedno smo iskoristili polumaratone kao opravdanja da proputujemo veliki deo Evrope. Trcanje mi je dosta pomoglo da koliko, toliko sacuvam razum u nekom zeznutom periodu, ali je i ostavilo solidne posledice.

Takodje, ako neko ima iskustva sa povredama, voleo bih da cujem druga iskustva.
Realno svako trčanje dužih distanci je opterećenje za organizam, i trčanje nekoliko polumaratona godišnje po betonu svakako ostavlja posledice, i gotovo sigurno ostavlja ožiljak na kolena i druge zglobove. Ja preporučujem da sa dugoprugaških gradskih i uličnih trka što pre pređete na trail/trčanje u prirodi. Ili bar treninge na šljaci ili podlozi koja nije beton. Spremniji mogu da se oprobaju i u skyrunning-u.

Slažem se da je istezanje i zagrevanje pre svakog treninga jako važno, posebno ako ste ranije imali povrede. Skočni zglob jednom kada se povredi (ligamenti) jako je osetljiv i lakše ponovo dođe do povrede, pa treba svakako više voditi računa nego inače...

Najlepša stvar kod trčanja su ljudi - cela trkačka zajednica je jako druželjubiva, ekipe su slične na svim trkama, i uvek je lepo kada se posle trke ode na pivu sa ljudima koje ne srećete baš tako često. Ja sam kao trkač, a i kao organizator gradske trke, upoznao gomilu ljudi iz atletike, i stvarno mnogo strava ljudi koje volim da vidim i van trkačkih staza.
 
Što si pretežak za trčanje? Pomaže kad si lakši ali 85 na 191 je skroz ok.

Nemam treninge da ne znam gde sam posle dva dana. Najteži mogući trening znači da neću trenirati sutradan, ali normalno funkcionišem. Nemam to ni posle polumaratona, iako ne bih mogao da treniram odmah, već tek posle 2-3 dana lagan kraći trening.

Princip po kome treniram je da mogu da se oporavim do sledećeg treninga. Cela poenta je u nedeljnom paketu trčanja, iznad pojedinačnog treninga.

E sad, šta mi je nepoznata zona još uvek su treninzi od 30km, trebalo je već da ih uvedem ali baš sam bio bolestan, pa otišao na skijanje, nisam imao kad. Ne znam kako će da izgleda sutradan, ali kapiram da će da zavisi pre od tempa, nego od same dužine.
Pa i ja mislim da je 85kg 191cm ok. Sve ispod toga bi mi zahtevalo bas rigoroznu dijetu. Doduse, tada sam imao verovatno nesto iznad, recimo 88kg. Sentiment je bio "previse si ti krupan za takvo trcanje". Naravno, ovo opet ne mora nista da znaci. Iz tog vremena moja dva glavna running buddy-a su nastavila da trce. Danas obojica imaju iron man-a iza sebe a relativno smo slicne gradje. Mada i oni se spuste na ~80kg za samu trku.

Za umor, da, ako mozes da iskuliras 2h posle long run-a onda je sve ok. Meni se samo potrefilo da su deca bila mala u to vreme pa je kombinacija trcanje uz sve obaveze bila previse. Radni dani kada mogu da istrcim i onda sednem i radim su bili idealni :)

@Nightmaster - Trail je super! I kao sto si i rekao, sve ljude koje sam upoznao iz tog sveta su vise nego super.

Tako da eto, pazite se. Meni su posledice dosle posle 3-4 godine, tako da postoji solidan lag. Pogotovo ako ste overweight razmislite da prvo skinete kilazu na neki drugi nacin pa da se onda bacite na trcanje.
 
Niko sa prevelikom kilazom nece trcati toliko, to je sigurno. Postepenim povecanjem distance, ocekujem i nizu kilazu.
 
Iz mog skromnog iskustva, nikom ne bih preporučio distance preko 10km. 10k je sasvim dovoljno da podmiri sve potrebe za fizičkom aktivnošću, a ne oduzima previše vremena, nema žuljeva, crnih noktiju, povreda. Ovi maratonci nakon svakog maratona moraju da prolaze specijalnu kuru za oporavak, kako se to može nazvati zdravim.
Od kako sam se "razočarao" u duže staze, da bih minimizirao povrede, ne trčim više od 2-4km u cugu, a i zbog godina. Češće praktikujem kraće sprinteve, a trenutno brzo hodanje, nakon duže pauze.
 
E, braćo moja mila, ovde svakojakih gluposti može da se pročita. Iz pročitanog sam došao do zaključka da je najbolje ne trčati. Iz tog razloga, odustajem od daljeg čitanja. Mislim da bi mi to bilo najpametnije.
 
