Citiram obojicu jer su slične izjave. Primer:
Kupio sam mobilni telefon od 500 evra ili HiFi pojačalo od 500 evra pre xy godina. Odlučio sam da prodam i vrtim oglase da vidim koliko vredi moja stvar. U oglasima ima dosta primeraka i mog telefona i mog pojačala (namerno nisam uzeo sa primer IT opremu iako je priča identična). Ali većina je u lošem stanju i bez opreme i ko zna odakle su stigli, verovatno sa otpada ili kradeno od preko, kupljeno za 10-20 evra na buvljaku i prodaje se za 100. Cene su za ovaj primer recimo oko 100 evra. Ja sam sačuvao i telefon i pojačalo u besprekornom stanju, imam kompletnu opremu, stavljam cenu 100 evra i niko me ne zove jer je moja cena ista u moru "istog" predmeta u oglasima.
Ko je prodavac a ko prepordavac neka se prepozna sam.
Zašto se cene auto polovnjaci kod nas od prvog vlasnika kupljenog novog u Srbiji? Jer mu je poznata istorija. Čak i preprodavci automobila kad nalete na neki takav primerak upravo tako ga opisuju misleći da je isto kad ga prodaje taj prvi vlasnik i prvi preprodavac koji ga je kupio od prvog vlasnika.
Evo ti dalji primer za pojačalo, ako neko i nabavlja HiFi komponente ali se razume u elektroniku pa uzme otvori istestira uređaj, zameni sve što je dotrajalo, to već ima smisla i polovni uređaj bez obzira što je sa buvljaka ako je u dobrom stanju i servisiran ima smisla kupiti. Ali ako prodavac plati pojačalo 20 evra i da ga u oglase za 100 a samo ga je obrisao spolja vlažnom krpom, nabacio mutne slike u oglas i opisao predmet "svira super" šta ja treba da mislim o takvom (pre)prodavcu?