Zanzibar je posebno zabavan zimi, jer odlaziš iz snega na +29C.
Ko želi lepe plaže i more, Grčka je sasvim ok. Na 1-3 sata avionom. Ko želi da vidi nešto drugačije, neka pakuje kofere što pre
Mobilne mrežu su im u prethodnim godinama omogućile da preko interneta vide kako izgleda ostatak sveta i počinju da im se menjaju prohtevi i odnos prema posetiocima. Ono što se na Kubi desavalo prethodnih xx godina, a sada je ubrzano, na Zanzibaru se dešava brzinom svetlosti i kada jedna tako mlada i fizički spremna populacija, koja nema sta da izgubi, shvati da ih vlast ugnjetava, biće ustanak u krvi.
Hakuna matata stil života im je sada super, ali kada vide naša kola, garderobu, kuće....
Što se lepše strane tiče, Zanzibar je, još uvek, izuzetno bezbedan. Ako se nađeš u problemu, to će biti zato što te lokalci ne razumeju, ali će iz petnih žila da se potrude da ti pomognu. Jednu noć nam je pukao GPS u uskim uličicama Stone Towna i počeli smo da se vratimo u krug. Mali prostor, ali desi se. Lokalna tetka je pronašla nekog momčića koji zna malo engleski i odveo nas je do dela koji poznajemo, manje od 3 minut hoda. Pa smo još malo ćaskali sa njim, lokalni policajac koji je krenuo u noćnu smenu. Ima dobar, siguran i lak posao, ali hoće da beži preko. Svašta čuješ od ljudi koje nasumično sretneš, ne one koji su direktno povezani sa turizmom.
Što se bezbednosti tiče, kontinetnalna Tanzanija je skroz druga priča. Od uličnih prevaranata, preko mafije, do policije koja direktno reketira. Baš onako kako zamišljam afričku zabit gde vlada zakon jačeg. Tamo smo bili kratko, po danu, noću hotel. Na putu prema Mikumiju. Nezaboravan foto safari (lavica u zoo vrtu kroz kavez i ova koju gledaš sa 3-4 metra, kroz otvoren prozor džipa, dve planete) i spavanje u bungalovima u pustari. Jedan agregat snabdeva ceo "kompleks". Komedija kako to izgleda.
U sred parka nam na džipu otpadne neka unutrašnja osovina na zadnjoj osovini. Čovek to skine na licu mesta, nagura neku krpu, da ne ulazi prašina i vozi dalje. Samo smo morali da isparznimo gepek da bi taj deo vozila spakovao unutra.
Plima i oseka su fascinantni. U odlasku na potragu za delfinima smo preko 300 metara išli peške kroz mokar pesak, ne može u papucama, jer tonu, a bos svako malo zgazis na neko stvorenje, više ili manje nezgodno, za tebe ili njega. Voda oko tebe sve vreme teče, kao da nije more, već reka. 2 sata kasnije, vraćamo se nazad, gliserima skroz do obale.
Taj "izlet" je interesantan, jer većina ljudi zapravo i ne vidi delfine, pa se osećaju prevarenim. Vozači drže veze motorolama, pa ako jedan gliser vidi delfine, zove ostale. Nama su javili da krećemo nazad, taman krenemo, i našem crncu zvoni telefon, kako je okrenuo, dobro nismo svi poispadali. Pozvao ga ortak iz druge ekipe da kaže gde su. Ispalo je da su javili i ostalima, ali su bili drkoši, pa se vratili samo mi I još jedni. U povratku smo tom drugom gliseru pretakali gorivo, da ima da se vrati. Doživljaj koji ne može da se plati
Na kraju se ispostavi da su ostali turisti bili drkoši, a da smo se nas šestoro sa našim "kapetanom" sve vreme zezali i ćaskali i čovek nas baš ispoštovao. Nismo ni mi ostali dužni, em smo ga ispoštovali kao čoveka pre delfina, a i u kešu, na kraju.
Kada su gradili novi autoput, izvršili su "eksproprijaciju" tako što su na trasi puta svima srušili deo kuće. Uglavnom jedna ili dve sobe do ulice. Neki su to malo sredili, a mnogi su nastavili da žive u nečemu što se zaista može nazvati "iposoban" stan. Nema spoljnog zida, bočni zidovi fale po pola, nema pola krova, a nameštaj uredno stoji tu. Kao da su dobili terasu, samo što je i dalje soba u kojoj žive.
Cene za muzunge (belce) jesu više nego za crnce (nema veze da li su turisti ili ne) i sasvim je normalno da u restoranu meni ima dve kolone. Jednu u šilinzima, drugu u američkim dolarima. Odnos bude nekoliko puta. Ali opet su cene za srpski standard prihvatljive.
Žene policajci u dokolenicama, pijaca ribe i mesa koja podseća na deponiju (garant smo i mi jeli meso odande
), noćna pijaca brze hrane, gde za 3USD krkaš jastoga u evropskoj ceni 100+ eura, cedjeno voće, praktično džabe, tezga na pijaci koja prodaje stotine komada obuće. Da, komada, ne pari
, mnogo toga imamo i na fotkama, ali toliko zabavnih fleševa, za ceo život