Боље да одустанеш од читања него од трчања, права одлука. 🤣
 
^^ Dobro, nemoj da si ekstreman :)

Gotovo svi problemi koje ljudi navode, nastaju usled nekontorlisanog trčanja.
Bez zagrevanja, bez istezanja, bez rolera, bez plana treninga, bez poznavanja svojih zona, bez recovery treninga...

Jedan od razloga zašto smo otvorili ovu temu je da razmenimo iskustva i da nešto naučimo. Na tuđim greškama i tuđim troškovima :)

U prvoj poruci sam napisao da trčim u klubu. Ko poštuje program i prati instrukcije trenera, sporije napreduje, ali verovatnoća povrede se smanjuje. Kada sam ja ušao u klub, imali smo jednu grupu, svaki trening su se međusobno trkali. Trener mlad, neiskusan, čak ih ni ne opomene. Prve 10km trke, svi ispod 50 minuta, prvi polumaratoni (ko je stigao do toga), svi neka nerealna vremena... 5 meseci kasnije, grupa se dezintegrisala. U trčanju ostalo nekoliko ljudi. Većina je odustala zbog povreda. Totalni fijasko, klub ostao bez 30+ članarina i bez grupe najbržih trkača.

Ja sada radim sa istim trenerom, ali ima nekoliko sezona iza sebe, večeras je trčao sa nama, sve vreme nas je nekom pričom držao na okupu. Evo gledam, pace 6.20. Da nije izašao sa nama, trčali bismo u rasponu od ispod 5, pa do 6.30.

Sve, ne samo sport, bukvalno sve, u čemu preterujemo, nije dobro.

Trenutno je hit, ko god je istrčao 2-3-4 polumaratona, ide na maraton. Neki su spremni, ali većina ide preko 5h, dušu ispuste i onda duuug oporavak.
 
E, braćo moja mila, ovde svakojakih gluposti može da se pročita. Iz pročitanog sam došao do zaključka da je najbolje ne trčati. Iz tog razloga, odustajem od daljeg čitanja. Mislim da bi mi to bilo najpametnije.
Da znaš da si u pravu. Stiglo proleće, približava se maraton, neke nove patike, satovi...Ajmo lepe stvari, sport je tema !!!
 
Zeza se čovek, trening 2km?

Povrede nastaju od pogrešnog treniranja, ne od dužine. Trčanje treba da postane redovna aktivnost, a podizanje forme postupno. Za ljude u godinama je bezbednije da podižu dužine, pre nego da ubrzavaju tempo.
 
Da znaš da si u pravu. Stiglo proleće, približava se maraton, neke nove patike, satovi...Ajmo lepe stvari, sport je tema !!!
Uzeo Boston 12 za intervale i hf, pre 10 dana krenuo opet da trcim i da se pripremam za polumaraton, Sarajevo, Bg je preblizu, cilj je ispod 2h, za sad deluje lako ostvarivo, pocetak trece nedelja priprema, nekih 25km sedmicno za sad podeljeno u 4 treninga, lagano trcanje, hiit, long run i oporavak, istezanje svaki dan, roler isto, vezbe snage, potkolenice krecu da bole, to mi se desava kad god krenem da trcim ali prestace za 10ak dana. Menjace se trening kako se telo bude navikavalo na napor, povecanje km, trcanje uz i niz stranu ali otom potom.
Sestra je uzela sat, povezali smo se u connectu i sada se takmicimo, komentarisemo jedno drugom aktivnosti, plan je da zajedno trcimo u Sarajevu to mi je ogromna motivacija za sad.
 
Sad kad spomenu, meni prestale potkolenice, bolele su me jedan period kao kosti da bole. Čak sam pomislio da povređujem kost, da fali kalcijum u ishrani, baš sam se zabrinuo, ali kako došlo tako ošlo. Da nisi napisao ne bih se ni setio.

Odlično je to što se toliko ljudi pokrenulo. Ja sam se danas baš smorio što nisam mogao da trčim.
 
Sad kad spomenu, meni prestale potkolenice, bolele su me jedan period kao kosti da bole. Čak sam pomislio da povređujem kost, da fali kalcijum u ishrani, baš sam se zabrinuo, ali kako došlo tako ošlo. Da nisi napisao ne bih se ni setio.

