Pročitao juče knjigu Đubre od Vidojkovića, i jedina stvar koja je dobra je da knjiga nije obimna i da se pročita za par sati čitanja.
Što se same knjige tiče veliko razočarenjem jer kad se izbace scene drogiranja i seksa (nespretno i neuverljivo opisanog), ostaje možda ukupno deset strana neke kao nazovi radnje koja je na nivou drugog razreda osnovne škole.
Nažalost, Vidojković je zajahao popularnu temu mislivši da je to dovoljno i sve upropastio, i osim pokojeg duhovitog nadimka glavnih protagonista koji su ustvari akteri naše političke scene u RL, nema ni naznake neke duhovitosti.
Tako je sve traljavo napisano da svakako ne mogu da potvrdim onu rečenici da će Đubre ostati kao pisano svedočanstvo jednog vremena izrečenu na promociji knjige od strane kritike, jer ovako kakvo je nije čak ni trosatna razbibriga i zanimacija, a kamoli nešto ozbiljnije.
Ne mogu da se otmem utisku da Vidojković (koga inače gotivim zbog drčnosti i oštrog jezika) kao pisac ozbiljno stagnira, čak i nazaduje, i da su mu prv i drugii uradak (Demoni i Kandže 1), ma koliko sirov i loše napisani, ustvari i najbolji, jer je ako ništa drugo, radnja je imala jasan koncept, glavu i rep, jasnu ideju, veliku energiju...
Ne znam da li je problem u tome što se on možda smoubedio da je neki pisac (kako kaže Ivo Andrić ovog vremena) ili je ponestalo tema, a zanatski je slab pa ne može da iznese, pa je jednu nepresušnu temu za sprd, *******ciju ali i priliku za ozbiljne pouke, u Đubretu kilavo i nikako obradio...
Ostaje mu samo uteha da mu je ovo najprodavanija knjiga, ali tu su presudnu ulogu odigrale najavljena tematika i (neispunjena) očekivanja, ali verujem da mu prosečan (non fanboy) čitalac sledeću knjigu neće kupiti, ako ništa da ga "kazni" za ovu književnu brljotinu, tim pre što vidim da je već ištancao neku sprdačinu i splet kratkih priča pod nazivom MarKOVIDojković, naravno u produkciji Lagune...