Ovo sto cu napisati je licno razmisljanje... i kao takvo rad sam ga podeliti sa Vama u smislu zdrave diskusije o navedenom!
Cilj je podici temu na neki visi nivo...
Ponavaljam i ovim se ogradjujem, rec je o licnom misljenju... a koje obuhvata deo price...
Ja mislim da skupljanje tj. nagomilavanje predstavlja formu straha od gladi za saznanjem i svezim novostima i od neinformisanosti!
Kao da cu/cemo nesto bitno propustiti ako ne pogledamo neki film ili fudbalera koji nakon utakmice daje izjavu tipa - Dali smo sve od sebe, protivnik je bio jaci... bla bla bla!!! Koliko ste puta culi te sablone...
Fakt je da nam dosta toga trosi vreme a nema ni zabavan karakter o kom god obliku da govorimo, igricama, tv, dnevna stampa i slicno... da ne produbljujem teorijam zavere i svetskog zagovora... :S:
Star koja lepo ilustruje taj strah je instalacija/delo sa proslogodisnjeg Oktobarskog salona gde je bilo izlozeno delo Jaroslava Kozlovskog a predstavlja onu svetlecu tablu na kojoj prolaze vesti Paris - No news, London - No news, Moskva - No news.
Zamislite dan bez novosti, dan bez vesti iz zemlje i inostranstva. Nema novina, jubileja, uspeha i neuspeha. Niko ziv nije rodjen niti je ko rodjen umro na planeti gladnih vesti i novih informacija. Jednostavno "Na zapadu nista novo"...


Takodje cini mi se da mozemo govoriti o svojevidnom potencijalu koji stvara osecaj posedovanja!
Proizvod toga je osecaj sigurnosti da u trenucima dokolice necete doziveti dosadu, vec cete uvek moci zaviriti u svoju datoteku i tu pronaci novi izvor zadovoljstva! Mislim da to ima neke veze sa civilizacijskim tokovima na koje ne mozemo uticati ili na koje smo vesto upecani (a da prosto nismo imali sanse).
Opet mozemo govoriti o otudjenosti koju ista ta civilizacija stvara u smislu komunikacije!
Koliko god da chat, MySpace i slicne tvorevine komuniciranja pokusavaju zauzeti mesto ili nadoknaditi stvarnu, face-to-face komunikaciju opet to nije isto!
Koliko ste debelih devojaka upoznali preko chata...???



Kada ste zadnji put bili na planini...
Kada ste zadnji put iskljucili sve oko sebe, seli i slusali ceo album na Audio CD-u... samo uzivanja u muzici radi... (bez paralelnih radnji)
...ili procitali knjigu...
Koliko puta se propustili da uradite nesto zato sto ste hteli samo jos nesto da vidite ili zavrsite na kompu... da bi ste skapirali da to traje tricavih 5 sati... itd
Ne kazem da neki to ne rade ili mozda cak sve stizu ali svakako ta "djavolja kutija" zvana kompjuter uzima svoj danak u vremenu!
Postali smo hrchci koji skupljaju ali vise nego sto nam treba ili sto cemo ikada upotrebiti a neko bas lepo zaradjuje/zivi od nase pohlepe!
Mozda se tu krije resenje misterije na postavljeno pitanje..... hehehehe
P.S. Razmisljao sam sta bi bilo da mi sada HDD otkaze, pa neki bi pozeleli da se ubiju, neki ne ali bi svakako to osecali kao nemerljivi gubitak ulozenog truda, strpljenja i vremena! Kada sam malo bolje razmislio nedostajali bi mi neki licni fajlovi, tipa tekstovi koje sam pisao (a nisam odstampao ili backup-ovao) i skupljao sa razlicitih strana a koje prosto procitam da nesto ne bih zaboravio! Ostalo bih/sam preboleo!