Odlično je to što se toliko ljudi pokrenulo. Ja sam se danas baš smorio što nisam mogao da trčim.
Ovo cekam da se meni desi vec godinama ali ne ide :D
Poslednjih par meseci treniram fino, teretana i trcanje, idem barem 4 puta nedeljno na trcanje po Garminovom DSW-u, noge jelte ne bole jer trcim ili na traci ili na trim stazi.

U subotu bilo lepo vreme, mrzelo me da setam do narodne baste do trim staze, rekoh ajde trckaracu do tamo taman da se zagrejem, na stazi odradim intervale i polako nazad.

Dosla nedelja, ne mogu na noge. Danas (sinoc) jedva istrcao 20 minuta base trening na traci koliko me bole potkolenice.

Edit- kad sam vec kod bolova, da li je realno da su mi noge otekle ili nesto jer mi samo odjednom ni jedne patike vise ne odgovaraju?

Imam Brooks Adrenalin GTS 20 i 22m, Hoka Bondi 7, Asics Gel Kayano 20 i neki, ne znam ni ja vise koji model. Nisu nove, relativno sam ih dosta nosio, doduse vise za setanje nego za trcanje, ali mi je neverovatno da mi u roku mesec dana sve patike prave problem.

Stezu me, kao da mi noga uporno klizi napred i udaram prstima u ivicu.
 
Poslednja izmena:
Ovo cekam da se meni desi vec godinama ali ne ide :D
Poslednjih par meseci treniram fino, teretana i trcanje, idem barem 4 puta nedeljno na trcanje po Garminovom DSW-u, noge jelte ne bole jer trcim ili na traci ili na trim stazi.

U subotu bilo lepo vreme, mrzelo me da setam do narodne baste do trim staze, rekoh ajde trckaracu do tamo taman da se zagrejem, na stazi odradim intervale i polako nazad.

Dosla nedelja, ne mogu na noge. Danas (sinoc) jedva istrcao 20 minuta base trening na traci koliko me bole potkolenice.

Edit- kad sam vec kod bolova, da li je realno da su mi noge otekle ili nesto jer mi samo odjednom ni jedne patike vise ne odgovaraju?

Imam Brooks Adrenalin GTS 20 i 22m, Hoka Bondi 7, Asics Gel Kayano 20 i neki, ne znam ni ja vise koji model. Nisu nove, relativno sam ih dosta nosio, doduse vise za setanje nego za trcanje, ali mi je neverovatno da mi u roku mesec dana sve patike prave problem.

Stezu me, kao da mi noga uporno klizi napred i udaram prstima u ivicu.
Veži pertle u trkački čvor. Izgleda šašavo ali deluje 🙂.

 
Možda je do patika. Relativno skoro sam stare radilice zamenio novim patikama, plus nešto manje trčanja preko zime. Očigledno je to toliko lagano prolazilo da sam potpuno zaboravio i da je postojalo.
 
I ja sam divan subotnji dan iskoristio za jedan lagani trejl i tu mi se manifestovao isti problem koji sam imao pre dve sedmice,bol u desnom kolenu sa spoljašnje strane.Oba puta oko 30 km trčanja,dan dva problem oko dizanja i spuštanja noge na stepenicama pri hodu po ravnom se ne oseća.Takođe ne smeta ni pri trčanju po ravnom posle par dana,da li je neko imao sličan problem.
 
I ja sam divan subotnji dan iskoristio za jedan lagani trejl i tu mi se manifestovao isti problem koji sam imao pre dve sedmice,bol u desnom kolenu sa spoljašnje strane.Oba puta oko 30 km trčanja,dan dva problem oko dizanja i spuštanja noge na stepenicama pri hodu po ravnom se ne oseća.Takođe ne smeta ni pri trčanju po ravnom posle par dana,da li je neko imao sličan problem.
Izbegavaj trail trčanje ako nemaš jake kvadricepse inače dolazi do povrede kolena (deluješ silom 5 puta većom nego kad hodaš). Drugar nespreman (samo 1 polumaraton) otišao na trejl od 100 km i zauvek završio trčanje - stradala kolena. Bol u pokosnicama se javlja najčešće kad se dužina startuje prebrzo bez početnog zagrevanja.
 
Nespreman, ali pre svega, meni zvuči, neiskusan.
100km da šetaš, pa da se raspadneš, a ne trail trka.
 
2018. seo na bicikl nakon 20 godina, Vozio 120km i posle toga lezao u krevetu tri dana pod temperaturom. Poslednjih 20-30km sam padao sa bicikla od grceva.
Ne mogu zamisliti da pretrcim tu destinaciju, taman da odmah pocnu sa pripremom da mi daju 40 dana.
 
