Šta je novo?

Horor

Dead Space? :)
Posteno me strecno par puta... nastavci su meh...

Momci,videh pre par meseci trailer za neku horor igru,gde nemas normalan view vec fora sismisa neka eho fora...kako hodas ili udaras u nesto vidis talase koji prave obrise prostorija pa vidis kuda treba ici... tako nesto... o cemu se radi?
 
nesto meni spejs nije depresivan,par puta sam pocinjao tu igru,nikako da je ozbiljnije probam.
 
ja licno metro i bioshock ne bih stavljao u horror...

inace, nisam igrao ali ako se dobro secam S.T.A.L.K.E.R. se racuna kao FPS horror.
 
ako cemo tako i diablo svaki deo (da,pa cak i treci) je horor.
 
I dark souls kec je onda.

Po meni, andajing, pa dvadeset praznih mesta, amezija 1, sajlent dvojka, fatal frame...
 
ne kazem da je stalker horror, samo mi je tako ostalo u glavi... mada ako se secam, dodje mu na slicnu foru kao metro, tako da ga onda ne bih tu stavio...
od onoga sto sam igrao od fps-ova, a da racunam u neki horror bi bili samo Undying, F.E.A.R. i Condemned: Criminal Origins, sem ako ima jos nesto sto sam zaboravio...
 
ne secas se dobro,s.t.a.l.k.e.r. je tfps/rpg/i jos brdo toga mesap,a metroi su akcioni suteri.horor po definiciji za glavni cilj ima zabavu kroz plasenje igraca,a ni jedna ni druga igra uopste nemaju to kao primarni aspekat,koliko god bile "strasne" u momentima.isto vazi i za sve ove igre sto pisasmo ranije.s.t.a.l.k.e.r. najblize sto je prisao tome je u Misery mod-u ali tu je ampovano sve vezano za te igre,i rpg i takticki elementi i sve ostalo,tako da ni Misery nije primarno horor.
 
Rezident evil :) broj 1 dead space,doom 3,alone in the dark nemogu da se setim sada a ima jos naslova.
 
a ***, stalkera nisam ni igrao, vec samo davno pogledao neke gameplay-eve, tako da ne mogu da sudim, zato sam odmah naglasio da ga nisam igrao...
 
Pa sta cekas ? Odigraj stalkericu asap !
 
S.T.A.L.K.E.R. definitivno horor žanr. Stvarno ne znam šta neko očekuje od horor igre? Red room sa deep weba?
Niste igrali a svrstavate igru na osnovu toga što ste pročitali. Ja lično ne mogo da govorim mnogo o igrama koje nisam igrao ali, za one koje je jesam mogu pouzdano da pišem. STALKER ima horor elemenata. Horor igra nije samo survival horror ili igra prepuna jump scare-a. E sad svako ima volju da shvati nešto na svoj način.
 
Poslednja izmena:
Ne može se za nešto što ima samo horor elemente reći da spada u horor žanr.
 
Stalker je zanr za sebe :D.
 
Mislio sam na spominjanje horor elemenata, ne na stalker. Nisu dovoljni samo horor elementi da bi se za nešto moglo reći da spada u horor žanr... Široka je to tema, a tek sam ustao :d.

Edit: Prvo bi trebalo definisati žanr, pa tek onda horor žanr.
 
Poslednja izmena:
Mislio sam na spominjanje horor elemenata, ne na stalker. Nisu dovoljni samo horor elementi da bi se za nešto moglo reći da spada u horor žanr... Široka je to tema, a tek sam ustao :d.

Edit: Prvo bi trebalo definisati žanr, pa tek onda horor žanr.

Naravno da nema neke posebne definicije. Tu se moze biti fleksibilan tj. u jedan kos trpati razne stvari koje imaju vise ili manje nekih atributa.
Ovde to vecina ljudi slabo kapira, hvataju se za neke grupe, pod grupe i klasifikacije koje su negde procitali na netu, koje je neko upotrebio prilikom izlaganja, pa onda donose ovde - kao to je to i to i pripada tome i tome...odmah se vidi da takvi nemaju pojma o cemu pricaju i da su copy paste botovi.

