Pa ako imaju iole mozga ukapiraće da im je to u interesu, jer šta im vredi to što proizvode milion komada nečega, kada nemaju kome to da prodaju. Plus, narod koji ima neku osnovnu egzistenciju, mnogo je pasivniji i teško da će se aktivno buniti.
Pa nemaju "mozga", jer su to megakorporacije, a one nemaju telesne organe već rade samo šta im je u kvartalnom interesu, da se dobiju bonusi i ostvare megagigaprofiti. U najrazvijenijim zemljama plate stagniraju (a realno opadaju) već 40 godina, i postoji ogroman problem da se dobije povećanje minimalca jer tako neće Macdonalds, Kokakola i slični. Sve najvrednije firme, kao što se može primetiti, postaju upravo one koje prodaju što jeftinije proizvode ogromnom broju ljudi, ako uopšte i prodaju nešto direktno. Pretplate od 5-10 dolara, piće od dolar-dva i tome slično. Ostali će živeti od reklama i prodaje ličnih podataka. Njih - a oni su najmoćniji - uopšte ne tangira što prosečni kupac više ne može da priušti da menja frižider jednom u pet godina.
Zavisi gde. Finska vladajuća koalicija ozbiljno razmatra uvođenje nediskriminatornog zagarantovanog prihoda svim svojim stanovnicima, bili oni zaposleni ili ne. Taj dodatak bi bio dovoljan za krov nad glavom, hranu, komunalije, uz stvari koje su od ranije zagarantovane kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje, što će reći civilizacijski minimum za svako ljudsko biće. Drugačije neće ni moći.
Da, da, odlična je ta finska koalicija, što li su čekali da izgube Nokiju da bi o tome razmišljali, i otkud to da se to nije uvodilo dok se Nokia nešto pitala? Osim toga, to je samo ideja u razmatranju, a finska ekonomija je od 2008. do danas pala za nekih 6%. Inače, to ne bi bio dodatak, nego zagarantovani prihod za svaku osobu, i iznosio bi ispod 800 evra, što tamo jednostavno nije dovoljno. Mada je bolje od ničega, slažem se.
Da se razumemo, ja bih to voleo, ali za to je potrebno da se ekonomija kompletno restrukturira i da pređe iz kapitalizma u onaj izvorni socijalizam. A to je veliki no-no. Ja mislim da se svet može toliko zaokrenuti samo nasilnom metodom. Ne postoji primer nenasilnog zaokreta takvih razmera. Postoje primeri da zaokret nije bio sam po sebi cilj nasilja, već se ispostavio kao jedan od njegovih nusprodukata, željenih ili neželjenih, ali je nasilje potreban (ali ne i dovoljan) uslov za toliki zaokret u percepciji. Ili neka sveopšta prirodna katastrofa/kataklizma.