- Učlanjen(a)
- 07.05.2002
- Poruke
- 10,732
- Poena
- 1,045
Frapantni podaci u clanku. Da li su tacni ili ne i da li je izvor validan - to ce neko zvanicno da kaze, medjutim, ne moze biti da Telekomu cvetaju ruze cega smo i sami svedoci u poslednjih nekoliko godina.
Izvor
Izvor
TELEKOM PROPADA POLAKO, ALI SIGURNO
Nataša Milinković | nedelja, 08.09.2013. | 22:21
Proteklih pet godina politička elita i nesposobni menadžment uništavaju Telekom Srbije zarad partijskih i ličnih interesa
Vlada mora imati sigurnog kupca ukoliko odluči da pokrene proces prodaje „Telekoma“, jer bi još jedna neuspela prodaja nanela veliku štetu toj kompaniji. Da je tu rečenicu izrekao prosečan građanin Srbije, ona bi bila korektna.
Međutim, kada na taj način govori prvi čovek kompanije, to celoj priči daje jedan drugi ton. Naime, prošle nedelje prvi čovek „Telekoma“ nemušto je obavestio javnost o rezultatima poslovanja kompanije u prvih šest meseci ove godine, a o tome da li uopšte treba ići u prodaju nema decidiran stav.
Po ugledu na svoje prethodnike, uopšteno, neodređeno i amaterski govorio je i o planiranim investicijama: „SVI projekti su započeti, ali neće moći SVI da budu gotovi.“
Koji tačno i kada tačno? Dakle, ništa konkretno ni o bar jednom započetom niti o bar jednom koji neće moći da se realizuje. Raduje, međutim, najava da je izbor novih ministara tek početak sveobuhvatne rekonstrukcije koja će obuhvatiti i direktore javnih preduzeća, pa je moguće da će i direktorski dometi Predraga Ćulibrka biti uskoro na ozbiljnoj proveri.
Iako, kako kaže, nema decidiran stav o prodaji „Telekoma“, ipak kaže kako ne bi voleo da se „Telekom“ proda. Cilj mu je da se „stručno“ uvećava vrednost kompanije i postižu dobri rezultati, a da je na vlasniku, odnosno državi, da na kraju odluči šta sa firmom. Ne zna ni koliku bi vrednost „Telekom“ imao da se danas prodaje:
„Volimo našu kompaniju i verovatno nismo tu skoz ni objektivni. Ali mogli smo da čujemo da se spominje neki iznos od oko dve milijarde evra, što je dobra cena, koja nije mogla da se postigne u prethodnom periodu.“
Prema njegovoj računici, „Telekom Srbije“ je za prvih šest meseci ove godine ostvario neto dobit od 7,7 milijardi dinara, što je, kako kaže, izuzetan rast ako se ima u vidu da je u istom periodu prošle godine iznosio 1,5 milijardi dinara. On je podsetio da je „Telekom Srbije“ otkupio 20 odsto akcija od grčkog operatora OTE-a i za to platio 380 miliona evra a, uz isplate dividende prethodnom akcionaru i reprograme dugova, uzet je kredit od 470 miliona evra. Ove godine otplaćeno je blizu 200 miliona evra obaveza prema poveriocima, što je dodatno opterećenje u poslovanju, ali se „vodi računa o tome da se uz sve te obaveze ne stane sa investicijama“.
Prema onome što smo saznali od direktora „Telekoma“ lako bi se moglo pomisliti da je reč o kompaniji koja besprekorno funkcioniše i postiže fantastične rezultate.
Za osam meseci kompanija je uvećala broj korisnika IPTV usluge za gotovo 40.000, broj postpejd korisnika uvećan je za oko 100.000... isto toliko korisnika ima i tzv. Boks paket, koji objedinjuje mobilnu i fiksnu telefoniju, internet i kablovsku televiziju, planirane investicije od 20 milijardi dinara...
