Šta je novo?

rezolucija u starim (analognim) fotoaparatima

faca

Čuven
Učlanjen(a)
08.08.2004
Poruke
3,918
Poena
755
Moja oprema  
Laptop
Acer Aspire A5 515 Ryzen 5 5500
Mobilni telefon
Xiaomi Poco F4 8/256
Pametni uređaji
Xiaomi watch S1
Xiaomi Body Composition Scale 2
Pristup internetu
  1. Optički internet
zanima me koja je bila rezolucija u starim foto aparatima onim koji su koristili film umesto senzora?
pretpostavljam da poredim babe i zabe, ali da li se moze napraviti neko poredjene cisto da bi imao neku sliku i prestavu o tome. naprimer slikam nesto sa Smenom 8, koju sam imao pre 25 a mozda i vise godima (pamtim 32 unazad)i koju sam mislim sam pokusao da popravim sa svojih 10 godina:crash:. E sad ta slika slikana smenom i neka sa nekim digitalnim aparatom koje bi aparat trebao da bude rezolucije da bi se dobila ista slika istog kvaliteta. I dali su se i tada aparati razlikovali po tome koji moze da napravi vecu fotografiju.

Za one malo, tj. mnogo mladje ta smena je izgledala ovako. Smesno zar ne.
 

Prilozi

  • Smena 8M.jpeg
    Smena 8M.jpeg
    64.7 KB · Pregleda: 83
U sustini, rezolucija koja ne postoji kao pojam kod filmasa i samim tim nebitna kao pojam, nije mnogo bitna ni kod digitalaca.
Veliki objektiv + veliki senzor su skoro uvek dobitna kombinacija za najbolji kvalitet slike, a u koliko ce MP-a senzor (ili u slucaju filmasa razvijac filma u tamnoj sobi) da resizuje sliku, nije toliko bitno.
 
hoces da kazes da je sa tim aparatima mogla da se razvije slika kako za licnu kartu tako i za recimo bilbord, tj da je fotograf razvijac odredjivao velicinu slike. odnosno da su ti aparati imali "rezoluciju" od ekvivaletno lupetam 20 megapixela.
 
Ja sam imao, u stvari mislim da negde jos uvek imam, fotoaparat sa slike. Znam da sam se igrao njime kada sam bio mali, obicno sam ga bacao na parket! :d
Jel vredi nesto danas, ako ga pronadjem verovatno bih ga prodao posto je ocuvan, iako je vise puta "nezno" pao na parket?
 
hoces da kazes da je sa tim aparatima mogla da se razvije slika kako za licnu kartu tako i za recimo bilbord, tj da je fotograf razvijac odredjivao velicinu slike. odnosno da su ti aparati imali "rezoluciju" od ekvivaletno lupetam 20 megapixela.

U stvari max koliko moze da se skenira taj negativ, a to je valjda 4800*4800=23.04 MP
 
... I dali su se i tada aparati razlikovali po tome koji moze da napravi vecu fotografiju.

Postojale su i postoje još uvek različite veličine filmova, što znači da su postojali i odgovarajući fotoaparati. Imam negde par komada filmova 6x9 kao i par odgovarajućih aparata u kojima bih mogao da ih upotrebim. Jedan od njih je Kodak Junior 620 iz tridesetih godina a posedujem i jedan Agfa Box kome se brzina određuje ručno, dužinom pritiska. Uvek mi se dopadao i dvooki ruski Ljubitelj, koji mi je delovao kao pravo remek delo.

Najveća razlika između ondašnjih i današnjih aparata se ogleda u tome što na jednu memorijsku karticu može da stane snimaka koliko, grubo poredeći, na punu najlon kesu filmova.
Mogao bi se spomenuti i Photo Shop jer za neke akcije za koje je sada potrebno par klikova mišem je trebalo izgubiti sate ili dane u laboratoriji.
Odgovornost ka fotografiji kao krajnjem rezultatu je bila veća, sada se uglavnom mlati po aparatima u Automatskom modu i dobijaju se gore fotografije.
Ranije je neuspeh bio ako neki fotograf ima par loših snimaka od mogućih 36 a sada je uspeh ako neki ''fotograf'' ima par dobrih od mogućih par stotina.
Ne mislim na časne izuzetke, da ne bi bilo polemike.



Za one malo, tj. mnogo mladje ta smena je izgledala ovako. Smesno zar ne.

