Razmishljam o nechemu vec duzhe vreme. Posmatrajmo igrachku scenu u Srbiji u zadnjih pola decenije: sa jedne strane, tu su PC gameri, koji odvajaju od usta za novi hardver svakih nekoliko meseci, nerviraju se oko igara, jure drajvere i patcheve, a sa druge su konzolashi kojih kod nas stvarno ima mnogo, medjutim nemaju nekakav community (izuzev emulationgalaxu.co.yu-a)...
Nikada nisam pomislio da cu ovo da kazhem, ali su ti ljudi u pravu. Vishe sam ispizdio sa igrama za komp: konstantna potraga za novim drajverima (koji mi stalno obaraju 3dmarkove iz verzije u verziju), directx, kompatibilnost sa ovim ili onim, novi hardver, igre koje se od istih proshlogodishnjih razlikuju u par novih efekata a trazhe 3x jachu mashinu, kompjuteri koji uopshte nisu definisani kao pojam & celina i koje pravi i sklapa ko stigne (mnogo firmi sa svojim standardima koji nemaju veze jedan sa drugim, a opet rade, ko zna kako... intel/amd/ati/nvidia/via/*****/palac...)...
Takodje, igre na kompjuterima nisu namenjene samo ljudima koji su pre toga imali vishegodishnje iskustvo, vec ih kupuje ko stigne (pa i klinci koji ne znaju dupe da obrishu, ali zhele da igraju warcraft jer im lichi na lord of the rings)... primer telefonskog razgovora:
- kupio sam novu igru, shta treba da radim?
- prvo morash da je instalirash...
- a jel mozhe samo da se ubaci i da se igra?
- ne brate, nije ti ovo sony... ( :beat: )
... (pola sata kasnije, posle mukotrpnog objashnjavanja i chitanja svakog ekrana iz setup-a) ...
- i shta sad?
- sad proveri da li ima crack na cd-u?
- da li ima shta?
... (deset minuta kasnije, posle jedva iskopiranog crack-a) ...
- sad lepo upalish...
- e ******, pojavi mi se uvodni ekran, i onda me izbaci nazad u windows...
- a koji su ti drajveri za grafichku...
- koji su mi... shta?
- dobro, nema veze... koji je kompjuter?
- pentiJum 4...
- shta bre pentium 4, koji je procesor i grafichka?
- ne znam, rekli su mi da je pentiJum 4...
- <chupanje kose> :cuss:
i kako ja sad da se natezhem sa nekim ko je kupio komp u, recimo, jugodati, i kome su uvalili integrisan krsh sa 128 MB rama placen Boga oca, i programima koji u svakoj opciji imaju copy-protection zashtitu u vidu serijskog broja, i ko zheli da mu svi programi rade stalno & uvek, a pola sata baljezga o moralnoj neprihvatljivosti piraterije (i kako standard nije nikakav izgovor, a nema veze shto amer za svoju platu mozhe da kupi vishe originala nego ja pirata) jer je video na televiziji 'pazi da je legalno'... pazim ti se na mami, filthy motherfuckeru... enivej...
a narochita zabava je objashnjavati ljudima shta znache natpisi 's/n: ...' i 'posle instalacije iskopiraj crack...' na disku koji su kupili na buvljaku...
uglavnom, pc gaming danas je katastrofalan...
kada sam pochinjao sa igranjem na pc-u '96, sva nauka je bila da otvorish norton commander, nadjesh .EXE koji treba i vozish... kada sam kupio komp oko nove '99 godine, ni tad nije bilo toliko strashno: instalacije su bile jednostavne, a eventualno igre sa 3D akceleracijom su se same prebacivale u soft rendering, pa ni tu nije bilo puno mozganja...
poenta: igranje sluzhi za opushtanje, a ne nerviranje, svadjanje i worshipovanje 3d marka kao osnovnog programa na kompu pored windowsa... vishe mi se sve ovo smuchilo, i razmishljam da batalim ovo ******, kupim nov PSOne za 75 eur i igram se kao da je '98... tad mi je bar bilo lepo, igrao sam igre radi sebe i druzhenja sa ortacima...
shta vi mislite o svemu ovome?