Horora ima u manje vise u vecini akcionih igara bilo da su rpg, fps ili avantura, gde je akcija tu je i horor. To je tipican zapadni mejnstrim, pop, koji dominira ukusima potrosaca u industriji zabave...krv, oruzje i unistenje jednom recju - kauboji i njihov sistem vrednosti koji je promenio odelo pa je od ubijanja za saku dolara napravio ubijanje na hiljadu nacina za saku dolara.
Iz te matrice na elemenarnom nivou a u vezi sa povecanjem/pomeranjem traznje indukovane promenama ukusa, koji su opet diktirani i stvoreni u holivudskoj kuhinji stvorenih ukusa koje se putem TV-a ubacuju u mozak zauzetih poslom i u kreditima obicnih ljudi...na taj nacin se upravlja celom jednom industrijom u ovom slucaju indistrijom zabave...
 
po drugi put,horor je zanr koji primarno pokusava da zabavi konzumenta kroz strah.s.t.a.l.k.e.r. koliko god bio strasan na mahove ima sasvim druge fokuse.samim tim,nije primarno horor igra.sto ne znaci da SoC zajedno sa dugim Soc-om su najbolje igre ikad. :)
 
Horor kao žanr se može definisati, tj.već je definisan, ali da bi se to razumelo trebalo bi objasniti pojmove kao što su žanr, estetska namera, horizonti očekivanja, teme, motivi itd.
Nastajanje horor žanra je isto bitno za tu definiciju, a začeci su baš u anglo-saksonskoj literaturi.
 
po drugi put,horor je zanr koji primarno pokusava da zabavi konzumenta kroz strah.s.t.a.l.k.e.r. koliko god bio strasan na mahove ima sasvim druge fokuse.samim tim,nije primarno horor igra.sto ne znaci da SoC zajedno sa dugim Soc-om su najbolje igre ikad. :)

Da , strah - mada strah ima svoju svrhu a zabavu mu uglavnom nije namena...ne sad jer je to suvise konzervativno stanoviste, vec sto u industriji zabave zauzima prostor atributima koji imaju namenu da zabave, kao recimo smeh, sport, kviz cime dovodi do efekta istiskivanja...da da izgleda staromodno ali samo zato sto su mozgovi dobro isprani...jednostavno horora je previse, dobro je da ga ima tu i tamo ali dat mu je prevelik znacaj jer je jednostavno podignut na temeljima kulturne matrice nasilja...i tu je poenta...
 
Poslednja izmena:
Glavna odlika horora je da izazove strah, i one emocije koje su nam u svakodnevnom životu neprijatne. U tome se i razlikuje od ostalih žanrova koji se bave izazivanjem prijatnih emocija kao što su akcija, avantura, misterija, smeh, itd.

Edit: Evo šta Lavkraft kaže o tome:
Najstarija i najjača čovekova emocija je strah, a najstarija i najjača vrsta straha je strah od nepoznatog. Ove činjenice će osporiti mali broj psihologa, a na njihovoj neospornoj istinitosti utemeljene su, za sva vremena, nepatvorenost i uzvišenost neobične, stravične priče kao književne forme. Oko nje se lome koplja materijalističke izveštačenosti onih koji prianjaju uz često doživljene emocije i uz spoljne događaje, a i koplja naivno otužnog idealizma onih koji zanemaruju estetički motiv i prizivaju didaktičku književnost da bi čitaoca “uzdigli“ do podesnog stepena smejuljećeg optimizma. Ali, uprkos svem tom otporu, neobična priča je preživela, razvila se i dosegla blistave visove savršenstva zato što je zasnovana na jednom temeljnom, iskonskom principu čija čar, iako ne uvek univerzalna, mora, neminovno i neprekidno, da pokreće i mori duh istančane osetljivosti.

... duži citat u spoileru:
1. Najstarija i najjača čovekova emocija je strah, a najstarija i najjača vrsta straha je strah od nepoznatog. Ove činjenice će osporiti mali broj psihologa, a na njihovoj neospornoj istinitosti utemeljene su, za sva vremena, nepatvorenost i uzvišenost neobične, stravične priče kao književne forme. Oko nje se lome koplja materijalističke izveštačenosti onih koji prianjaju uz često doživljene emocije i uz spoljne događaje, a i koplja naivno otužnog idealizma onih koji zanemaruju estetički motiv i prizivaju didaktičku književnost da bi čitaoca “uzdigli“ do podesnog stepena smejuljećeg optimizma. Ali, uprkos svem tom otporu, neobična priča je preživela, razvila se i dosegla blistave visove savršenstva zato što je zasnovana na jednom temeljnom, iskonskom principu čija čar, iako ne uvek univerzalna, mora, neminovno i neprekidno, da pokreće i mori duh istančane osetljivosti.