Gledajući sa neke vremenske distance koju si nesvesno odredio, tj. doba Smene 8,
verovatno mnogima neverovatno i smešno izgleda da su se tada kupovale gramofonske ploče sa po dve do četiri pesme.
Za neupućene, gramofonske ploče su oni malo veći crni ''CD-ovi'' sa velikom rupom ili (LP = Long Play) još veći ''CD-ovi'' sa malom rupom i nije MP3 zapis koliko god to čudno zvučalo. :)
 
Poslednja izmena:
Digitalizacija je u fotografiji pa i u muzici omogućila da današnja Srbija ima više fotoaparata nego cela Evropa pre par desetina godina, takođe i da skoro svaki korisnik računara ima više pesama na istom nego najnaprednije diskoteke iz pominjanog doba.

Sve to sigurno ima mnogostrukih prednosti kao što ima i nekih svojih mana.

Što se tiče kvaliteta, rekao bih kako sam i ja logički razmišljajući onako na prvu loptu spreman da zagovaram tvrdnju da sada ima boljih fotografija ali kada bolje razmislim, nešto mi govori kako sada ima mnogo više đubreta koje treba odbaciti, tako da bi oko toga moglo da se polemiše ali bi se teško moglo nešta konkretno dokazati, osim da čak i samo poređenje nije fer jer su mogućnosti danas kudikamo veće.

Trebalo bi da ima mnogo boljih fotografija i verovatno je tako ali bojim se da razlika nije toliko velika koliko su sveukupne mogućnosti veće.

Tadašnji fotografi da bi tonirali fotografiju su morali prvo da nabave sve komponente što je bilo na ivici nemogućeg, pa potom da ih smućkaju u određenim razmerama, na odgovarajućim temperaturama itd. u maniru iskusnih laboranata pa tek onda da ih primene na određeni snimak. Danas je to par klikova, pa udri po klizaču. To je samo jedan detalj a sveukupna muka je bila mnogo veća.


Pošto sam vucarao analogne fotoaparate, razvijao filmove i sam izrađivao fotke, sušio ih, obrezivao i sl. naučio sam se da budem odgovoran prema pripremi i realizaciji svakog snimka.

Želim reći kako sam neizmerno zahvalan sveukupnom napretku jer mi omogućava mnogo stvari o kojima sam samo mogao da sanjam ali kako primećujem da me ponekad povuče omogućeni konfor prostranih kartica, potom fazona popraviću ja to u Photo Shopu itd. ako se razumemo šta želim da kažem.

Trudim se da budem pažljiv i odgovoran prema onome što radim.

Verovatno sam dosadan kada stalno insistiram kako nije dovoljno imati digitalac, pune baterije, prostranu memorijsku karticu i nervozan prst da bi se dobila korektna fotografija, jer treba tu još ponešto.

PS.
Verujem i znam kako ovde na Benchu ima odličnih poznavalaca fotografije, čak u blizini, koji bi vrlo rado uputili široke narodne mase kako da dođu do boljeg snimka ali ne vidim odgovarajućih pitanja iako bi bilo odgovora ... više raju zanima koliko megapiksela ima neka igračka i naravno kako izgleda, nego kako se dobija kvalitetan snimak.
 
Poslednja izmena:
Po meni ditala nikad nece moci da reprodujuje realno boju koze kao sto moze film. Pogotovo komb. dobar slr +fuji superia ili kodak gold. Najbitnija stavka kod filma, sto i kad prepalis snimak mozes da izvuces fotografiju maletene normalno, dok kod digitale nema sanse. Simci na 6x9 filmu i dan danas kad se urade ili skeniraju izgledaju impresivno. Jos kad se setim 90-tih i olympus mju 2, po meni najbolji "*****'' fotoaparat.

Ono sto mi najvise fali u eri digitale je neizvesnost kad odes da uradis film, kako su ispale itd.

Da remiziram, najveci benefit u digitali imaju amateri jer realno oni prave sad mnogo bolje fotke, dok malo napredniji fotografi (dslr kategorija) moglo bi se reci da je suprotno, oni u svakom trenutku racunaju da ce koristiti PS, tako da ne obracaju paznju toliko na kadar i ostale tehnicke stvari sto po malo i ubija smisao fotografije, dok u eri filma i tek kako se obracalo paznju na te stvari. sto upucuje na formulu :D, izvorni snimak slr = izvorni snimak dslr+PS.
 
