Bahati [SiD] je napisao(la):
...
ne moze se insistirati da izumitelj svoje delo podeli sa svetom besplatno, ali bilo bi kontraproduktivno i da izumitelj moze da "ucenjuje" covecanstvo u nedogled.
...
1. ne pricamo o izumiteljima stvari, nego o programerima. Programer ne deli svoje
delo besplatno, nego ga naplacuje. Ako od tog njegovog novog resenja upotrebljenom u izradi dela ima ikakve vajde (u smislu prednosti nad konkurencijom), naplatice on to kroz proizvod, ne brini.
2. poredjenje sa Pitagorom je bila samo ilustracija laicima za odvajanje ideje i dela. Mogao sam upotrebiti i primer iz neke druge oblasti koja malo kriticnije gleda na napredak; recimo nadjen je nov metod za transplantaciju srca koji je pet puta sigurniji, drasticno veci procenat uspeha, itd. Taj doktor licno moze da operise samo u toj bolnici i bolnica dobija na ugledu, povisenju cena usluga, plata, itd. Da li bi interesovanje ostatka medicinskog sveta za opis tog metoda ocenio kao fazon hipi komunjarskog medicinskog lobija? Sve i da sedis u nekoj desetoj bolnici i cekas na tu istu intervenciju i mrmljas sebi u bradu "neka ga, sta on ima od toga ako taj metod primene i na meni; sacekacu dok ne istekne patent"?!?
Podvlacim razliku izmedju ideje i dela; kada bi se nasao lek za sidu ili rak, to je formula, proizvod i kao takav moze bez problema da se licencira i zgrnu pare na proizvodnji i prodaji kako leka, tako i licence. To je jedna stvar - druga bi bila npr. ovaj
metod operacije, koju bi lekar ionako podelio na nekom simpozijumu i objavio kao rad (
a ne zastitio patentom), koji ce najverovatnije poneti njegovo ime. I samim tim doneti coveku ugled, kintu, itd. To je odgovor na "sta on ima od toga sto je podelio sa svetom". Takav covek moze da bira i posao i platu (time "covecanstvo" uzvraca taj gest podele ideje). Evo da pomenem poznat primer u oblasti softvera - Mandelbrot; za njega bi trebalo da su culi ljudi. Covek je nakon objave svojih radova ostao tako gladan u IBM-u (gde je do penzije imao potpuno odresene ruke da radi sta hoce), da je po penzionisanju sirotan morao da prihvati poziciju profesora na Jejlu. Ugled i status donose i te kako pare.
3. poseban problem kod softverskih patenata je to sto ljudi u toj oblasti dolaze sasvim nezavisno do slicnih resenja. Recimo da sam kroz matematicku analizu dosao do novog algoritma za pretrazivanje sasvim sam, bez ikakve pomoci. Ako ima neki isti ili slican algoritam vec patentiran, ispada da ne mogu da koristim u svom proizvodu ono sta sam sam licno smislio, bez uvida u taj patentirani algoritam. I sad taj patent sprecava mene da udarim kopirajt na svoje sopstveno delo i prodajem ga? Podrazumevam da nisam uopste planirao da
patentiram taj novi algoritam za pretrazivanje, nego samo da ga upotrebim u svom delu.
4. "
ali ako neko ocekuje da koristi tabove u svojoj aplikaciji koju naplacuje i ne oseca obavezu da za to plati onome koji ih je smislio ne cini mi se pravedno"
Pazi, fakticki *sve* sta koristis u zivotu je neko drugi vec smislio. Mnoge stvari prakticno ne mozes da odradis na drugi nacin i resenja bi se i sam setio. Pogledaj recimo ovaj ilustrativni primer:
http://webshop.ffii.org/
i izvadi zakljucke koliko su neke ideje, principi i koncepti uopsteno definisani i patentirani; npr. "selling over a mobile phone network", "paying using credit card via the internet" itd. Ima li tu opravdanje "sta tip koji je to prvi smislio ima od toga" uopste smisla? Da nije on to "smislio", vec sledeci dan bi neko drugi - te stvari nisu ne-znam-kakvi izumi, nego
neminovnost.