Draž avetinjsko jezovitog je ograničena zato što od čitaoca traži izvestan stepen maštovitosti i sposobnost ili dar da se otkači od svakodnevnog života. Malo je, međutim, onih koji su dovoljno oslobođeni čarolija svakidašnjice i kadri da se odazovu kucanju što im dolazi spolja; zato će i priče o običnim osećanjima i o običnim događajima, ili o već poznatim bolećivim iščašenjima takvih osećanja i takvih događaja, uvek zauzimati povlašćeno mesto u ukusu i naklonosti većine, možda i s pravom, budući da te obične stvari sačinjavaju veći deo ljudskog iskustva. Ali, oni osetljivi su uvek sa nama i ponekad čudni sev mašte prodre u neki mračni, tajnoviti kutak najtrezvenije glave, tako da nikakva racionalizacija i nikakva frojdovska analiza ne mogu u potpunosti da ponište duboko uzbuđenje što ga izaziva šapat kraj ognjišta ili pusta šuma. Ovde su upleteni psihološki obrazac i tradicija, isto toliko stvarni i duboko ukorenjeni u mentalno iskustvo koliko i svi drugi obrasci i sve druge tradicije čovečanstva; stari koliko i religiozno osećanje, prisno povezani sa mnogim vidovima tog osećanja, isuviše pripadaju našem najskrivenijem biološkom nasleđu da bi izgubili prodornu moć koju imaju nad veoma bitnom, iako brojno nevelikom, manjinom našeg roda.

Čovekovi prvi instinkti i čovekove prve emocije uobličili su njegov odziv na sredinu u kojoj se zatekao. Određena osećanja zasnovana na zadovoljstvu i na bolu razvijala su se oko fenomena čije je uzroke i posledice mogao da razume, dok su se oko onih koje nije razumevao — a njegov svet je u prvim danima bio ispunjen njima — plela, sasvim prirodno, takva otelovljenja, neobična tumačenja i osećanja strahopoštovanja i straha koja nisu ni mogla da mimoiđu rasu sa tako malobrojnim i jednostavnim idejama i sa tako ograničenim iskustvom. Nepoznato, a to znači nepredvidljivo, postalo je za naše primitivne pretke jedan strašan i svemoćan izvor i blagodeti i nesreća koje su ljudski rod snalazile iz zagonetnih i vanzemaljskih razloga i koje su bez sumnje spadale u one sfere postojanja o kojima ništa ne znamo i kojima ne pripadamo. I fenomen snivanja doprineo je tome da se izgradi predstava o jednom nestvarnom ili neprirodnom ili natčulnom svetu; a u načelu, svi uslovi u kojima se razvijao taj divlji život u svojim prapočecima tako su snažno doprinosili osećanju natprirodnog da uistinu ne bi trebalo da nas čudi revnost sa kojom je čovek svoje nasleđeno suštastvo zasitio religijom i sujeverjem. I ta se zasićenost, kao pitanje proste naučne činjenice, mora smatrati trajnom sve dok je reč o podsvesti i o skrivenim instinktima; jer, iako se oblast nepoznatog hiljadama godina sve više sužavala, nepresušni majdan tajni guta, i danas, najveći deo spoljnjeg kosmosa, dok brojni ostaci snažnih nasleđenih asocijacija i dalje prianjaju uz predmete i uz procese koji su nekada bili nedokučive zagonetke, a i do danas su to ostali bez obzira na sva razumna objašnjenja. Još uvek postoji fiziološka fiksacija drevnih nagona u našem nervnom tkivu zbog koje bi oni dejstvovali i onda kada bi se naša svest oslobodila svih izvora čudesa.

