SuperStaljin
Slavan
- Učlanjen(a)
- 30.12.2006
- Poruke
- 486
- Poena
- 319
Strategije su nekada bile ograničene hardverom, pa su morale da budu potezne,
onda su se pojavile snažnije mašine i real-time strateško igranje je postalo moguće,
ali od doba Dune II ( koja je po meni definisala RTS žanr ), malo toga je uznapredovalo
da stvori neki potpuniji utisak učestvovanja u grandioznim poduhvatima tipa: Krstaški pohodi,
Mongolska osvajanja, osvajanje Amerike itd.
Mislim da nedostaje malo filmskih fora koje bi igrača malo dublje vezale za dešavanja, period,
samu igru.
Zamislite samo koliko bi se igrači napalili da npr. tokom kampanje mogu da selektuju samo jednog mongolskog jahača i načičkaju strelama nekog teškog evropskog viteza, a onda izađu iz bitke
i kao mongolski Kan narede opsadu nekog zamka, a, kad ga osvoje pojavi im se gospodar tog grada koji kleči i moli za milost, nudeći ove ili one pogodnosti... a na igraču ostaje samo da klikne
na opciju i mongoli kreću u satiranje stanovnika.
Poenta je da je bitno lepo upakovati sve, i dobro osmisliti mehaniku, tako da igrač može da se udubi u igru onoliko koliko mu odgovara.
Mene lično zanimaju uglavnom samo igre u koje je lako ući. Ako posle 30-60 minuta igranja
ja još uvek blenem u tutorial, igra ide na uninstall. Lepo je imati sve na dlanu... npr. razni savetnici i generali koji se pojavljuju, pa ti klikćeš na yes ili no... imaš stratešku mapu,
osvajaš teritorije, sve je tu... ali npr. ti savetnici i generali koštaju (npr. potkradaju te) pa, kako postaješ iskusniji u igri, odvažiš se da direktno sam vodiš neke aspekte države.
onda su se pojavile snažnije mašine i real-time strateško igranje je postalo moguće,
ali od doba Dune II ( koja je po meni definisala RTS žanr ), malo toga je uznapredovalo
da stvori neki potpuniji utisak učestvovanja u grandioznim poduhvatima tipa: Krstaški pohodi,
Mongolska osvajanja, osvajanje Amerike itd.
Mislim da nedostaje malo filmskih fora koje bi igrača malo dublje vezale za dešavanja, period,
samu igru.
Zamislite samo koliko bi se igrači napalili da npr. tokom kampanje mogu da selektuju samo jednog mongolskog jahača i načičkaju strelama nekog teškog evropskog viteza, a onda izađu iz bitke
i kao mongolski Kan narede opsadu nekog zamka, a, kad ga osvoje pojavi im se gospodar tog grada koji kleči i moli za milost, nudeći ove ili one pogodnosti... a na igraču ostaje samo da klikne
na opciju i mongoli kreću u satiranje stanovnika.
Poenta je da je bitno lepo upakovati sve, i dobro osmisliti mehaniku, tako da igrač može da se udubi u igru onoliko koliko mu odgovara.
Mene lično zanimaju uglavnom samo igre u koje je lako ući. Ako posle 30-60 minuta igranja
ja još uvek blenem u tutorial, igra ide na uninstall. Lepo je imati sve na dlanu... npr. razni savetnici i generali koji se pojavljuju, pa ti klikćeš na yes ili no... imaš stratešku mapu,
osvajaš teritorije, sve je tu... ali npr. ti savetnici i generali koštaju (npr. potkradaju te) pa, kako postaješ iskusniji u igri, odvažiš se da direktno sam vodiš neke aspekte države.