Zdravo, nije me bilo neko vreme u SRB, da javim šta sam uradio i koje su mi nedoumice. Malo ću da se raspišem, svaka čast onome ko sve pročita!
- Napravio sam
HP Recovery na 4 DVD-a i to se pokazalo kao dobro. Recovery vraća komp u fabričko stanje tako što vrati Win7 instalaciju
zajedno sa drajverima za notebook i može da se bira da li sa ili bez dodatnog HP softvera (što je super, bloat otpada). Drajveri i osnovni HP softver su integrisani u instalaciju, ne instaliraju se naknadno. Ovo sam probao i tako je, dobije se
odmah potpuno upotrebljiv računar gde sve radi. :banana:
- Uz vraćanje HP Recovery-a Win7 Home Premium je
legalan! Stoji da je Win aktiviran i koristim isti Product Key kao i ranije. Ne moram da se zezam sa ključevima, SLIP-om i ostalim stvarima koje su navedene ranije u ovoj temi.
- Probao sam i savetovanu varijantu: skinuo sam Win7 Home Premium 64-bit sa Digital River-a, napravio USB boot instalaciju i ista je --
pucala, traži drajver za DVD i neće dalje, a notebook nema DVD drajv. :wall:
- Nisam znao šta da uradim, pa sam eksperimenta radi uzeo eskterni DVD drajv, u njega stavio "narodni" DVD Win7 Ultimate -- instalacija je prošla iz prve. Ali...
ništa nije radilo! Nema WiFi-a, bluetooth-a, grafike, neta, ničega -- jer
nije bilo drajvera. Tada sam pretpostavio da je stavljanje gomile drajvera sizifov posao: na HP sajtu postoji
HP Software Manager koji bi trebalo sam da skine sve apdejtove i uradi "tune-in" računara, a postoji i lista svih drajvera za moj model koji pojedinačno mogu da se skinu. Međutim, pitam se, vredi li to cimanje?
Šta time dobijam u odnosu na gore opisani Recovery?
- Mana HP Recovery instalacije je što je
obrisala HDD particije koje sam napravio, gde sam odvojio 30GB na kraju diska za Linux. Znam da mogu "na silu" da prekrojim particije, nisam to nikada radio. (Koliko je to sigurno? Mogu li to GParted-om da uradim?) U svakom slučaju, posle HP Recovery instalacije imam tri primarne particije i otuda bar teorijske mogućnosti za još jednom (poslednjom, četvrtom) primarnom particijom (čega ranije nije bilo, bile su 4 primarne).
-
Kupio sam HDD, nisam SSD ni SSHD. Odlučio sam se ipak za HDD jer mi je većina ljudi rekla da bi nejaki procesor (AMD E-350 APU) sa 4GB RAM-a bio usko grlo, gde se SSD ne bi osetio u dovoljnoj snazi, kamoli punoj. Možda je to greška. A možda sam napravio još jednu: naime, uzeo sam
WD Blue 500GB 2,5", 5400rpm SATA3 HDD (iako je ploča SATA2). Kad sam otvorio notebook video sam da je u njemu bio
WD Black 320GB 7.200rpm HDD. Potom sam pogledao cene kod nas, i video da bi WD Black od 500GB bio svega 1.000din skuplji, a imao bih garanciju od 5 god umesto 2 što ima Blue (tako bar piše na jednom sajtu - za 5 god, možda nije tačno). Znam da Black troši više, greje se više i da je nešto bučniji, ali
možda je baš trebalo njega da uzmem umesto "plavca", kad već nisam SSD.
Šta vi mislite, za nauk? Inače mi je notebook 99% vremena na napajanju, tako da potrošnja i autonomija nisu mnogo bitni (baterija je u frižideru).
Hvala svima! :wave: