Ovo ce tesko da pogodi G@W-a.
hoce li se ovaj topik moderisati od bezvezne pljuvacine. dobra kritika je uvek dobro dosla al lupetanje nekog kome se ne svidja igra je totalno nepotrebna, nek zaobidje topik
Pošto me gospodin
Degustator (g1) prozvao a gospodin
apokaliptični RPGovac (g2) zabranio da komentarišem Kolodjuti odlučio sam (g3) da se tim svojevrsnim fenomenom pozabavim u ovoj temi. Ipak je Kolodjuti više od igre.
Daću moje viđenje fenomena Call of Duty uz ostvrt na neke druge bitne igre iz tog žanra sve imajući u vidu moje gejmersko iskustvo.
Beše jedno vreme u kojem su se počele pojavljivati prve onlajn multiplejer pucačine čiji je Kralj bio Joca Karmak. Joca, gik kao i većina tadašnjih kompjuteraša je bio u sci-fi, dark fazonu što je dovelo do toga da su njegove igre bile totalna fantazija, bez ikakvog uplitanja realnosti. Pošto je on bio Kralj, ostali podanici su sledili njega i pravili isto nerealne igre (Unreal, Shogo, Hexen, Jedi Knight, Duke Nukem itd.)
To je trajalo neko vreme i svi bili srećni i zadovoljni ali kao što uvek biva ljudska različitost i tendencija da sve smori u velikim količinama je dovela do pojave modova za najpopularniju multiplejer igru tog vremena, Quake 2. Jedan od tih modova se zvao Quake 2 i bio je pokušaj da se unese koliko toliko realističnosti u nerealno Quake okruženje.
U to vreme se desila revolucija u svetu FPS igara poznatija kao Half Life. Iako se igra bavila vanzemljacima ipak je sam kostur igre bio drugačiji, realniji od prethodnih igara što je navelo dva mlada modera da po uzoru na Action Quake počnu razvijati realističan mod. Oni su toliko daleko otišli u tom svom realističnom stremljenu da su kreirali mod koji izuzetno dobro simulira anti-terorističke operacije. Izbacili su mnoge karakteristične elemente tadašnjih FPS igara, poput svemirske fizike, powerupova i paketića sa zdravljem i implementirali kupovinu opreme pre partije a onemogućili izmene karakteristika likova kojeg vodimo.
Pošto su ljudi konačno dobili ono što su žarko želeli a ranije nisu imali i pošto je Kvejk smorio Counter Strike doživljava nezapamćen uspeh i planetarnu popularnost. Kralj je mrtav, živeo novi kralj!
Koju godinu posle nepoznati švedski studio, po izdavanju i solidnom uspehu i kritika igre Codename Eagle koja je nudila novine u tom žanru (vozila), dobija ponudu od velikana industrije Electronic Arts-a da urade multiplejeri pucačinu za njih, drugačiju od drugih. Pojavljuje se igra smeštena u WWII sa mnogo većim mapama, sa podrškom za mnogo više igrača nego što je nudio CS, sa neizbežnim vozilima koja donose novi taktički element u FPS igre i doživljava veliki uspeh. Kruna CSu nije spala ali je određen broj igrača prepoznao budući pravac u kome će ići multiplejer igre i Battlefield dobija brojne nastavke.
Tako negde, posle HL a pre Battlefielda za PC izlazi verzija čuvene igre za PSX Medal of Honor. To je još jedna igra smeštena u WWII, ovoga puta obogaćena solidnom kampanjom za jednog igrača.
Američki novoformirani studio Infinity Ward (formiran od strane ljudi koji su radili MOHAA) primećuje šta još fali a to je bolje dočarana kampanja za jednog igrača i prenošenje filmske atmosfere u svet igara. Izlazi još jedna igra smeštena u WWII ali sa puno skriptovanih sekvenci i izazito linearna ali uprkos tim nedostaticima doživljava veliki uspeh. Vraća se era interaktivnih filmova!
CoD doživljava nastavak koji u svet realističnih FPSova uvodi
Halo feature, regeneraciju. Početak propasti gejminga!
Stižu brojni nastavci, svaki beleži bolju prodaju od prethodnika. Igra se smešta među PC klasike i narod se poziva na stari dobri CoD.
Karakteristika nastavaka je prebacivanje sa WWII filmskog fazona (Saving Private Ryan) na moderne ratne filmove 80tih holivudske B kategorije (oni sa kioska sa Dolf Lundgrenom u glavnoj ulozi). Svaki nastavak je sve primitivniji i primitivniji i igra usled popularnosti postaje marketinško i političko oruđe američke administracije. Kvalietan gejming je umro 2010. godine, svi igraju CoD a igra se prodaje u 20 miliona primeraka.
Takođe u igru se uvode RPG momenti poput perkova i otključavanja opreme što je udaljava od realističnog fazona.
Za nove igrače po kojima CS predstavlja prvi FPS Call of Duty je napredak a za one koji znaju da je pre CS bilo nečega znaju da je CoD zapravo korak nazad u odnosu na CS. CS je realno gledano naprednija simulacija sukoba vatrenim oružjem od Kolodjutija.
Naravno da ovo ne može da ukapira neko ko je do pojave CoDa bio zarobljen u nekom od Vault-ova širom Wasteland-a.