Poslednja izmena:
Pa definitivno ne zagrejan,nije mi prvi put da trčim trejl a ni velike dužine,ali bez zagrevanja vrlika greška.
 
Zagrevanje minimum 2km. :) Zato se smejem kada gore čovek napisa da trči 2-4km, a ja sa tim nisam ni započeo trening, a zatim 2-3km hlađenja, pa i duže pošto je osećaj trčanja u Z2 nakon što si se olupao sa 10 x 400km sprinta kao u toaletu posle 6 piva.
 
^^ Dobro, nemoj da si ekstreman :)

Gotovo svi problemi koje ljudi navode, nastaju usled nekontorlisanog trčanja.
Bez zagrevanja, bez istezanja, bez rolera, bez plana treninga, bez poznavanja svojih zona, bez recovery treninga...

Jedan od razloga zašto smo otvorili ovu temu je da razmenimo iskustva i da nešto naučimo. Na tuđim greškama i tuđim troškovima :)

U prvoj poruci sam napisao da trčim u klubu. Ko poštuje program i prati instrukcije trenera, sporije napreduje, ali verovatnoća povrede se smanjuje. Kada sam ja ušao u klub, imali smo jednu grupu, svaki trening su se međusobno trkali. Trener mlad, neiskusan, čak ih ni ne opomene. Prve 10km trke, svi ispod 50 minuta, prvi polumaratoni (ko je stigao do toga), svi neka nerealna vremena... 5 meseci kasnije, grupa se dezintegrisala. U trčanju ostalo nekoliko ljudi. Većina je odustala zbog povreda. Totalni fijasko, klub ostao bez 30+ članarina i bez grupe najbržih trkača.

Ja sada radim sa istim trenerom, ali ima nekoliko sezona iza sebe, večeras je trčao sa nama, sve vreme nas je nekom pričom držao na okupu. Evo gledam, pace 6.20. Da nije izašao sa nama, trčali bismo u rasponu od ispod 5, pa do 6.30.

Sve, ne samo sport, bukvalno sve, u čemu preterujemo, nije dobro.

Trenutno je hit, ko god je istrčao 2-3-4 polumaratona, ide na maraton. Neki su spremni, ali većina ide preko 5h, dušu ispuste i onda duuug oporavak.
Jel znas neki klub u Nisu da preporucis?
 
Zagrevanje minimum 2km. :) Zato se smejem kada gore čovek napisa da trči 2-4km, a ja sa tim nisam ni započeo trening, a zatim 2-3km hlađenja, pa i duže pošto je osećaj trčanja u Z2 nakon što si se olupao sa 10 x 400km sprinta kao u toaletu posle 6 piva.
Sve znam potpuno si u pravu ali ovo mi bilo baš rano ujutru jedva sam stigao i da ustanem tako da sam zagrevanje maksimalno okratio 😁
 
Veži pertle u trkački čvor. Izgleda šašavo ali deluje 🙂.

Probacu ovo :D

Možda je do patika. Relativno skoro sam stare radilice zamenio novim patikama, plus nešto manje trčanja preko zime. Očigledno je to toliko lagano prolazilo da sam potpuno zaboravio i da je postojalo.
Moguce. Najmladja patika je godinu dana, ostale po dve, mozda i jace. Ni jedna nije nosena konstantno i previse ali moguce da su zastarele ili da sam pregazio onoliko za koliko su predvidjene.

Cekacu onda neku akciju za Hoka Arahi 6 ili 7 pa polako, nesto mi se ne daju te pare za patike koliko kostaju u originalu :D sve te patike sto sam naveo sam uzeo na vrh popustima, svaka je izasla oko 80e, samo sam Gel Kayano platio punu cenu i pokajao se. Brooks koja me izasla oko 7k mi je deset puta vise prijala i odgovarala nego kayano, plus je kvalitetnija patika.
 
Ja bih savetovao Mach X, nisam odmorniji bio posle treninga ni sa jednom patikom. Ne hvatam se uopšte za Mach 5 koja mi je bila glavna radilica.
 
Moguce. Najmladja patika je godinu dana, ostale po dve, mozda i jace. Ni jedna nije nosena konstantno i previse ali moguce da su zastarele ili da sam pregazio onoliko za koliko su predvidjene.
Meni se đon na Boston 12 prilično izdeformisao posle 5 meseci upotrebe i pređenih malo jače od 380km (korišćene samo za trčanje). Ne verujem da će biti upotrebljive posle godinu dana.
 

Prilozi

  • IMG_20240326_144744.jpg
    IMG_20240326_144744.jpg
    326 KB · Pregleda: 26
Nazad
Vrh Dno