To sve kaže Predrag Ćulibrk, direktor „Telekoma“. A šta kažu egzaktni podaci o poslovanju i urušavanju „Telekoma“ u prethodnih pet godina, tokom kojih su politička elita i nesposobni menadžment uništavali „Telekom Srbije“ zarad partijskih i ličnih interesa?
Analiza poslovanja „Telekoma“ u prvih sedam meseci 2013. godine pokazuje da su se ogromni problemi u kojima se kompanija nalazila prethodnih godina nastavili i to sa vrlo negativnim tendencijama u svim bitnim aspektima poslovanja, uključujući i one koji ukazuju na konstantan pad konkurentnosti i dalje ugrožavanje profitabilnosti u svim najvažnijim uslugama. Kada bi se, primera radi, pogledao samo prihod koji je ušao u kompaniju i rashod koji je izašao iz kompanije u prvih sedam meseci ove godine, „Telekom“ bi imao negativan cash flow od skoro 12 milijardi dinara.
Kada bi se samo posmatralo sve što je finansijski ušlo i izašlo iz firme, u periodu od početka 2013. pa do 31. 07. 2013., bez stanja na računima firme 31. 12. 2012., kompanija bi bila nelikvidna da pokrije tih 12 milijardi dinara. Dobit u prvih sedam meseci 2013. godine zapravo je samo obračunska kategorija i isključivo zavisi od kursnih razlika i pretplate fiksne telefonije, gde „Telekom“ broji svoje poslednje dane monopolske pozicije.
Prema saznanjima „Aktera“ i uvida u raspoloživu dokumentaciju, od dolaska novog rukovodstva u u septembru 2012. godine nije učinjeno ništa da se zaustavi negativan trend u poslovanju. Obrtni fond kompanije, odnosno odnos zaliha, finansijskih sredstava i svih potraživanja „Telekoma Srbije“ s jedne i dospelih kratkoročnih obaveza prema „Telekomu“ od strane poverilaca s druge strane, jeste negativan. Nedostaje skoro 200 miliona evra da „Telekom“ pokrije razliku između vrednosti svojih finansija, potraživanja i zaliha i kratkoročno dospelih obaveza.
Još je zanimljivije da se ta razlika danas pokriva iz tekućih rezultata i poslovanja, čime praktično, figurativno rečeno, „Telekom“ jede sopstvenu profitabilnost. „Telekomov“ profit danas se uglavnom zasniva na pretplati fiksne telefonije. Ta usluga je u poslednjih nekoliko godina uvećana na teret stanovništva i privrede za skoro sedam puta u odnosu na period 2005–2007., što je prouzrokovalo i zainteresovanost konkurencije za ulazak na tržište fiksne telefonije. Na strani usluge pretplate ne postoji nikakav trošak, tako da ta usluga direktno uvećava profitabilnost kompanije, što „Telekomu“ uvećava dobit. Problem je u tome što je danas pretplata fiksne telefonije, nažalost, postala glavni izvor njegovog profita.
Evropske telekomunikacione kompanije glavne izvore svoje profitabilnosti nemaju isključivo u pretplati fiksne telefonije, već su to, pre svega, usluge pripejda i postpejda mobilne telefonije, usluge konvergencije fiksne i mobilne telefonije, usluge Cable TV, IPTV, WEB TV, usluge međunarodnog i unutrašnjeg saobraćaja, prodaja interneta, međunarodnih kapaciteta i dr. U najvećem broju tih usluga „Telekom“ ili duboko zaostaje za konkurencijom ili stagnira, a neke od tih usluga i ne pruža. Tome treba dodati da je u oblasti fiksne telefonije do sada bio monopolista.
Danas se u svojim strateškim planovima za 2014/2015. „Telenor“ i Vip spremaju da uđu na tržište fiksne telefonije. Vip se sprema za savez sa SBB-om, koji je već prisutan na tom tržištu, „Telenor“ je dobio licencu za fiksnu telefoniju i značajnije je već ušao na bankarsko tržište kupujući „KBC banku“ u Srbiji, tako da se samo može pretpostaviti kako će u sledećih nekoliko godina biti napadnut od respektabilne konkurencije taj „Telekomov“ izvor profitabilnosti.