Ljudi danas te megapiksele uzimaju kao jedinu bitnu karakteristiku fotoaparata.
Juce u uscu neka porodica (pretpostavio sam da su roditelji i sin) gleda fotoaparate u izlogu i najmladji medju njima (~20 godina) se pravi ekspert:
"Ovaj 14Mpx... Koliko je onaj dole? Ne vidim...". Pa sve troje se saginju i gledaju. "Aha, samo 9. Najbolji je onda ovaj 14MPx za 14000".
Ja iskreno nisam ni znao da su poceli vec sa 14MPx :)
 
Sve tu zavisi od filma ..... i veličina filma, i sam kvalitet filam, iso vrednost .....

ja sada kada odnesem poneki stari film na skeniranje, zamolim je da mi skenira u najvećoj vrednosti, dobijem fotke od po 5-6 MB ..... ali zavisi koja je radnica, neka i neće, pa dobijem istu fotku manju od megabajt ....
 
Za pocetak bi morao da preciziras koji si film koristio, nije svaki isti. Ali to samo za pocetak...
Kada bi raznorazne specificne deformacije koje poticu cisto od objektiva ostavili po strani, ostalo bi jos mnogo toga: dinamika, boje, kontrast, ostrina, zrno tj. sum... Mada i na sve ovo i te kako utice i objektiv...

Ne znam zasto uopste razmisljas na tu temu, sto kazes babe i zabe. Ja sam recimo imao smenu 8, sta lupam i dalje je imam, tacnije dve, jednu ispravnu i jednu neispravnu. A prvi digitalac mi je bio Canon A75 od 3 megapiksela, i njega i dalje imam i koristim, mada sam ih u medjuvremenu promenio jos, jednostavno mi je taj kompakt zgodan za nosenje i moze da zavrsi neki posao.
Nego da se vratim na temu, da poredim recimo taj A75 i smenu8? Uzmem u ruke neke fotke sa A75 i smene8?
Ne vidim svrhu. Imaju te fotke sa smene tj. filma nekog smeka koji A75 moze samo da sanja. Ali i A75 ima dosta toga sto smena moze samo da sanja + photoshop na dohvat ruke to samo za tehnicki deo, a kad dodamo sve opcije koje ima A75...Stvarno ne vidim svrhu razmisljanja u tom pravcu. A o poredjenju ne bih ni govorio.

PS kao sto rekoh na pocetku nije svaki film isti, tako moram da dodam nije ni svaki piksel isti. Recimo jedan canonov piksel je ko dva nikonova, a jedan sonijev ko cetvrt canona:), ovo su poslednji podaci sa svetskih berzi, tako da nema potrebe za nekim flejmom:D
 
Poslednja izmena:
35 mm ima oko 20 megapixela, postoje jos i medium format (50 MP) i large format (200 MP). Medium i lagre format nisu bas standardizovani pa ih ima u raznim velicinama.
 
Problem kod filma je u tome shto se raspada vec na ISO800, gde FF tela mogu lagano i 3200 potpuno upotrebljivo, zato do digitalije nisu ni mogle da postoje neke fotke kakve su danas napravljene u available lightu-u...

A shto se tiche ovih vecih formata, to je toliko ogranichene upotrebe da se ni ne moze nazvati pravim fotoaparatom, kad uzmesh time da fotkash kad da si se vratio 100 godina nazad kad su prebacivali "charshav" preko glave, pa osim mrtvaka ne mozesh da fotkash nishta :d
 
Poslednja izmena:
Na klasičnom filmu se MPixeli mogu uporediti sa zrnom, a ono zavisi od osetljivosti filma i hemije koja je primenjena (diafilm ima znatno sitnije zrno nego negativ film za istu osetljivost), tako da je recimo postojao i film ispod 50 asa , a za 50 asa kvalitetan diafilm je sigurno preko 50mp,.....

Sve u svemu kad imaš puno svetla, sa klasikom su moguća čuda u odnosu na digitaliju kad su veliki formati u pitanju
 
znaci da je ta analogna "rezolucija" bila veca od rezolucije danasnjih aparata koji se prodaju. jel se smisao rezolucije uglavnom na to koliko veliku sliku mozes da uradis a da je dobrog kvaliteta?
to me je bas zanimalo jer danas svi barataju sa tim koliko aparat ima megapixela, rani je si imao film i 36 snimaka. zato me je zanimalo to poredjene jer oba uredjaja prave slike.
 
Na klasičnom filmu se MPixeli mogu uporediti sa zrnom, a ono zavisi od osetljivosti filma i hemije koja je primenjena (diafilm ima znatno sitnije zrno nego negativ film za istu osetljivost), tako da je recimo postojao i film ispod 50 asa , a za 50 asa kvalitetan diafilm je sigurno preko 50mp,.....

