Evo odlomak jednog mog texta koji sam pisao za neke novine i koji nikada nije ni izasao, jer je bio nezanimljiv.
"Rastuće potrebe današnjih procesora su dovele do pojave zaista impresivnog broja kulera na tržištu. Kvalitetniji kuleri su u stanju da zadovolje gotovo sve korisnikove potrebe, ali po koju cenu? Jedan od prvih preduslova koji dobar kuler mora da ispuni je veliko bakarno telo, ali i ventilator odgovarajuće veličine, koji radi na određenoj brzini. Pojedini proizvođači kulera uz svoje skuplje modele isporučuju potenciometre za regulisanje brzine obrtaja fan-ova, ali se i dalje postavlja pitanje, koliko je takav sistem hlađenja efikasan i ono najbitnije – da li je korisnike moguće poštedeti nepotrebne buke? Intel-ova vizija budućeg PC računara, odnosno BTX standard ne nagoveštava nikakvu revoluciju i radikalan pomak po ovom pitanju, a današnji kuleri, ma koliko god bakra na sebi imali, ne mogu istovremeno da ponude vrhunske performanse i apsolutnu tišinu. Vodena hlađenja su u poslednje vreme veoma akteulna tema, pošto su bešumni sistemi itekako dobili na popularnosti. Ovakvi sistemi ne predstavljaju nikakvu revoluciju, jer se radi o proverenom principu, odnosno receptu za rešavanje problema vezanih za odvođenje ogromne količine toplote sa različitih izvora (motora npr.) i bilo je samo pitanje vremena kada će i računari doći na dnevni red. Danas smo svedoci pojave sve većeg broja gotovih sistema koji različiti proizvođači iz ove branše nude po razumnim cenama.
Prvi sistemi hlađeni vodom su se pojavili pre više od 7 godina, kada je šačica entuziajasta uvidela konkretne prednosti ovakvog vida hlađenja i sprovela ideju u delo. Prednosti su zaista očigledne i «opipljive»: ukoliko uporedimo specifičnu toplotnu kapacitativnost vode sa materijalima koji se najčešće koriste za izradu kulera, tj. aluminijumom i bakrom, uvidećemo odakle toliki entuzijazam i odlučnost. Sa vrednošću od čak 4200 J/kgK, voda je u stanju da apsorbuje ogromnu količinu energije, daleko više od većine materijala ili tečnosti koji se koriste za ovu svrhu (aluminijum «samo» 900 J/kgK, a bakar još manje, 385 J/kgK). Specifična toplotna kapacitativnost definiše količinu toplote potrebnu za podizanje temperature mase nekog materijala od jedan stepen celzijus. Po ovom proračunu, jedan kilogram vode može da apsorbuje četiri puta veću količinu toplote od vazduha i čak 11 puta više od aluminijuma i bakra! S druge strane, voda znatno slabije provodi toplotu od materijala poput aluminijuma i bakra (222 W/mK i 393 W/mK), ali još uvek bolje od vazduha: 0.603 W/mK naspram 0.026 W/mK.
Međutim, ove cifre treba uzimati sa određenom dozom rezerve, pošto voda predstavlja samo jednu kariku u sistemu. Za efikasan sistem je neophodno obezbediti čitav niz preduslova, jer se isti sastoji od još nekoliko kompnenata, a najvažnije čine water block, pumpa i hladnjak (odnosno radijator)
Iz samog naziva water block se lako da zaključiti da je reč o nekoj vrsti heat sink-a, koji je doduše malo drugačijeg dizajna i funkcije. Zadatak water block-a je da posreduje između procesora (odnosno jezgra) i rashladne tečnosti, a za tu svrhu se obično koristi metalna konstrukcija, odnosno komora koja je hermetički zatvorena, pošto se blok nalazi u veoma «vrućoj» zoni. Materijal koji se obično koristi za njegovu izradu je bakar, pošto dotični ima odlična provodna svojstva, a s druge strane je poznato da bakar slabo korodira, što je kod sistema ovakvog tipa od izuzetne važnosti. Obično se za zatvaranje komore, tj. za izradu gornjeg dela bloka, koristi aluminijum ili pleksiglas, na kojem se obično nalaze priključci za creva, ali i mehanizmi za montažu bloka na različite socket-e. Dobri blokovi su izrađeni od bakra i imaju kontaktnu površinu debljine od samo nekoliko milimetara, a najbitniju stavku u njihovoj konstrukciji imaju komore i strujanje (odnosno turbolencija) vode koje nastaje u njoj: što je veća turbolencija vode u okolini jezgra, to je veća verovatnoća da će se procesor bolje ohladiti. Takođe, od same komore zavisi i sama zapremina bloka‚ ali i Δt - ova vrednost se odnosi na razliku između temperature CPU jezgra i temperature vode koja ulazi u blok. Odlični blokovi imaju Δt od 15-17C, što opet zavisi od konstrukcije i dizajna. Još jednu bitnu stavku predstavljaju i priključci za creva i njihov raspored, jer od njihovog prečnika zavisi količina vode koja će cirkulisati u sistemu, a veoma je poželjno da se priključak za dovod nađe u simetriji sa prcesorskim jezgrom, kako bi se dodatno pospešilo hlađenje.