Pre šest godina „Telekom“ je imao pretplatu fiksne telefonije sedam puta manju nego sada, fakturisao je na pretplati godišnje manje od 36 miliona evra, a imao dobit oko 120 miliona evra u 2006., a slično je bilo i u 2007. godini. Dobit „Telekoma“ u 2004., 2005., 2006. i 2007. godini, bila je realna vrednost. Kompanija je akcionarima samo u tom periodu isplatila više od 300 miliona evra dividendi, bez dodatnog zaduživanja, a u istom tom periodu investirala je više od 1,2 milijarde evra u razvoj mobilne telefonije, digitalizaciju fiksne mreže, kao i u uvećanje kapaciteta pristupne mreže za više od 30 odsto.
Sumnjivom sposobnošću, stručnošću i znanjem čelnih ljudi, „Telekom“ danas gubi lidersku poziciju na tržištu. U svim važnijim segmentima konkurencija ga je već prestigla, a nova pretnja je i preuzimanje fiksne telefonije, kao jedinog preostalog monopola „Telekoma Srbije“. Na osnovu navedenih podataka, nije teško zaključiti da će „Telekom“ u narednom periodu sa blizu 10.000 zaposlenih biti izložen ozbiljnom problemu likvidnosti, a samim tim i neodrživosti postojeće uglavnom samo knjigovodstvene profitabilnosti. Sa nesposobnim rukovodstvom realno je očekivati nova zaduživanja, što će kompaniju odvesti u sigurne gubitke.
I ovom kao i prethodnom rukovodstvu ekonomska kriza biće upotrebljena kao izgovor umesto da bude izazov. Saobraćaj u fiksnoj telefoniji konstantno beleži pad. Jedini način da se suprotstavi konkurenciji i sačuva fiksnu telefoniju „Telekom“ je imao u uvođenju optičkih kablova po gradovima u Srbiji. To je bio jedini način da se dugoročno očuvaju prihodi fiksne telefonije i koriste sve mogućnosti kojima je u odnosu na konkurenciju raspolagao jedino on.
O dometima stručnosti i sposobnosti rukovodstva „Telekoma“ govori i podatak da je u svoj biznis plan za 2013. godinu predvideo izgradnju 1.200 km optičke mreže u najvećim gradovima Srbije, pre svega u Beogradu, a da do danas nije urađen ni jedan jedini kilometar. Poređenja radi, „Telekomova“ konkurencija u toj oblasti samo u Beogradu ima kabliranih više od 2.000 km, odnosno u više od 15.000 zgrada.
VIP će zajedno sa SBB-om, a onda i „Telenor“ sa nekim od kablovskih operatera, ući i na to tržište i broj kabliranih zgrada biće od 10 do 15 puta veći, i to ne samo u Beogradu, već i u Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i drugim gradovima. Kako „Akter“ saznaje, zahvaljujući upravo uvođenju optičkih kablova, oni će vrlo brzo sa nekim od kablovskih operatera početi da nude raznovrstan paket usluga, od televizije, interneta, međunarodnog telefoniranja do raznih drugih usluga vezanih za domaćinstvo.
„Telekom“, koji je ušao u IP tehnologiju još 2007. godine, do danas se zbog zadovoljavanja ličnih i političkih apetita i interesa nije prilagodio ni tehničkim ni tržišnim promenama. IPTV danas, šest godina posle, još uvek nema jedinstvenu multimedijalnu platformu niti atraktivne sadržaje. Trenutno ima oko 200.000 IPTV korisnika, dok SBB samo na tržištu Srbije ima 650.000 kablovskih priključaka.
Slabo prihoduje i od web TV-a. Od 2011. godine baca milionske sume u evrima kupujući platformu za isporuku TV sadržaja preko interneta na svim terminalima od „Dunav filma“, potpuno nepoznate firme. Da stvar bude još gora, isporučen je tehnoloski nezavršen proizvod koji skoro da nije u stanju da funkcioniše u mreži „Telekoma Srbije“.