Sve u svemu kad imaš puno svetla, sa klasikom su moguća čuda u odnosu na digitaliju kad su veliki formati u pitanju

Pa kao shto rekoh, sve se svodi na to da su potrebni odredjeni uslovi da bi film velikih formata "sijao", a isto je i za digitaliju velikog formata. Manji digitalni senzori su mnogo univerzalniji i omogucavaju puno onoga shto film bilo kog formata nikada nije mogao, a i APS-C je dovoljno kvalitetan za vecinu primena, da ne pricham o FFu...
 
Poslednja izmena:
jel se smisao rezolucije uglavnom na to koliko veliku sliku mozes da uradis a da je dobrog kvaliteta?

u principu, to je to ....

za "svadbarske" FOTKE OD 13X18 CM, I VIŠE NEGO DOVOLJno JE 2 mp .....

ne zaboravi da su se i pre 50 godina pravili bilbordi pored puta. Te fotke su sa filma uveličavane ..... negde sam gledao neku fotku grada iz aviona, sa filma, mogao si da je zumiraš iha-ha .... ali sve to NISU filmovi koje mi danas kupujemo kod fotografa za 150 dinara :)
 
Na klasičnom filmu se MPixeli mogu uporediti sa zrnom, a ono zavisi od osetljivosti filma i hemije koja je primenjena (diafilm ima znatno sitnije zrno nego negativ film za istu osetljivost), tako da je recimo postojao i film ispod 50 asa , a za 50 asa kvalitetan diafilm je sigurno preko 50mp,.....

Sve u svemu kad imaš puno svetla, sa klasikom su moguća čuda u odnosu na digitaliju kad su veliki formati u pitanju

MegaPixele zaista treba upoređivati samo sa veličinom zrna na "analognom" filmu, a veličina zrna je uvek zavisila od
1) osetljivosti filma - što manje DIN/ASA to bolje
2) veličine (dimenzija) negativa/pozitiva
3) kvaliteta filma
4) upotrebljenog razvijača (developer) kod razvijanja filma
5) procesa razvijanja
 
ako se neko seca onih 110 film kamerica - kodakovih,
taj film je bio sigurno duplo veci od senzora canona a70 koji pravi nemerljivo bolje fotografije. ja sam kao klinac razvio brda tih 110 fotografija, i dan danas ih imam. jednostavno je to neuporedivo. a bas na tim malim formatima se vidi koliko je chip superiorniji u svakom pogledu nad bilo kojim filmom.
a pre jedno par godina kada bi to rekao bila bi to heres
 
ako se neko seca onih 110 film kamerica - kodakovih,
taj film je bio sigurno duplo veci od senzora canona a70 koji pravi nemerljivo bolje fotografije. ja sam kao klinac razvio brda tih 110 fotografija, i dan danas ih imam. jednostavno je to neuporedivo. a bas na tim malim formatima se vidi koliko je chip superiorniji u svakom pogledu nad bilo kojim filmom.
a pre jedno par godina kada bi to rekao bila bi to heres

Imao sam par tih Kodakovih 110 aparata, koji su išli na kasete sa filmom sa 12 ili 20 snimaka i sa onim četvororostranim blicevima koji su mogli da opale 4 puta....

Tu se nije radilo toliko o veličini filma/čipa, koliko o očajno lošem objektivu -jednostavnom (fiksfokus) i plastičnom. Što je i normalno, jer ti aparati nisu bili ni predviđeni za fotografije veće od 9x12 cm.
 
a razlucivost objektiva - crtanje ?
to je valjda kljucno, medij samo belezi, sto objektiv pruzi u ravan filma - chipa
cak nije ista rezolucija sociva u centru (ostrije) pa ka preiferij opada
pre se to u ozbiljnim testovima iskazivalo u linija po milimetru
ozbilnija sociva Zeis, Schneider Kreuznach pa cak i ona od pre 30-40godina daleko, daleko vise pruzaju od ovih racunarski dizajniranih plastika
a i klasican film se i dalje razvija...
ipak se i dan danas ozbiljne stvari fotografisu na film, srednjeg ili velikog formata,
a da ne govorimo o bioskopskim filmovima, tu nema boga ...
 
