Najverovatnije zato sto bandwidth od DDR2 nije iskoriscen do kraja. Razlog za to lezi i u arhitekturi samog procesora, brzini kes memorije. Ako procesor moze da obradi na 2800 Mhz 7 GB podataka u sekundi, njemu ne treba 12.8 GB/s. Sa porastom radnog takta procesora raste i protok.
E sad, komandna latencija je prakticno broj ciklusa koji je potreban da bi se pristupilo odredjenoj memorijskoj banci. Ukoliko memorijski kontroler posalje komandu za upis ili citanje iz memorije, ako je signal izmedju memorije i kontrolera dovoljno cist (a to zavisi mnogo od frekvencije rama), komandna latencija moze biti jedan ciklus rada memorije.
Konkretno procesor
Dakle, ako procesor maksimalno koristi bandwidth koji poseduje memorija, visa komandna latencija ce usporavati rad.
Ukoliko procesor nema mogucnosti da u toj meri "iscedi" memoriju, postavka parametra CR na 2T nece znacajno uticati na "real world" performanse. Konkretno komandna ucestalost utice najvise na maksimalan memorijski protok ali ne toliko na latenciju memorije.
Prema tome, kod AM2 procesora, jeste veci bandwidth nego kod 939 ili 754, ali procesor je isti, pa samim tim je i limitacija u vidu iskoriscenja bandwidtha i obrade podataka ista. Kod 939 brzina obrade odgovara brzini RAM-a, a kod 754 je RAM bandwidth nizi od core bandwidth-a. Kod AM2 je RAM bandwidth pak duplo veci, ali je core bandwidth isti.
S' druge strane frekvencija memorije ne utice samo na povecanje bandwidth-a, vec i na vreme pristupa, koje je mozda jos bitnije nego sam bandwidth. U sustini, bandwith i latency su povezani ali ne uvek i direktno. Od bandwidth-a donekle zavisi latencija i obrnuto, a od frekvencije memorije zavisi i bandiwidth i latencija.