Pored bloka, neophodna je i pumpa, čiji je zadatak da vodu iz rezervoara prosleđuje u blok, a zatim i radijator. Obično se za ovu svrhu koriste pumpe za akvarijume ili fontane skromnijeg protoka, reda veličine od 600 do 1000 L/h. Naravno, pumpu treba izabrati prema realnim potrebama i mogućnostima sistema, odnosno bloka. Pored toga, treba imati u vidu da potapajuće pumpe zahtevaju i rezervoar, koji inače nije neophodan. Creva odgovarajuće veličine se podrazumevaju, a preporučuje se upotreba onih kvalitetnijih i otpornijih.
Princip na kojem se zasniva svaki svaki sistem vodenog hlađenja, svodi se na konstantnu kružnu cirkulaciju vode u pravcu rezervoar-radijator-blok. Naravno, varijacije na temu su moguće, ali se ovakva konfiguracija pokazala kao najboljom po pitanju performansi. S druge strane se pokazalo da je upotreba destilovane vode neophodna, a razlozi su logični – destilovana voda je, za razliku od obične, znatno čistija i ne sadrži kalcijum-karbonat, a njenom upotrebom je znatno umanjena mogućnost razvijanja raznih mikro-organizama i algi. Ljudi čak preporučuju i upotrebu antifriza, ali u malim količinama, pošto se na taj način onemogućuje razvoj bakterija.
Temperatura vode u sistemima ovakvog tipa je od krucijalnog značaja. Naime, u toku rada temperatura vode se u sistemu polako povećava, pa se zbog toga koriste radijatori, odnosno hladnjaci koji temperaturu vode drže u granicama normale.
Obično se za ovu svrhu koriste veliki hladnjaci od bakra ili aluminijuma sa posebnim ulazima i izlazima za creva, a za njihovo hlađenje se obično brine ventilator većih dimenzija (od 120 mm) koji radi na malom broju obrtaja. U poslednje vreme su se na internetu u specijalizovanim radnjama pojavili hladnjaci izuzetno malih dimenzija, kako bi se omogućila njihova montaža u kućišta. Cena ovakvih hladnjaka se kreće u rasponu od 20 do 40 američkih dolara. Ukoliko vam je ova cifra previsoka, uvek možete da improvizujete i iskoristite hladnjake od automobila, tačnije hladnjake za grejanje unutrašnje kabine, jer su se isti pokazali kao odličnim, pre svega zbog njihove kompaktnosti, ali i cene. Ukoliko se i sami upustite u ovakvu avanturu, trebalo bi da obratite pažnju na kućište, odnosno njegove dimenzije, koje ma koliko velike, mogu da predstavljaju problem. Naravno, samo ukoliko želite da ceo sistem držite u njemu, što je daleko praktičnije od bilo koje druge varijante - dovođenje i odvođenje creva iz kućišta zna da bude jako komplikovano, a uvek postoji mogućnost da nešto krene naopako, odnosno da neko od ukućana slučajno zakači creva.
Pored blokova za procesore, u poslednje vreme su se pojavili i blokovi za GPU, tj. grafičke karte, ali i čipsetove, pa je na ovaj način omogućena «pokrivenost» svih kritičnih mesta, koja inače zahtevaju manje ili veće kulere i ventilatore. U našu redakciju je u junu stigao prvi model grafičke kartice (Gainward GF FX6800 Ultra), koja je fabrički bila predviđena za rad u takvom okruženju. Poznato je koliko se današnji procesori na video kartama greju, pa se tako ovaj proizvođač odlučio za montažu masivnog bloka koji je pokrivao i memoriju. Naravno, ovakvi sistemu su izuzetno praktični i kompaktni, jer je na korisniku samo da poveže creva i sipa u sistem rashladnu tečnost. Ukoliko pak sami konstruišete sistem, trebalo bi da napravite jednu T račvu ili redno povežete sve blokove i obezbediti malo veći hladnjak i ventilator.
Jasno je da su gotovi sistemi znatno praktičniji, jednostavniji, ali i skuplji. Takvi su sistemi poput ThermalTake Aquarius II, odnosno Cooler Master Aquagate, čiji su opisi bili u prethodnim brojevima PC-a. Nažalost, u većini slučajeva ‚ovakvi sistemi nisu zadovoljili naša očekivanja, pošto su pokazali da se radi o prosečnim sistemima, skromnih performansi, u rangu boljih kulera. Iz ovoga je jasno, koliko je zaista teško napraviti sistem koji će ponuditi vrhunske performanse. Vrhunske performanse podrazumevaju temperature procesora, koje se kreću u rasponu od +10 do +15C u odnosu na temperaturu ambijenta. Takve performanse apsolutno ni jedan kuler nije u stanju da pruži, a ukoliko jeste, onda je cena neprihvatljiva. "