Zbog toga što bol i strah od smrti pamtimo življe nego zadovoljstvo, i zato što su naša osećanja vezana za blagotvorne vidove nepoznatog bila oduvek podložna konvencionalnim religioznim ritualima, ona mračnija i zlotvornija strana kosmičke misterije upadljivo je istaknuta u našem folkloru prožetom natprirodnim. Tu težnju, naravno, pojačava i činjenica da su neizvesnost i opasnost uvek usko povezane, pa se usled toga svaki nepoznati svet pretvara u svet pretnje i opakih nagoveštaja. Ako se tom osećanju straha i zla pridoda radoznalost i neizbežna očaranost čudom, rađa se složena mešavina žestoke emocije i imaginativnog izazova koja će, zbog svoje beskrajne vitalnosti, neminovno postojati sve dok postoji i ljudska rasa. Deca će se uvek bojati mraka, a ljudi, čija je svest osetljiva na nasleđeni impuls, uvek će zadrhtati pri pomisli na tajanstvene i nedokučive svetove neobičnog života koji, možda, pulsira tamo negde u strujama s onu stranu zvezda ili na neki užasan način pritiskaju našu planetu u stravičnim razmerama koje su dostupne samo opažaju mrtvih i suludih.
 
Poslednja izmena:
Glavna odlika horora je da izazove strah, i one emocije koje su nam u svakodnevnom životu neprijatne.

^U najkracim crtama, mislim da je ovo sasvim dovoljno.

Ovde je "problem" izmedju ostalog sto ce se uvek neko javiti i reci "ova igrica/film/sta god meni uopste nije strasan/a, cak sam se jednom i nasmejao, nije to horor"... ok, mozda i nije klasican horor, ali ako ima elemente horora koji ce izazvati isti onaj strah na momente kao i "full horor igrica", pa zasto je ne bih spomenuo na temi koja je posvecena tom zanru?
 
Što se mene tiče, mogu da se pominju sve igre koje su kod nekog izazvale strah, ali postoji razlika u igrama gde su te emocije samo prolaznog karaktera, kao kozmetika, da nakratko zabave, i full horora sa namerom izazivanja straha tokom čitavog trajanja igre.

Edit: Inače mislim da su za izazivanje straha igre bolje od filmova.
 
Poslednja izmena:
Da , strah - mada strah ima svoju svrhu a zabavu mu uglavnom nije namena...ne sad jer je to suvise konzervativno stanoviste, vec sto u industriji zabave zauzima prostor atributima koji imaju namenu da zabave, kao recimo smeh, sport, kviz cime dovodi do efekta istiskivanja...da da izgleda staromodno ali samo zato sto su mozgovi dobro isprani...jednostavno horora je previse, dobro je da ga ima tu i tamo ali dat mu je prevelik znacaj jer je jednostavno podignut na temeljima kulturne matrice nasilja...i tu je poenta...

horor igre su tema,a igra po difoltu ima cilj da zabavi konzumenta.kojim sredstvom ce se koristiti je ono sto cini i definise zanr.video igre su pop proizvod,to sto neko svakog limburga meseca uspe i da kroz video igre izrazi neku umetnicku vrednost je sasvim druga prica.ovo ostalo sto ste i ti i ostali pisali,bez uvrede,mene licno ne zanima,narocito ne da polemisem oko toga na IT forumu.
 
Što se mene tiče, mogu da se pominju sve igre koje su kod nekog izazvale strah, ali postoji razlika u igrama gde su te emocije samo prolaznog karaktera, kao kozmetika, da nakratko zabave, i full horora sa namerom izazivanja straha tokom čitavog trajanja igre.

Edit: Inače mislim da su za izazivanje straha igre bolje od filmova.

naravno da postoji razlika ako je nesto prolazno, a nesto ciljno, u ovom slucaju izazivanje straha (kao i u svemu drugom)...
slazem se da su igre bolje u tome iz prostog razloga sto u samo igri ti ucestvujes, dok film samo sedis/lezis i gledas.... plus ce vecina horor filmova trajati oko sat i po, dok prosecna igrica traje dosta duze, tako da izmedju ostalog igrica ima priliku da te dosta duze drzi u tom nekom stanju straha, da se tako izrazim...

@umart
upravo sam hteo da kazem da je pojam zabave relativna stvar i da je definitivno ljudima zabavno da budu uplaseni ili da su u nekoj vrsti tenzije dok igraju neki naslov, jer da im je smor i neprijatno, pa ne bi je ni igrali, sem ako su psiho, mazohisti ili sta god... ako te cepa adrenalin dok igras igricu, to je extra stvar jer je uzbudjenje tu, ali si svestan da neces izaci iz toga sa bilo kakvom povredom fizickog tipa, sto sa nekim drugim stvarima koje izazivaju uzbudjenje i adrenalin i nije bas tako.

u svakom slucaju se slazem da tema treba da nastavi putem kojim je pocela i da je glupo razglabati u narednih 10 stranica sta je to strah, jer za to sigurno postoji neki drugi forum... sad bih u to ime dao jos neku horor igricu, ali ***, trenutno mi ni jedna ne pada na pamet :D
 
A avp 2.? Ono kad sa marincem bježiš kad te jure alieni?
 
