I kladionice plaćaju.
Imas cenovnik na sajtu, mislim da je fiksno 100 poena, ( 1100 dinara mesečno u bgu, ili 800 dinara u Nisu, ako paušalno plaćaju...)
Kako im to nije glavna delatnost, ovo je fer, jer ne plaćaju po stolici, televizoru...
Možda ta tvoja kladionica ne plaća direktno nego centralna kladionica placa za sve svoje lokale...
Ako delite isti prostor, znači da ljudi mogu da čuju muziku iz kladionice...
Autor pesme, kao i izvođač (može biti ista osoba a ne mora) imaju više različitih prava na naknadu. I ona se međusobno ne isključuju. Tvoje rezonivanje organizator je platio pevača da mu peva na otvaranju mi govori da nisi upoznat sa tim pravima i da te to buni, jer misliš da te neko reketira a tu licencu je već neko platio.
E pa tu grešiš.
Zbog lakšeg razumevanja neka su autor i izvođač jedna osoba.
Ta osoba snimi pesmu i izda je za Sony.
Neka bude da je potpisao fer ugovor i da on i izdavačka kuća dele zaradu od mehaničkih prava 50/50.
To znači da sve prodate kopije diskova, ploča, etc nakon odbijanja troškova dele na ravne časti.
Tu ne prestaju prava osobe i izdavačke kuće.
Osoba ima pravo na naknadu za izvođenje numere. Osoba kao i Label zadržavaju pravo (svako 50%) da sami svako za sebe potrazuju prava koja im pripadaju. Tako da izdavačka kuća traži po jednom osnovu, dok autor po drugom.
Performance rights organizacija(kod nas sokoj) za svako izvođenje te numere na javnim mestima, televiziji, sportskim događajima potražuje sredstva, jer slozices se, autor pesme ima pravo da bude kompenzovan ako se njegov rad koristi.
Muzika je copyrighted materijal.
Ako zagledate malo disk, videcete taj print.
I kao takva, ima prava na ova potrazivanja, i vi kao korisnik ste pristali na uslove korišćenja.
I da se vratimo na tu manifestaciju. Možda će ti biti lakše za razumeti.
Na stadionu od 50 hiljada mesta, organizator je morao da plati "muzički dinar", kao i honorar izvođaču.
Izvođač sa početka priče, izlazi na binu i izvodi tu pesmu. Izvođač je obavestio svoju organizaciju da nastupa, rekao je broj mesta, cenu karte, i oni su to sve naplatili organizatoru. Organizator je u svom objektu (stadion) platio za izvođenje te numere.
Dolazimo do publishing rights'a.
Kako se to prenosi preko tva, stanica koja prenosi je morala da plati pravo da prenosi tu pesmu. To je drugi tip licence.
(Primetićete da nekada rts uskoci direktno na utakmicu, jer ne žele da plaćaju to)
Sada taj prenos završi u kladionici/kaficu, gde se reprodukuje ta pesma na javnom prostoru, i gde to čuju 30 ljudi.
Kladionica treba da plati za izvođenje te pesme, jer se ona putem tv signala sada izvodi u tom lokalu, i autor bi bio oštećen u ovom slučaju.
Zamisli to kao pdv. Obračuna ti se na platu koju primis, pa onda kada kupiš nešto i tu ti opet naplate pdv... Na pdv se verovatno ne zalis inspektoru što moraš da plaćaš...
Sent from my HTC U Ultra using Tapatalk