„Telekom“ je pre dve godine sam sebi pucao u noge kupujući prezaduženo preduzeće „Arena“ bez odgovarajućih licenci i skupo plaćenih autorskih prava za uglavnom nedovoljno konkurentne sadržaje. Privatni investitori, koji su uložili novac u jedan preambiciozan i nedovoljno osmišljen projekat kao što je bila „Arena“, našli su se u kreditnim problemima. „Telekom“ se pojavio kao „spasilac“ i kupio 51 odsto te kompanije za oko 7 miliona evra, pokrivajući time njenu kreditnu zaduženost. „Telekom“ danas kupuje prava za autorske sadržaje od „Arene“ kao što ih prodaje i kablovskim operaterima, iako ima 51 odsto akcija. Umesto da „Arena“ bude u službi „Telekoma“, on je u službi i na korist „Areni“?!
Rezultati biznis plana „Telekoma Srbije“ za prvih sedam meseci 2013. godine pokazuju da se nastavila tendencija pada prihoda i sa mobilnog pripejd tržišta iz prethodnih godina. „Telekom“ će završiti 2013. godinu, ako zaustavi ovu negativnu tendenciju, sa oko 73 miliona evra prihoda iz pripejda. Taj rezultat će biti za skoro 10 odsto slabiji od katastrofalnog rezultata iz 2012. godine, kada je prihodovao 80 miliona evra. Od 2007. godine prihodi su postepeno padali sa 200 miliona evra na 73 miliona evra, a broj korisnika pripejda sa 4,3 miliona, koliko ih je bilo 31. 12. 2007., na 2,4 miliona korisnika u junu ove godine. „Telekom“ je tako po prihodima postao treći operater mobilne telefonije.
Vip, koji je stigao na tržište Srbije tek u 2007. godini, prihoduje danas više od „Telekoma“ koji je na tom tržištu već punih 16 godina i to kod postpejd najznačajnijih ugovornih korisnika. Od liderske pozicije na tom najznačajnijem tržištu mobilne telefonije, došao je danas na poslednju poziciju. Na kraju 2007. godine, „Telekom“ je u odnosu na konkurenciju imao 971.000 korisnika koji su donosili 120 miliona evra prihoda, a posle šest godina ima 1.700.000 korisnika koji donose isto toliko prihoda.
Umesto u infrastrukturu i razvoj i modernizaciju mreže, tih šest godina uvećavao je samo svoje troškove za marketing. „Telenor“ je, na primer, 2007. imao 700.000 korisnika i prihodovao je oko 80 miliona evra. Ovu godinu će završiti sa 1.430.000 korisnika i prihodima od skoro 240.000.000 evra. Profit „Telenora“, koji pruža samo usluge mobilne telefonije, danas je blizu profita čitavog „Telekoma Srbije“, koji pruža sve usluge fiksne telefonije i na tom tržištu još uvek ima monopol. VIP nije ni postojao na postpejd tržištu 2007. godine, a danas njegovih 944.000 korisnika prave veći prihod nego „Telekomovih“ 1.700.000 korisnika. Sve je ovo posledica neodgovornog i kriminalnog vođenja kompanije u proteklih pet godina sve do dana-današnjeg.
U vremenu kada na tržištu kod svih najvažnijih usluga „Telekom“ ima ozbiljne probleme sa konkurencijom, od planiranih 200 miliona evra investicija u prvih sedam meseci realizovano je ispod 50 odsto. U 2013. godinu preneo je oko osam milijardi dinara nerealizovanih investicija iz 2012., a u prvih sedam meseci realizovao je nešto više od pet milijardi dinara tih investicija, tako da nije realizovao nijednu novu investiciju iz ove godine. Toliko o sposobnosti menadžmenta, budući da je azbuka u telekomunikacionom biznisu da onaj ko ne investira, ili slabo investira, dugoročno gubi trku na tržištu.