Najjace je kad neko operisan od emocija (ne oseca strah niti bilo koju drugu emociju) krene da komentarise igre ili filmove , u smislu kako ga nista ne radi i sl.
Ipak budimo svesni da i takvi likovi mogu napraviti nalog na forumu i komentarisati, tako da nemojmo svaki komentar uzimati k srcu.
 
Ima naziv za ljude koji ne mogu da osete te primarne emocije. -Psihopate. Ne znači da je neko psihopata jer mu je porasla tolerancija ka hororu.
Besmisleno je više raspravljati šta je horor a, šta samo ima elemnte horora i dali se to može nazvati horor igrom. Ovo počinje da me podseća na raspravu o muzičkim pravcima. Znate kada se pojavi neki novi bend pa ih pitaju koju muziku svirate ,pa ono nabroje 5-6 pravaca od kojih za 4 nikad nisam čuo pa još dodaju "sa primesam pa još 2 pravca":)
Stalker,koliko se sećam, ima popriličnu horor atmosveru veći deo egrice me je držao porilično napetim. Samo hodanje kroz maglovitu,radioaktivnu sredinu je samo po sebi pomalo jezivo i onda u daljini ugledate drugog stalkera koji vam nije ni pretnja ali, vas prepadne.

Sad sam se setio manje poznata ali vredna pomene

Afterfall: Insanity i

NecroVision (mozda nema toliko horor elemenata ali zanimljiva je)
 
Poslednja izmena:
Meni je kao klincu svasta bilo strasno, danas sam mnogo vise otupeo ali zna taj strah od nepoznatog da me uhvati cak i kada je u pitanju obican jumpscare kojem prethodi pumpanje suspensa (onaj korejski strip me uvek iscima).

Danas ima puno ovih, pravih survival igara gde stalno bezis. Najbolje su Alien Isolation, Outlast i kraljevi zanra, igre od Frictional Gamesa. Ovi poslednji su narocito zanimljivi jer svoje igre prave na osnovu Lavkraftovih dela, koja su medju svim majstorima zanra prepoznata kao sam vrh. Tako im se zove i endzin, HPL engine ;)

Steta sto je otkazan novi Silent Hill. Jeste da bi bio Playstation only igra ali su tu trebali da rade veliki dizajneri. Del Toro nije los kada treba ispricati horor pricu ali Junji Ito, japanski crtac stripova cije je planirano ucesce skoro potvrdio Del Toro, je pravi ucenik Lavkrafta i verovatno najveci majstor horora u Japanu danas. Uz njega, Kojimu i Del Tora na kormilu, novi Silent Hill bi pokidao. Stvarno greota sto otkazase igru.
 
Ima naziv za ljude koji ne mogu da osete te primarne emocije. -Psihopate. Ne znači da je neko psihopata jer mu je porasla tolerancija ka hororu.
Besmisleno je više raspravljati šta je horor a, šta samo ima elemnte horora i dali se to može nazvati horor igrom. Ovo počinje da me podseća na raspravu o muzičkim pravcima. Znate kada se pojavi neki novi bend pa ih pitaju koju muziku svirate ,pa ono nabroje 5-6 pravaca od kojih za 4 nikad nisam čuo pa još dodaju "sa primesam pa još 2 pravca":)
Stalker,koliko se sećam, ima popriličnu horor atmosveru veći deo egrice me je držao porilično napetim. Samo hodanje kroz maglovitu,radioaktivnu sredinu je samo po sebi pomalo jezivo i onda u daljini ugledate drugog stalkera koji vam nije ni pretnja ali, vas prepadne.

Sad sam se setio manje poznata ali vredna pomene

Afterfall: Insanity i

NecroVision (mozda nema toliko horor elemenata ali zanimljiva je)

^ da ne slusas mozda ti, ili bar taj koji ti prica sta slusa, metal muziku, jer me to sa primesama i razglabanjem o pravcima najvise podseca na to? xD
iskreno je i meni pala na pamet ta paralela sa muzikom...
 
Vrh Dno