Čekaj malo. Ovde mi nešto nije jasno. Da li ti misliš da na ovom svetu postoji neka škola koja je prava za tebe? Da li vi ispod što ste ga savetovali mislite da postoji neka prava škola za njega? Škole nisu pantalone, pa da izabereš broj i uđeš u njih. Čovek ima 15 godina i potpuno je normalno da ne zna šta hoće, a vas 99% ga sigurno ne poznajete i imate hrabrosti da kažete "e ovo je za tebe". Mislim, kako možete tek tako da se frljate školama

.
Pre svega, kod nas još uvek ne postoji škola koja će te nešto naučiti. Postoji brdo škola koje će te nešto učiti, ali mislim da nema ni jedne koja će te naučiti. E sad, reci mi, da li je vredno toga da te 4 godine neko mrcvari, da 4 godine vučeš kečeve iz primarnih predmeta kod nekih profesora i profesorki koje imaju po 75 godina i ne vide dalje od druge klupe?
Ne smeš ni jednoj školi da se prepustiš. Use i u svoje kljuse, jelte

. LM, šta je poenta moje priče. Kada odeš na fakultet, prvo što ti profesori kažu, "sad lepo zaboravite sve što ste radili u srednjoj školi, to ne valja". Pa sve od početka. Treba da izabereš neku školu gde ćeš pre svega imati dovoljno vremena za sebe, za ono što te interesuje. Ti sad imaš 15 godina, ko kaže da će tebe programiranje interesovati celog života, ti to ne možeš da znaš jer nisi formirana ličnost, a godine kada srednja škola preseca osnovnu su najkritičnije i strašno je što baš tada moraš tako važnu odluku da doneseš. Mada i nije toliko strašno ako shvatiš da te srenje škole ništa naučiti neće.
Dakle, izabrati školu gde ćeš imati vremena prvo za sebe, pa za okolinu, pa tek onda za školu koja ne služi ničemu. Treba imati vremena i za te fensere, to nije ništa strašno, u takvom vremenu živimo, pre 10 godina su ribe nosile zelene ili ljubičaste helanke i slušale "Ivan - 200 na sat", a ortaci nosili pištolje u školu. Budi srećan kad vidiš žensko koje nosi bele japanke, bele 3/4 pantalone, beli top, veliki providne naočare i ima šatiranu kosu i kaže da sluša tech.house, makar dok na splavu ne krenu narodnjaci.
Ja sam išao u školu u odeljenje koje je imalo najviše ortaka u istoriji škole, 10, a riba je 3-3.5x više po odeljenju. U školi su nam radile domaći, pismene, kontrolne, sve redom. Na exkurziji su nam peglale odeću, prale, nameštale kosu, masirale, raspakivale i pakovale, pedikirale i manikirale. Profesori su sa nama uvek bili kao neka bliža rodbina i uvek će mi, manje više, ostati u sećanju kao pozitivci. Vremena sam uvek imao za sebe i za druge i srećom, bavio sam se onim čime sam hteo. Na primer, da sam hteo da se bavim programiranjem, toliko sam slobodnog vremena imao da sam mogao da naučim više nego svi oni na etfu ili matematičkoj gimnaziji, bez obzira što na informatici dalje od excela nismo stigli. Ali nisam, razne stvari su me interesovale i prolazio sam razne faze tokom srednje škole i drago mi je što mi škola nije predstavljala prepreku za to.
A što se fakulteta tiče, kad dođeš na red da upišeš fax i onako će svi sadašnji državni fakulteti propasti, a za privatne će ti i onako samo kinta trebati...
Naravučenije: upiši neku laku školu, sa dosta riba, da ti bude blizu gajbe i da oko škole ima dobra klopa da se kupi i da se sedne u neki kafić sa hladom tokom maja i juna...