Koridori samo za self drive postoje kojekude. Čak se prave vrlo lako kada se urbanizam radi na green field prostoru.
Ali to nema mnogo smisla za već izgrađene gradove, jer je vrlo komplikovano praviti u već razvijenim i izgrađenim urbanim sredinama.
Ide se ka tome da se postojeća saobraćajna infrastruktura prilagodi self drive vozilima, plus human drivers.
Dakle posebno iscrtana horizontalna signalizacija, vrlo striktno i u real time osvežavanje mapa, iole komplikovanije raskrsnice unete centimetarski precizno u mape, ko zna šta im još sve padne na pamet i pokaže se kao problem koji traži rešenje...
Zato će to ići veoma polako i sporadično.
Početna ideja i obećanja investitorima su bila "...uvek i svuda, bilo gde, gde inače postoji uređena saobraćajna infrastruktura za human driving..."
Ali od toga kanda neće biti ništa. Još jako dugo...
... ... ...
Postoji još jedan ozbiljan problem, koji pravno gledano, ne može biti idealno rešen.
Uvek će dolaziti do situacija kada je udes neizbežan, a FSD vozilo će morati nešto da uradi, da izabere jedan od nekoliko mogućih scenarija.
Čovek reaguje instinktivno, pa šta je tu je. Ne može se predvideti.
FDS mora uvek da uradi ono što je izračunao, i tu su i developeri, i homologatori, i pravni savetnici zapeli.
Primer, FSD vozi, kamion u susret nešto greši, i uz svo kočenje, sudar je neizbežan, FSD hoće podleteti pod kamion.
CPU punom snagom računa brzine, uglove, akceleracije, i izračunava, biće totalna katastrofa smrtonosna za putnike u vozilu...
...ali 3D sken okoline kaže da FSD može da pobegne desno na trotoar. A tamo, stoje pešaci. Jedan, ili dva, ili više...
Ovakvih hipotetičkih primera možemo smisliti (i videti sa raznih CCTV ili dash kamera) gomilu.
Sada kreće problem, neki sw treba da odluči ko će da pogine?!?
Zakonodavci kažu da ta odluka ne može nikako i nikada biti prepuštena nekom softveru.
Kreću ideje, ok, ako je u kolima četiri putnika a pešak je jedan, "žrtvujemo" pešaka.
Ako je u kolima jedan putnik, a pešaka su dvoje troje, "žrtvujemo" putnika.
Zvuči logično, osim ako smo mi taj jedan. Jel?
Tipičan primer
moralne dileme i tramvaja koji se na psihologiji izučava već decenijama.
Sada neko mora da isprogramira FSD da donosi takve odluke.
Izvesno je da ovaj problem nikada neće moći da se reši na zadovoljavajući način.