Kupio sam laptop sa garnacijom 2 godine koji je napunio 20 meseci u decembru 2016, dakle imam još preostala tri meseca garancije. Baterija je u početku napajala laptop 5,5 sati normalnog rada, a sada ima snage samo za 15 min, dakle može se tvrditi pred sudom da je totalno neispravna. Osim baterije prolupao je i ventilator koji se neugodno čuje i rad je skoro nemoguć toliko da me je sramota u kafiću da ga upalim (baš toliko kao da se izujem na slavi kad su mi pocepane čarape), a postoje dokazi na netu da su Tošibini laptop-ventilatori baš veliko smeće.
Moje stanovište je da imam pravo na 2-god garanciju i na bateriju i na ventilator, tako je po našim zakonima u Srbiji a kome se ne sviđaju, za sve postoji rešenje: potrebno je da prikupi 30000 potpisa overenih u sudu i podnese skupštini na usvajanje svoj predlog zakona za izmenu zakona o zaštiti potrošača, a u drugom slučaju neka laptop kupuje u državi čije zakone više voli od srpskih. tamo gde mu se zakoni sviđaju i u državi u kojoj su baterije za laptop potrošna roba, ako takva uopšte postoji.
Laptop se na srpski jezik prevodi izrazom "prenosni računar", napaja se na bateriju koja mu je, nesporno, glavno napajanje. "Adapter" koji se dobija uz prenosni računar je ustvari punjač baterije, odnosno punjač njegovog primarnog napajanja, što je uostalom osnovna svrha adaptera - on je punjač i dodatno napajanje prenosnog računara a kada se prenosni računar napaja na adapter on tada više nije prenosni već stoni računar. U protivnom, prenosni računari ne bi ni postojali, svi bi računari bili stoni, dakle dekstop. Analogija je upotreba mobilnog odnosno prenosnog telefona. Hoću da kažem - laptop računar nema nikakve potrošne delove, svi njegovi delovi bez kojih ne može da radi su glavni, tako mi zakona o zaštiti potrošača i zakona o trgovini. A to što je litijum-jon tehnologija posle više decenija razvoja još uvek nesavršena (ustvari nije toliko nesavršena koliko su proizvođači uređaja lihvarski nastrojeni), nema nikakve veze sa mnom, odnosno sa bilo kojim kupcem, i baš me briga za probleme proizvođača koji je upotrebio nesavršenu tehnologiju samo iz prozaičnoih razloga zarađivanja ekstraprofita po osnovu novca koji je pre kupovine njihovog poluproizvoda pripadao meni.
Dakle, ne interesuje me apologetika lažljivih proizvođača laptopa i još nemoralnijih trgovaca, koji pokušavaju održati vukove sitima. Jer iako se trgovci nadaju, ni mi kupci nismo ovce i predviđam da će bar u mom slučaju planuti tužba jer se spremam da ovih dana posetim trgovca i da tražim zamenu baterije za novu (ili polovnu) odnosno onu koja daje autonomiju od 5,5 časova što sam imao nakon kupovine laptopa (odnosno 6 časova kako ga je Tošiba reklamirala), kao i ugradnju ventilatora koji se ne čuje dok laptop radi. Ne verujem da će postupiti po mojim zahtevima, dakle tužiću ih (step No2), a pošto u je garanciji navedeno da je garantni rok za bateriju 6 meseci to je još gore za trgovca, pošto takav postupak sud obično naziva nepoštenom poslovnom praksom jer se potrošač dovodi u zabludu u odnosu na njegova zajemčena prava, između ostalog i na otklanjanje nesaobraznosti baterije laptopa od strane prodavca, u roku od 2 godine od prelaska rizika na potrošača. To bi samo po sebi moglo da znači da imam pravo na raskidanje ugovora sa trgovcem kao prevarnog, što znači da ću moći da biram - da zamenim robu (dakle, ne samo bateriju) za sličnu ili da mi prodavac vrati novac a ja njemu laptop.
Dao bih važan savet svim kupcima: odmah nakon kupovine bilo čega od tehničke opreme fotografišite i skenirajte sve reklame uređaja kog ste kupili, nikad se ne zna zašto će to biti dobro.