Pa super, opet su argumenti na nivou to je tako jer ja tako kazem.
Svi argumenti su mu takvi. OK, jasno mi je, čovek igra sandbox/survival naslove i želi maksimalan razvoj u tom pravcu. Ali je problem što onda retroaktivno posmatra svet igara samo kroz primesu "ajde da ja vidim šta je u kom periodu vodilo ka razvoju igara kakve ja danas igram" i onda ispada da je samo to valjalo, iako su možda prethodnici tih igara zapravo bili krš. Kada tako razmišlja, sasvim je logično da će mu Morrowind biti neki jednodimenzionalni kvazirpg koji je neminovno vodio ka Falloutu 4. Mada, ups, mmike je jedan od najvećih branitelja Fallouta 4, tako da ni po tome nije dovoljno dobra argumentacija.
Meni su u sećanju ostajale igre koje su pokušavale nešto novo, nešto drugačije, koje su eksperimentisale i bile ispred svog vremena, koje su pokušavale da ponude nešto više. Međutim, ne nešto više u kvantitativnom smislu, 100 sistema, 1200 sati gejmpleja, već nešto više u smislu da budu naredni korak u razvoju elemenata igranja. U to vreme su mi četiri igre bile najomiljenije - Battlezone, Independence War 2, System Shock 2 i Morrowind. E sad, iz današnje perspektive se može reći da su to neke 3D igre koje su usr*le ceo koncept igranja pre njih. Za mene su to bile igre koje se nisu libile da pomeraju granice. Od te četiri igre, tri su bankrotirale. Svaka je pokušala da napravi nešto što smo svi videli 1000 puta, ali da te ubaci u taj svet. Da ne klikćeš po ikonicama, već da budeš tamo, na bojnom polju ili svemiru (Battlezone, Independence War 2), da ne zamišljaš kako teren izgleda već da se baš ti šetaš zamkom ili ostrvom ili svemirskim brodom (System Shock, Morrowind). Zato su mi i ostale urezane u sećanje. Zato danas, kada vidim ARK, koji pokušava da iskombinuje sve najbolje iz survival igara, i pride te počasti dinosaurusima, pa se još redovno apdejtuje, naravno da ću da poklonim poverenje tom naslovu pre nego nekom drugom generičkom survivalu.
Inače, ne vidim razlog da se čovek uvredi zbog moje konstatacije. Na svim mestima se ponosi što igra jedan uži spektar igara, kuka kako nema šta da igra, a onda kada kažem da igra uži spektar igara, kao da sam ga ujeo za dušu. I ja igram usku grupu igara. Samo što ja neću da odbacim igru zato što ima kampanju ili priču, početak i kraj, pošto tražim od svakog naslova da ima hiljade sati gejmpleja. Čemu to.
Nego da stanem ovde, posto diskusija ne vodi nikuda. Kao sto ti ocigledno neces promeniti misljenje, necemo ni mi, tako da je besmisleno.
Samo cu za kraj da ti odgovorim na pitanje zasto developeri napustaju PC platformu, posto si tu pomesao uzrok i posledicu.
Nisu developeri presli na konzole zato sto su igre za PC postale lose i neinventivne, nego zato sto su ih tamo usmerili izdavaci jer ih tamo ceka vise novca.
Od kraja devedesetih godina postaje prakticno nemoguce izdati igru bez nekog jakog izdavaca iza sebe. Ti isti izdavaci pocetkom 21. veka su skapirali da ih na trzistu konzola ocekuje veci profit, sto zbog otezane piraterije, sto zbog vece cene igara. Iz tog razloga developerima nije ostalo mnogo izbora - ili ce raditi onako kako izdavaci sviraju ili nece raditi uopste. U poslednjih pet godina developerima postaju dostupne alternativne mreze distribucije igara i postaje moguce zaobici izdavace. I sta se desava? Zamisli, ponovo krecu da cvetaju igre kakve su pravljene u periodu od 1998-2005. godine (upravo onakve zbog kojih su po tvojim recima developeri pobegli sa PC trzista).
Mogu da napisem i uzrok zasto su konzole pocele da donose vise novca, kao i zasto je doslo do trenda uproscavanja gameplay mehanike u igrama. To nema nikakve veze sa rpg igrama koje sam ja naveo (koje imaju prilicno slozenu mehaniku), nego sa strukturom trzista. Ali ipak ne bih ulazio u tu pricu da ne bi otpoceo neki flame rat ovde
Ima tu i jedna nezgodna istina koju PC Master Race zaobilazi. Ogroman broj igara koje su bile objektivni nosioci kvaliteta su jednostavno - pukle. Fallout je pukao, Thief je pukao, Battlezone je pukao, Baldurs Gate je pukao, System Shock je pukao...Ne mogu sada ni da se setim svega, a mrzi me da tražim, ali ogroman broj igara jednostavno nije opravdavao uloženo. Ili se uopšte nisu prodavale dobro, ili su se prodavale kako-tako, ili prodaja nikada nije dostigla veće količine u relativno razumnom vremenskom periodu da timovi mogu da povrate ulaganje, što je onda dovodilo do njihovog raspadanja. Lako je danas pričati da je X bio legenda, ali tada ga je trebalo kupiti, a proda se po 100-200k kopija i to je sve. Čak i toj Master Race populaciji nije bio dovoljno dobar jedan Thief ili System Shock da opravda postojanje Looking Glass Studiosa, ili Fallouti da mogu ljudi da nastave da rade sa daljim razvojem.
Dakle, nije tu samo do izdavača. Rekla je i publika šta je imala, svojim novcem i svojom kritičkom pameću. Ogroman broj igara je postao naknadno "legendaran", kada smo u jednom trenutku shvatili da "ovakvih igara više nema", pa smo se odjednom osevapili da Master of Orion X, Heroes of Might and Magic Y ili Imperium Galactica (još jedan moj favorit) Z jesu zapravo bile mnogo dobre igre, za koje nikad nismo imali volje ili vremena, ili smo ih igrali neko vreme i onda se još neko vreme vukao po hardu, dok ga nismo deinstalirali. Ja prvi, priznajem, što da ne. Što bih igrao 2000 sati HoMM III ako mogu da ga igram 100 sati i onda pređem na nešto drugo.
Sve u svemu, nimalo ne krivim developere što su otišli na konzole. Niti patim za time. Ono što mi je problem jeste da se sve eto tako proglašava za zaveru, za izdavačke probleme, za ovo ili ono, a da nismo u stanju da se pogledamo u oči i priznamo da na PC-ju to niko nije kupovao. Možda smo mi ovde u nekoj drugačijoj situaciji, jer je u to vreme carevala piraterija, pa su mnogi od nas to pikali i nekako očekivali da će na tom trulom zapadu svaki PC igrač da kupi sebi Baldur's Gate ili Fallout.
Što ne znači da i ti faktori koje spominješ ne postoje, naprotiv. Samo insistiram da se spomenu i ovi faktori o kojima ne volimo toliko da pričamo...