...neki moj predlog bi bio: odeš u opštinu/na sajt e uprave, registruješ se kao frilenser, dobiješ račun u banci, i pri svakoj transakciji koja dođe na taj račun država ti uzme 20% i to je to, da ti to bude i zdravstveno i porez i doprinosi i sve u pm. Nisu svesni da bi se za godinu dana usrali od para više nego što će u narednih 10 godina od ove neke njihove zamišljene prinudne naplate.
Ovo ima najviše smisla od svega. Ali...
Lako bi došli u situaciju da velike firme kod nas (eto, bar ove koje nemaju direktnu proizvodnju) registruju centralu negde na Kajmanskim ostrvima, a onda svi inače sada normalno zaposleni postanu freeelance-ri i primaju platu po predloženom modelu.
Tako nešto neće dozvoliti ni jedna normalna država. Morala bi se smisliti vrlo stroga i komplikovana procedura da se to izbegne. A po iskustvu znam, ako nešto u zakonima mora biti strogo i komplikovano, onda obično postane suprotnost početne ideje.
"Treba naglasiti da trenutno ni jedan način poslovanja koji frilenseri imaju na raspolaganju nije pogodan za frilensere koji tek započinju svoje poslovanje i imaju male prihode. Ako za primer uzmemo prihod od
od oko 50.000 dinara kada se oduzmu troškovi digitalnim radnicima ostaje zarada manja od minimalca. To možete videti na
uporednom kalkulatoru Pausala, kada u polje „mesečni prihod“ unesete prihod od 50.000 dinara. Drugim rečima,
digitalni radnici kada počinju svoje poslovanje su prinuđeni da posluju u sivoj zoni. Ovo je propust države, koja je spora u svojim reakcijama i još uvek ne prepoznaje potencijal poslovanja digitalnih radnika." - I da su znali, kakva je vajda?
Drugo gle sad, da su oni rekli neoporezivi deo ce da bude 400-500eur(na konto ovog dela teksta sto sam izdvojio sa pausal.rs) svi koji su zaradjivali preko porez mora da se obracuna, i da se plati, ovo bi se vec resilo, i svi bi do sad platili, jer bi ih bilo tipa 10-15% koji prebacuju 500eur.
Ovo i jeste najveći problem koji ja vidim. A pojedini veliki koji su se uklopili kroz paušal kažu: "Ko vas *mjau *mjau, što nista otvorili agenciju..." time uopšte ne pomažu.
Ono što za sada ne mogu da pohvatam, iz čijeg ugla URI pretežno pregovara?!? Iz ugla velikih koji su se jesu skrivali (i kojih je zapravo jako malo), ili iz ugla ovih malih kojih je višestruko više i koji ne mogu da se samoorganizuju.
Da li traže prvenstveno da se reši budući status što velikih što malih samozaposlenih radnika, ili traže prvenstveno da se što više smanje dosadašnja velika dugovanja velikih?!?
Ja bih reak'o da URI zapravo pokušava da izvuče iz bule ova najveće, a da ih bole patka za male. Njima nisu zanimljivi.
Veliki koji su se pravili blesavi, i mali koji uopšte ne mogu da nikako da rade sa dosadašnjim i sadašnjim pravilima, jesu dve potpuno odvojene grupe koje i treba odvojeno posmatrati. Ne bi trebalo jedni druge da sputavaju u ostvarivanjima budućih benefita, kao ni u rešavanju naplate dosadašnjih dugovanja. Da, i ovda dva pitanja su odvojeni problemi.
Freelance je direktan izvoz rezultata pameti (a bez izvoza pametnih i obrazovanjih), podstiče obrazovanje i stručno usavršavanje, povećava konkurenciju na tržištu rada za visokoobrazovane, predstavlja direktan ulaz deviznih sredstava u zemlju, ne ugrožavanja npr. ekologiju...
Samim tim bi morao da ima neku
subvenciju jer je najidealniji vid "izvoza" i budućeg razvoja zemlje.
Do iznosa "minimalac na ruke" moralo bi biti skoro bez davanja. Preko toga, linearno do iznosa prosečne zarade u Srbiji. Preko prosečne zarade a do iznosa extraprofita, neka bude kao i do sada. Preko iznosa extraprofita, pa kao i za sve ostale.
I naravno, mora se uzeti godišnji prosek, dakle ukupni prihodi za godinu dana/12. Prihodi od freelance su malima neredovni i nejednaki, i ne mogu se tretirati na mesečnom nivou.
Mada, i tu vidim modele za prevare. Recimo, podelim moje freelance poslove na familiju, svako je malecki nezavisni freelance (a samo ja radim) i eto modela da opet za*e*em državu.
Što se tiče NE učlanjavanja na tamo tu njihovu grupu, pa ovi što još nisu dobili opomenu, naravno da neće da skreću pažnju na sebe nekim učlanjivanjima. Onog momenta kada se negde prijavite, već skrećete pažnju na sebe. Ono, k'o što se 90% ljudi boji da potpiše neku peticiju koja je protiv neke odluke vlasti (npr. hoćemo park, nećemo Galens zgrade... (2/3 ljudi se boji da stavi potpis na peticiju...))