Nikada nisam pomislio da cu ovo da kazhem, ali su ti ljudi u pravu. Vishe sam ispizdio sa igrama za komp: konstantna potraga za novim drajverima (koji mi stalno obaraju 3dmarkove iz verzije u verziju), directx, kompatibilnost sa ovim ili onim, novi hardver, igre koje se od istih proshlogodishnjih razlikuju u par novih efekata a trazhe 3x jachu mashinu, kompjuteri koji uopshte nisu definisani kao pojam & celina i koje pravi i sklapa ko stigne (mnogo firmi sa svojim standardima koji nemaju veze jedan sa drugim, a opet rade, ko zna kako... intel/amd/ati/nvidia/via/*****/palac...)...
Takodje, igre na kompjuterima nisu namenjene samo ljudima koji su pre toga imali vishegodishnje iskustvo, vec ih kupuje ko stigne (pa i klinci koji ne znaju dupe da obrishu, ali zhele da igraju warcraft jer im lichi na lord of the rings)... primer telefonskog razgovora:
- kupio sam novu igru, shta treba da radim?
- prvo morash da je instalirash...
- a jel mozhe samo da se ubaci i da se igra?
- ne brate, nije ti ovo sony... ( :beat: )
... (pola sata kasnije, posle mukotrpnog objashnjavanja i chitanja svakog ekrana iz setup-a) ...
- i shta sad?
- sad proveri da li ima crack na cd-u?
- da li ima shta?
... (deset minuta kasnije, posle jedva iskopiranog crack-a) ...
- sad lepo upalish...
- e ******, pojavi mi se uvodni ekran, i onda me izbaci nazad u windows...
- a koji su ti drajveri za grafichku...
- koji su mi... shta?
- dobro, nema veze... koji je kompjuter?
- pentiJum 4...
- shta bre pentium 4, koji je procesor i grafichka?
- ne znam, rekli su mi da je pentiJum 4...
- <chupanje kose> :cuss:
i kako ja sad da se natezhem sa nekim ko je kupio komp u, recimo, jugodati, i kome su uvalili integrisan krsh sa 128 MB rama placen Boga oca, i programima koji u svakoj opciji imaju copy-protection zashtitu u vidu serijskog broja, i ko zheli da mu svi programi rade stalno & uvek, a pola sata baljezga o moralnoj neprihvatljivosti piraterije (i kako standard nije nikakav izgovor, a nema veze shto amer za svoju platu mozhe da kupi vishe originala nego ja pirata) jer je video na televiziji 'pazi da je legalno'... pazim ti se na mami, filthy motherfuckeru... enivej...
a narochita zabava je objashnjavati ljudima shta znache natpisi 's/n: ...' i 'posle instalacije iskopiraj crack...' na disku koji su kupili na buvljaku...
uglavnom, pc gaming danas je katastrofalan...
kada sam pochinjao sa igranjem na pc-u '96, sva nauka je bila da otvorish norton commander, nadjesh .EXE koji treba i vozish... kada sam kupio komp oko nove '99 godine, ni tad nije bilo toliko strashno: instalacije su bile jednostavne, a eventualno igre sa 3D akceleracijom su se same prebacivale u soft rendering, pa ni tu nije bilo puno mozganja...
poenta: igranje sluzhi za opushtanje, a ne nerviranje, svadjanje i worshipovanje 3d marka kao osnovnog programa na kompu pored windowsa... vishe mi se sve ovo smuchilo, i razmishljam da batalim ovo ******, kupim nov PSOne za 75 eur i igram se kao da je '98... tad mi je bar bilo lepo, igrao sam igre radi sebe i druzhenja sa ortacima...
shta vi mislite o svemu ovome?