@zost - tacno. medjutim i danasnji aparati na recimo nekim erikson telefonima sa chipom 10x manjim od 110 formata daju bolje/iste rezultate, sa sve fix fokusom. a chip velicine 110 formata je vec ozbiljan medijum - dok je na filmu bio na granici podnosljivog. inace bi pravili i manje.
 
Poslednja izmena:
Kvalitet 110 format filmova nikad nije bio u klasi 35mm (da je 110 format veličine 35mm, prosečan film 110 bi davao lošije fotke tj krupnije zrno i lošije boje od prosečnog filma 35mm), kvalitet hemije na filmu je niži i to je to.
Ne znam da li je neko čuo za diafilm (film kojim se nakon razvijanja direktno dobije pozitiv na samom filmu) pa se posebnim postupkom (potpuno drugom hemijom) uvećavaju i prave fotke, sa tim i dan danas na zapadu rade profi fotografi kad žele velike formate (poster varijante) ili naslovne strane šasopisa, diafilm je za klasu iznad negativ filma po vernosti boja i zrnatosti (MPixelima uprošćeno rečeno).
Sa diafilma se projektorima može projektovati slika na platno impozantne veličine.

Lično sam pre 30 godina prisustvovao izložbi fotografija koja je bila ustvari projekcija sa diapozitiva uz komentare samog fotografa, posle toga priča sa autorom, a ako hoćeš fotke i dalje da gledaš, kupi album, štampano izdanje. Doživljaj je potpuno drugačiji, a rađeno sa 35mm, treba to videti,....

Kvalitet digitalne fotografije je dostigao nivo kad za retko koju stvar profi mora posegnuti za klasikom, to ne sporim. Naročito cena po škljocu (praktično nula) i mogućnost naknadne obrade.

A da klasika ima svoje draži, ima itekako.

Škljoc, i to košta, pa ti sad razmisli debelo kad ćeš škljoc.
I kad si škljoc, malo toga možeš promeniti ili uticati na krajnji ishod (tj malo u odnosu na digitaliju danas).

Ko je naučio sa klasikom da fotka pa posle prešao na digi, zna šta pričam,....
 
@zost - tacno. medjutim i danasnji aparati na recimo nekim erikson telefonima sa chipom 10x manjim od 110 formata daju bolje/iste rezultate, sa sve fix fokusom. a chip velicine 110 formata je vec ozbiljan medijum - dok je na filmu bio na granici podnosljivog. inace bi pravili i manje.

Slažem se sa tobom - ja nisam ni poredio veličinu čipa ili filma, samo sam dao komentar na temu zašto je 110 format (sa jednostavnim Kodak aparatima) davao loše fotografije.
 
Poslednja izmena:
a razlucivost objektiva - crtanje ?
to je valjda kljucno, medij samo belezi, sto objektiv pruzi u ravan filma - chipa
cak nije ista rezolucija sociva u centru (ostrije) pa ka preiferij opada
pre se to u ozbiljnim testovima iskazivalo u linija po milimetru
ozbilnija sociva Zeis, Schneider Kreuznach pa cak i ona od pre 30-40godina daleko, daleko vise pruzaju od ovih racunarski dizajniranih plastika
a i klasican film se i dalje razvija...
ipak se i dan danas ozbiljne stvari fotografisu na film, srednjeg ili velikog formata,
a da ne govorimo o bioskopskim filmovima, tu nema boga ...

Ti si apsolutno u pravu - ja sam ovde već više puta pisao da kvalitet objektiva ima apsolutni prioritet (a uz to kod digitalaca i kvalitet OIS - image stabilization), pa tek onda čip i ostalo. A na tvoj spisak dobrih objektiva obavezno idu i Leitz objektivi.
 
@ vladej

Dijapozitivi se prave umesto negativa često i zato što je sa dijapozitiva mnogo lakše procenjivati fotografiju - boje, slaganje boja, detalje... A profesionalci koji ne mogu da čekaju rarvijanje dijapozitiva za to koriste polaroid aparate. Sećam se da su Hasselblad aparati (6 x 6 cm) imali izmenjive (polaroid ili film) kasete. No, to je sve odavno poznato. BTW, pošto je pre par dana bio i Titov dan mladosti, da spomenem da je Tito mnogo voleo da slika, a obožavao je polaroid.

Ja sam lično pre dosta godina pravio dijafilmove i seanse sa njima. Naravno to nije bila umetnost, nego ono što je mene i publiku interesovalo. Tada su na ceni bili "caroussel" projektori, a trebalo je imati i dobro "platno" (ekran). ...
 
Nazad
Vrh Dno