Bilo je svega i svacega, ali WOW efekat koji je Crash 1 izazvao se retko gde vidjao. Tad je novost bila sto je uopste 3d, a prelazak u 3d je po pravilu znacio katastrofu bar u nekom smislu vezano za gameplay, a kod crash-a je sve odradjeno savrseno. Koliko sam se iznenadio kad sam posle par nivoa shvatio da postoje delovi gde ides "na dole", pa gde je pogled sa strane, kao u old school platformama, ma sve je predobro osmisljeno.
Gameplay uopste je nikad bolji, to je prva igra tog tipa koja je 3D, a i dalje imas dobar osecaj, odziv i preciznost kontrola kao u 2d-u i da ti generalno bude prijatno da igras.
Posle toga se cela industrija promenila, pa su i ocekivanja bila skroz drugacija, ali trenutak kad je kec izasao je bio bas poseban.
Kad sam video onaj nivo gde jases svinju, samo sto mi suze nisu krenule (bio sam klinac 🙂) i poceo da smisljam jos bolje strategije za ubedjivanje caleta da mi kupi playstation...(igrao sam ps1 od prvog dana gde sam stigao, ali sam dobio svoj otprilike kad je crash izasao).
Iako je cale imao sluha za te stvari, sam mi je kupio Amigu, C64 i Atari 2600 pre toga, nije pao dok nije video kako igram Total NBA 96 (ili NBA Shootout u ntsc verziji) sa drugarima na iznajmljenom playstation-u 🙂. Trenirao sam basket, pa je mozda nekako povezao da je to korisno, a verovatno se i on usrao koliko je dobro 😀. Mislim da je bilo presudno to sto je video Divca i cuo komentatora kako se dere Vladeee Diivaaac 🙂