Postavlja se pitanje: prvo – radioizotopi joda osim u akcidentalnim uslovima uopšte ne mogu da se nađu u atmosferi, pa ne može da se govori o „nivou varijacija osnovnog nivoa zračenja“; drugo, ne treba ni komentarisati prateće nebulozne izjave stručnjaka po kojima „čestice joda danima lete kroz atmosferu, ali njihovo prisustvo ne zahteva sprovođenje mera zaštite“. A, šta tek reći na informaciju da su „čestice radijacije na velikim visinama i da nemaju nikakvog uticaja na predele gde žive ljudi“! Pa gde su to onda saradnici „PMF-a“ iz Novog Sada izmerili onih 0,4mBq 131J? A, sad ozbiljno: nije rečeno da se 131J u organizam unosi inhalacionim putem (disanjem), a preko pluća direktno dospeva u krv, te metaboličkim procesima u tiroidnu žlezdu. I da ponovim, u atmosferi radioaktivni jod uopšte ne sme da se nalazi ni u najnižim koncentracijama, što znači da ne može da se govori o dozvoljenim varijacijama osnovnog zračenja. Pošto ne znamo kako će se dalje razvijati situacija, valjalo bi da stručnjaci, primenom specifičnih ACG/B filtera za efikasnu apsorbciju svih radioizotopa joda, dođu do spoznaje njihovih stvarnih koncentracija u vazduhu, pa prema tim rezultatima preporuče da bar deca, majke dojilje i trudnice nepotrebno ne borave na otvorenom prostoru.