Kako se bližimo kraju ovog teksta sve je tužnija činjenica da je „Telekom“ faktički u poslednjih pet godina radikalno smanjio investicije, dok prethodni i sadašnji menadžment veruje da je najvažnije ulaganje u marketing, marketinško iskazivanje profita i povećanje cene pretplate, a da investicije, domaćinsko raspolaganje i ulaganje u budućnost nisu važni. Država u periodu od 2008. do 2012. godine nije imala jasnu strategiju šta hoće sa „Telekomom Srbije“.
U 2011. godini prošao je kroz neuspešnu privatizaciju, nakon čega je država odlučila da kupi 20 odsto akcija od „Telekomovog“ manjinskog akcionara OTE-a. Pošto za to nije imala sredstava pojavio se opet spasilac „Telekom“, koji se umesto za investicije i razvoj zadužio sa 380 miliona evra i umesto države kupio 20 odsto akcija OTE-a. Do 2015. godine mora da proda tih 20 odsto akcija ili će morati da ih knjiži, što će ga odvesti direktno u gubitke. Zanimljivo je da država nije imala nijedan razlog da kupi akcija OTE-a, zato što manjinski akcionar nije mogao po statutarnim aktima preduzeća da blokira rad, niti da ugrozi investicionu politiku. Naprotiv, manjinski akcionar bio je potreban kompaniji i kao kontrolna funkcija njenog poslovanja i za lakše delovanje na međunarodnom finansijskom tržištu.
Dakle, „Telekom“ i država su kao guske u magli ušle u ovu kupovinu i skupo platili akcije OTE-a, a ono čime bi konačno trebalo da se pozabave nadležni istražni organi jeste što je u čitav proces kupovine akcija OTE-a i pravljenje konzorcijuma od banaka na domaćem tržištu u Srbiji koje su dale „Telekomu“ kredit za ovu kupovinu bio aktivno uključen i direktor finansija „Telekoma“, koji je istovremeno obavljao i funkciju zamenika generalnog direktora, a na to mesto ga je po akcionarskom sporazumu postavljao manjinski akcionar OTE.
To je bio apsolutan sukob interesa, jer je menadžer kao predstavnik manjinskog akcionara obavljao vrlo značajnu funkciju u „Telekomu“ u ime tog akcionara. Ujedno je i pregovarao sa njim da kompanija „Telekom“ kupi akcije od istog akcionara koji ga je postavio na funkciju finansijskog direktora „Telekoma Srbije“, pa je i pored toga vodio čitav proces dobijanja kredita za tu kupovinu.
Rezultat toga je da su država i „Telekom“ figurativno rečeno u jednom danu isplatili OTE-u sa domaćeg tržišta 380 miliona evra za kupovinu akcija i 50 miliona evra dividendi. To se sve dešavalo početkom 2012. godine, u vreme kada su kursne razlike kontinuirano obarale vrednost domaće valute, a Vlada Srbije se zaduživala novim kreditima da bi vraćala spoljni dug i pokrivala deficit. U tom periodu je iz zemlje otišlo 430 miliona evra OTE-u za akcije i dividende.
„Telekom“, srpska privreda, a samim tim i građani Srbije, jedini su gubitnici ovog procesa. Postavlja se zato s razlogom pitanje ko su dobitnici i koliki je tačno bio dobitak? Sve to pokazuje da su se menadžment kompanije i akcionari više bavili sami sobom nego tržištem, konkurencijom i korisnicima. O interesima države da i ne govorimo!
Sve ovo ujedno pokazuje i zašto do danas nije bilo ozbiljne rasprave niti analize o poslovanju „Telekoma Srbije“ u poslednjih pet godina. To pitanje postaje još zanimljivije ukoliko se u obzir uzme činjenica da je za tih pet godina „Telekom Srbije“ bio najveći medijski oglašivač, čime je izgleda i kupio ćutnju najznačajnijih srpskih medija.
Poslednja izmena: